Prenio je Ibn Ebi Hatim r.a. u svom tefsiru od Ibn Abbasa r.a. da je rekao: Sejtan je rekao: Gospodaru, omoguci mi da zavodim Ejjuba?! Allah s.w.t. je rekao: Omogucujem ti pristup njegovom imetku i djeci, ali tijelu ne! Iblis se spustio sa cijelom vojskom i obratio im se: Data mi je moc da napadnem Ejjuba, pokazite mi sta ste u stanju uciniti! Krenuli su neki na istok neki na zapad brzo poput vatre i vode. Jednu grupu poslao je da uniste usjeve, drugu grupu deve, trecu krave a cetvrtu sitnu stoku. Rekao im je: Od vas ce ga sacuvati samo strpljenje, zato pocnite te nesrece jednu za drugom. Dosao je zaduzenik za usjeve i rekao: Ejjube, vidje li sta ti uradi tvoj Gospodar? Poslao je na tvoje usjeve vatru i unistio ih. Poslije njega dosao je zaduzenik za deve i rekao: Ejjube, vidje li sta ti uradi tvoj Gospodar? Poslao je neprijatelja na tvoje deve i sve su ih odveli. Odmah nakon njega dosao je i zaduzenik za sitnu stoku i rekao: Ejjube, vidje li sta ti uradi tvoj Gospodar? Poslao je neprijatelja na tvoju sitnu stoku i sve su ih odveli. Sejtan se licno pozabavio njegovim sinovima, sakupio ih je u kuci najstarijeg sina i dok su jeli i pili zapuhao je jak vjetar i srusio kucu na njih.
Nakon toga sejtan je dosao Ejjubu a.s. u liku sluge sa halkama u usima i rekao mu: Ejjube, vidje li ti sta ti uradi tvoj Gospodar? Sakupio ih je u kuci najstarijeg sina i dok su jeli zapuhao je jak vjetar i srusio kucu na njih. Da si samo vidio taj prizor, kada se njihova krv pomjesala sa hranom i picem. Ejjub a.s. ga upita: A gdje si bio ti? Rece: Bio sam sa njima Ejjub a.s. ga ponovo upita: Kako si se spasio? Rece: Eto, spasio sam se. Ejjub a.s. rece: Ti si sejtan! Potom mu rece:Danas sam kao na dan kad me majka rodila. Potom je ustao, obrijao glavu i poceo klanjati. Iblis je tada pustio tako snazan glas da su ga culi svi na nebesima i na Zemlji. Pokucao je na nebeska vrata i rekao: Gospodaru, sacuvao se od mene, pa mi ponovo daj moc nad njim jer ja to ne mogu bez Tvoje dozvole. Allah s.w.t. mu rece: Odobravam ti pristup njegovom tjelu ali ne srcu. Sejtan se spustio, potom puhnuo ispod Ejjubovih a.s. stopala tako da se sav pretvorio u ranu, od glave do pete. Bacili su ga u pepeo cak mu se vidjela i unutrica. Njegova zena mu je sluzila i brinula se o njemu, jednom prilikom mu je rekla: Ejjube, zar ne vidis Allahov kader koji te spopao, siromastvo i bijeda doveli su nas da sam prodala za komad hljeba svoje pletenice da te nahranim. Moli Allaha da te izlijeci! On joj rece: Tesko tebi, zivjeli smo u izobilju sedamdeset godina, strpi se sedamdeset na muci! Njegova nevolja trajala je sedam godina.
Prenio je Ibn Hatim rhm od Jezid ibn Mejsere rhm da je rekao: Ejjub a.s. je uljepsao svoj zikr kada ga je Allah swt iskusao gubitkom porodice, imetka i djece, nista mu nije ostalo. Rekao je: Hvalim te Gospodaru svjetova, Tebe koji si mi dobrocinstvo ucinio. Dao si mi imetak i djecu sto je uslo u svaki dio moga srca. Sve si mi to uzeo i ispraznio srce, sada se izmedju mene i Tebe nista ne isprecava. Kada bi moj neprijatelj Iblis znao sta mi se dogodilo pozavidio bi mi. Iblisu je to tesko palo.
Ove predaje spadaju u isralijate koje je dozvoljeno prenositi i za koje je Poslanik s.a.w.s. rekao:”Prenosenje od Israilovih potomaka nije grijeh. A ko na mene namjerno slaze neka sebi zauzme mjesto u Dzehennemu.”
