Blago onom roditelja ko ima
Ko ne mora zaplakati za njima
Roditelj se zaboravit ne smije
Čemu plakat poslije smrti kasnije
Dok su živi slabo ih se sjećamo
A kad umru suze gorke lijemo
U teškoći prijatelji nestaju
Otac majka sve do smrti istraju
Prijatelja imaš pa ga izgubiš
Iz svijeta ti ga opet namiriš
Al kad majke ili oca nestane
Nikad žalost u srcu da prestane
Ko roditelj niko ne zna voljeti
Il ko oni hair ti poželiti
Kad su djeca na postelji bolesna
Tad su srca roditeljska žalosna
Ove brige majka teško podnosi
Bol i tuga njeno srce raznosi
Niko ne zna kao majka zaplakat
Ni blagoslov kao otac ne zna dat
I kad spava majka voli i brine
Brižna legne, brižna opet ustane
Svak se može na tebe naljutiti
I u srdžbi može svako zamrziti
Al’ roditelj mrzit ne umije
Otac, majka opraštaju najprije
Srce majke ne umije mrziti
Jer ko ona niko ne zna voljeti
Kad te ruže dobri otac i mati
Iza toga oni pođu žaliti
Majka može brzo da se naljuti
Ali je lahko takva srdžba napusti
Majka često suzama opominje
Uzdasima njezin savjet počinje
Kud god ide sve o djeci govori
Boga moli, blagoslov im sve zbori
Majke često i nafile klanjaju
I Allahu sve dove upućuju
Da se Allah dobroj djeci smiluje
I od svake nesreće ih zaklone
