U srijedu, 15. marta 2017. godine, u IKB-u je, upriličen susret u suorganizaciji sa Diocezanskim vijećem berlinske nadbsikupije, Prof. Dr. Anjom Middelbeck-Varwick, profesoricom Katoličke teologije pri FU-Berlin, zatim s imamom Muhammed Taha Sabirom, predvodnikom berlinske džamije „Dar Assalam“ i predsjednikom IKB-a, Mehom T.
U svom pozdravnom obraćanju domaćina, predsjednik IKB-a, pozdravio je prisutne te ukazao na važnost teme međusobnog dijaloga kao i pozicioniranja u pitanjima šire društvene brizantnosti. „Centralni komitet katolika“ kao savez laika među katolicima Njemačke, već duži niz godina u okviru kršćansko-muslimanskog dijaloga, tretira i pitanje nasilja i vjerskog fanatizma, te je u okviru redovnih razgovora izdata brošura „Protiv nasilja u ime boga!, Kršćani i muslimani – advokati za mir“.
(http://www.zdk.de/veroeffentlichungen/erklaerungen/detail/Keine-Gewalt-im-Namen-Gottes-234e/)
Podrškom vodećih predstavnika vjerskih zajednica u Njemačkoj, stavovi u navedenoj brošuri, prenose time i stav vjerskih zajednica, koji u potpunosti odbacuju bilo koji vid manipulativnog dejstva od strane onih koji vjerske porive koriste za obmane i širenje ksenofobije i u konačnici pozivaju na nasilje protiv drugačije mislećih. Stoga je zov razuma itekako bitan, da udruženim snagama, prije svega vjerske zajednice, uvijek iznova pozivaju na razumijevanje i dijalog.
Prof. Dr. Anja Middelbeck-Varwick, profesorica na Institutu za katoličku teologiju na Freie Univerzitetu u Berlinu i vrsni poznavalac prilika međuvjerskog razumijevanja, je predstavila samu brošuru i stavove izenesene u njoj. Kako su istu izradili vrsni teolozi, smjelo se ušlo u tematiziranje i tzv. problematično, ambivalentno shvaćenih dijelova svetih štiva, koje, ukoliko se ne tumače u širem kontekstu objave, kriju potencijal pogrešnog razumijevanja i podrivanja plemenite poruke Božije riječi. Autori su pojedine pasaže razlagali i iste historijski svrstavali u kontekstu društveno-socijalnih prilika vremena i prostora njihovog nastajanja te shvatanja u današnjici, jer „Božiju riječ čitaju ljudi i istu tumače“. Takvim pristupom se vrlo brzo dođe do jasnijeg i svrsishodnijeg tumačenja, naizgled jednostavnih i na prvi pogled „violentnih“ stavova objavljenog svetog štiva. To naravno podrazumijeva znanje i sposobnost šireg artikuliranja historijskih datosti i religijskih nauka.
Imam Taha Sabri je u svom izlaganju naveo sveopću kur’ansku poruku mira i suživota, nenapadanja i trpeljvosti drugog i drugačijeg. Tolerancija naspram drugačije mislećih se povlači kao nit kroz objavu i poslaničku misiju. Eksemplarno pojašnjavajući visok stepen tolerancije naspram drugih vjera, Poslanik Islama svojim posjetiocima kršćanima, koji su došli u Medinu da s njim govore o vjeri, nudi svoju džamiju za celebriranje molitve. Vjerska poruka ne smije biti nasilna, te je prisila u vjeru također nemoguća i nespojiva islamskom vjerskom biću.
Meho T. je svojim obraćanjem ukazao na islamofobiju, aktuelne izazove te zajednički angažman za mir. Izazovi za muslimane današnjice su bezumnici, koji govore u ime Islama, ali su im riječi i djela suprotni Islamu. Stoga musliman, neovisno o ličnoj religioznosti, biva doveden u situaciju da se u svom svakodnevnom životu, u interakciji sa ljudima, „pravda“ što je musliman te proprima ulogu „advokata“ za islam, iako u svojoj skromnosti i samom znanju o Islamu, to počesto nije u stanju. Muslimani Njemačke, u saradnji, prije svega sa vjerskim institucijama, moraju biti dovedeni u stanje da govore u „svoje ime“ te da oni budu tumači islamskog shvatanja širih društveno-političkih implikacija, na način, da se uvijek iznova ne ponavlja samo po sebi podrazumijevajuće, da je Islam nespojiv sa bilo kojim vidom nasilja. Štaviše, treba nam teologija „praktičnog“ shvatanja živućeg Islama, u kojem ćemo odgajati sposobne naraštaje i društveno aktivne učesnike, koji u saradnji sa drugima, stvaraju nove vrijednosti, boreći se protiv svakog vida uzurpacije vjerskih osjećanja. To je samo moguće, ukoliko se institucionalno, kao njemačko društvo, aktivno odredimo naspram islamskih institucija i damo im mogućnost napredovanja u ovom smjeru proaktvinog dejstva i unaprjeđenja ličnih prilika, jer su prijašnje generacije zaista iz svakojakih negativnih razloga došle u Njemačku (u slučaju Bošnjaka rat, agresija, genocid i svakojaka traumatizacija) bježeći u slobodu. Stoga budimo promotori svetog mira boreći se zajedno protiv svakojakih oblika i poziva u „sveti rat“.
