U srijedu, 27. maja 2026. godine, u prostorijama Islamskog kulturnog centra Bošnjaka u Berlinu (IKB), je svečano i dostojanstveno klanjan Kurban-bajram-namaz kojem je prisustvovao veliki broj džematlija, od onih najmlađih pa do naših najstarijih članova, svjedočeći snazi zajedništva i vjere koja povezuje našu zajednicu u dijaspori.
Bajramski program započeo je ranim jutarnjim satima učenjem Kur’ana, zatim sabah-namazom te bajramskim vazi-nasihatom, kojeg je kazivao imam IKB-a, Advan-ef., a obilovao je mnoštvom univerzalnih poruka.
Biti svjetlo u vremenu tame
Advan-ef. je istakao važnost čovjeka u društvu kao centralne figure koja je upućena od Boga da bude halifa na Zemlji.
– Upute kako živjeti na ovome svijetu nisu prepuštene slučaju. Uzvišeni Allah je slao Svoje poslanike s jasnim zadatkom – da nam pojasne svrhu i put. Kada čovjek ostane bez tog znanja, on je izgubljen, rekao je Advanef. te istakao da je učen čovjek poput svjetla u mraku; bez tog svjetla, ljudsko biće ne može ispravno funkcionisati.
U časnom Kur’anu se kaže: “Juhridžehum mine-zzulumati ile-nnur” (Izvodi ih iz tmina na svjetlo). Svijetom prirodno vlada mrak, ali svjetlost je ta koja ima moć da ga nadjača. Zato Allah od nas, kao vjernika, očekuje upravo to: da budemo oni koji će nadjačati tminu, nastavio je Advan-ef. te u nastavku govora približio prisutnim profil pravog mualimana koji svoje oličje nalazi u Poslaniku, a.s.
Metafora o svijeći: Žrtva za sve
Istinski vjernik se može uporediti sa svijećom. Ona sagorijeva samu sebe i za jednu noć izgori da bi drugi oko nje vidjeli. Svijeća ne bira kome će svijetliti – ona obasjava svakoga podjednako.
U takvoj nesebičnoj žrtvi leži najveća vrijednost čovjeka, a ona se postiže isključivo kroz znanje i odgoj (edeb). Muhammed, a.s., je rekao: “Eddebeni Rabbi…” (Odgojio me je Gospodar moj…). Sjetimo se da je i prva Objava počela imperativom “Ikre’” (Čitaj/Uči). To nas obavezuje da svaki dan budemo znaniji nego što smo bili jučer. Čovjek u osamdesetoj godini života sebi ne smije dozvoliti da se ponaša nerazumno. Allah je svjetlo nebesa i Zemlje, a čovjek je taj koji to svjetlo treba prenositi dalje – kroz svoje riječi i svoja djela.
Iskrenost koja smiruje
Uzvišeni Allah u Kur’anu naređuje: “O vjernici, bojte se Allaha i budite sa onima koji su iskreni!” Iskrenost se traži u svemu: u onome što slušamo i u onome što gledamo. Istinski vjernik neće dozvoliti da se u njegovom društvu neko ogovara ili blati. Gdje god se pojavi, iskren vjernik je svjetlo. Njegovo prisustvo unosi smiraj, a njegovo ponašanje podsjeća na Allaha. Kada su ashabi pitali Aišu, r.a., o ponašanju Muhammeda, a.s., ona je kratko i najljepše opisala: “Njegov moral je bio Kur’an.”
Takav osjećaj i ahlak (moral) moramo unijeti i u ove dane Kurban-bajrama. Bajram okuplja sve, malo je onih koji tada ne dođu u džamiju. Međutim, Poslanik, a.s., nas uči da vjernik zapravo ima pet bajrama:
- Svaki dan u kojem vjernik ne učini grijeh (što nije nimalo lako – sačuvati se da se niko ne ogovori i da se nikome ne našteti).
- Dan kada napušta ovaj svijet sa imanom (vjerom).
- Dan kada uspješno pređe Sirat-ćupriju.
- Dan kada zakorači u džennet.
- Dan kada se susretne sa Allahom i ugleda svoga Gospodara.
Zato vjernik nije uvijek isti; onaj ko je istinsko svjetlo, on konstantno izlazi iz uobičajene kolotečine, a na dan Bajrama to pokazuje na poseban način.
Istinsko lice se vidi u teškim trenucima
Vjernik ne smije biti selektivan u činjenu dobra. Lako je biti blag i dobar kada nam sve ide od ruke. Pravo lice čovjeka pokazuje se onda kada mu je teško:
- Udjeljuje onda kada i sam oskudijeva – u tome je istinska vrijednost.
- Ostaje smiren i saburan onda kada svi oko njega gube strpljenje.
- Oprašta onda kada ima čistu mogućnost i moć da uzvrati istom mjerom. Allah u Kur’anu poručuje da, iako imamo pravo uzvratiti istom mjerom, ono što je suzdržano i oprošteno – bolje je za nas.
Poslanik, a.s., je uspostavio jasna mjerila: ako u svom selu ili džematu najviše koristiš ljudima, ti si najbolji među njima. To su poslanička, a ne naša subjektivna mjerila.
Poslanik, a.s., kao uzor: Nikada nije gasio tuđu svijeću
Od Muhammeda, a.s., koji je bio istinsko svjetlo svakom siromahu, niko nije ništa potražio, a da mu on to nije dao. Čak i kada bi udijelio sasvim malo, blago bi se opravdao: “Nemamo više.” Bio je uzor djetetu, udovici, pa čak i svom neprijatelju.
Poznata je predaja o starici koja je pod uticajem tuđih priča stekla pogrešnu i ružnu sliku o Poslaniku. Jednog dana, dok je nosila težak teret ulicom, pritrčao joj je Muhammed, a.s., uzeo teret i odnio joj ga do kućnih vrata. Starica ga je zapanjeno gledala i upitala: “Sinko, jesi li ti čuo šta pričaju o onom poslaniku?” On joj je blago odgovorio: “Draga majko, ono što čuješ o njemu – nemoj vjerovati. Onaj o kome su ti tako loše kazivali, upravo ti je sad pomogao.” Nije joj rekao: “Reci: La ilahe illallah”, već joj je jednostavno i bezuslovno pomogao.
Zato će njegovo svjetlo sijati zauvijek. Ono što je ključno: on nikada nije gasio tuđu svijeću da bi njegova jače sijala, ali je njegovo svjetlo po prirodi uvijek bilo najjače. Obasjavao je ljude svojom skromnošću.
Trošenje koje nije gubitak
Biti svijeća znači biti odgovoran. Znači biti svjestan da naše ponašanje govori o islamu mnogo više od naših riječi. Danas, u vremenu opće tame, kada se laž promovira kao istina, biti vjernik znači biti nada onome ko nadu gubi. Biti spreman pružiti ruku posrnulom, a ne gurnuti ga u propast.
Svijeća se troši dok svijetli. Tako se i vjernik troši – ali s ciljem da Allah bude zadovoljan njime. Istinski vjernik gleda da mu djelo bude primljeno kod Boga, a ne nužno vidljivo ljudima. On troši svoj ego da bi sačuvao mir i troši svoj imetak na Allahovom putu.
Ta potrosnja nije gubitak! Kada daješ, imetak se ne smanjuje. Poslanik, a.s., nas uči da sadaka nikada neće umanjiti imetak. U to se mora čvrsto vjerovati. Pogrešno je računati: “Dat ću jedan prilog, pa će mi Bog odmah vratiti dupli iznos.” Nije poenta u toj matematici. Pravi džematlija daje zekat i ne pita da li mu se kapital uvećao, već je zahvalan što mu, na primjer, dijete nije oboljelo ili što mu bubreg nije otkazao. Kada bismo krenuli brojati Allahove blagodati, nikada ih ne bismo mogli nabrojati.
Šta je to islam?
Jednog alima su pitali: “Šta je to islam?” Odgovorio je: “Islam je da dozvoliš da on tebe mijenja, a ne da ti pokušavaš mijenjati njega.” Mi trebamo mijenjati sebe. Pusti svijet i tuđe mahane! Allah će tebe na Sudnjem danu pitati: “Šta si ti radio?”, a neće te pitati za postupke drugih ljudi.
To svjetlo i promjena moraju krenuti od naše kuće, pa preko našeg posla. Biti pošten i odgovoran radnik, ne fušeriti i ne zakidati firmu u kojoj zarađuješ hljeb – to je svjetlost. Biti svjetlost u džematu znači davati svoj doprinos bez kalkulacija. Često vidimo nekoga ko dođe sa strane i pametuje kako bi se u džamiji trebalo raditi, a sam nije član dažmije niti pomaže. Svjetlo u džematu je onaj ko daje, a ne pita šta će zauzvrat dobiti.
Unijeti radost u tuđa srca
Tama se pobjeđuje svjetlom i znanjem, a ne vikom i galamom. Nema ništa ljepše i plemenitije nego biti donosilac sreće drugima. Nahraniti gladnog, obuti bosog. Lahko je posmatrati humanitarne emisije sa strane, plakati i komentarisati kako je to lijepo. Ali zapitaj se: Gdje si ti u tome? Jesi li ti ove sedmice odvojio išta za te ljude? Predivno je čuti za dobročinstvo, ali suština je da ti budeš dio njega. Nema ništa ljepše nego biti lijek za nečiju tugu, da sa takvim ahlakom i osmijehom sretneš jetima (siče) ili siromaha i obraduješ ga u ovim danima Bajrama.
Poslanik, a.s., nas uči da su Allahu najdraža djela: 1. unijeti radost u srce vjernika, 2. otkloniti od njega nevolju/tugu, 3. izmirivanje njegovog duga i 4. nahraniti gladnog.
Ko unese radost u život drugog čovjeka, Allah se obavezao Svojim zadovoljstvom da mu džennet bude nagrada. Onoga dana kada kao muslimani istinski shvatimo i primijenimo koncept unošenja radosti u tuđe živote, bit ćemo poput onih generacija koje su krasile zlatno, najbolje doba islama. A to, uz iskrenu namjeru, može biti svako od nas ko to zaista želi.
Nakon bajram-namaza, tradicionalno se bajramovalo u IKB-u uz zakusku i kahvu sa imamom i džematlijama u svečanoj bajramskoj atmosferi.
Islamski kulturni centar Bošnjaka u Berlinu čestita kurban-bajramske dane svim muslimanima na Planeti, a ovogodišnjim hadžijama želi kabul hadžske obrede.
