U prostoru Islamskog kulturnog centra Bošnjaka u Berlinu, u subotu, 6. juna 2026. godine, održana je emotivna tribina posvećena 31. godišnjici genocida u Srebrenici. Ova večer bila je prilika da se kroz živu riječ svjedoka, naučna dostignuća i umjetnički izraz oda počast žrtvama, ali i pošalje snažna poruka o važnosti pamćenja.
Važnost govora o Srebrenici kako se zlo ne bi ponovilo
Moderator tribine bio je Meho T., koji je u svom uvodnom obraćanju naglasio suštinski značaj stalnog i glasnog govora o Srebrenici. Istakao je da kultura sjećanja nije samo dug prema žrtvama, već i bedem koji podižemo kako se proživljeno zlo nikada i nikome ne bi ponovilo.
Specijalni gosti tribine bili su dr. doc. Ahmedina Smajlović i bosanskohercegovački glumac i režiser Nedim Malkočević, koji su svojim izlaganjima duboko dirnuli sve prisutne.
Od srebreničkog djeteta do doktora nauka: Životni put dr. Ahmedine Smajlović
Dr. doc. Ahmedina Smajlović govorila je o poslijeratnom odrastanju, poteškoćama, ali i nevjerovatnim uspjesima djece koja su preživjela genocid. Kao direktan primjer takve sudbine navela je vlastiti put do zvanja doktora nauka.
Teška sudbina i gubitak
Rođena u Srebrenici u vremenu agresije na Bosnu i Hercegovinu, Ahmedina je bez oca ostala 2009. godine. Njen babo je preminuo nakon teške bolesti uzrokovane ranjavanjem tokom proboja u julu 1995. godine prema Tuzli, zbog čega su mu obje noge morale biti amputirane.
Trijumf znanja i upornosti
Sve ove nedaće i težak život sa majkom u izbjeglištvu dale su joj snagu za školovanje. Sa zapanjujućim rezultatima i neizmjernom ljubavlju prema učenju, stigla je do titule doktora nauka – uspjeh na koji bi njen babo, da je živ, bio neizmjerno ponosan.
“Njen primjer je urnek odrastanja srebreničkog djeteta kroz mnoga životna iskušenja. Božijom snagom i ličnom upornošću, njen uspjeh predstavlja svojevrsnu pobjedu i najplemenitiji vid osvete nad sudbinom koja je zadesila djecu genocida, raseljenu daleko od voljene Srebrenice.”
Nažalost, mnoge srebreničke priče, slične Ahmedininoj, zbog teškog materijalnog stanja i nedostatka podrške imale su drugačije i često pogubne ishode, što dodatno naglašava važnost podrške ovoj populaciji.
Umjetnički krik i svjedočanstva preživjelih
Bh. glumac i režiser Nedim Malkočević boravio je ovog vikenda u IKB-u kako bi učestvovao na tribini, ali i izveo predstavu o Srebrenici. On je na visoko umjetnički način predstavio dio poeme o Srebrenici akademika Abdulaha Sidrana, te izveo emotivni monolog djeteta upućen ubijenom babi, što je izazvalo duboke emocije u sali.
Posebnu vrijednost tribini dali su troje džematlija IKB-a, direktni svjedoci dešavanja prije, tokom i nakon genocida.
A.H. je evocirao uspomene na opće stanje na samom početku agresije 1992. godine, opisujući kako su Bošnjaci iz okolnih opština bili primorani bježati prema Srebrenici, gdje će u konačnici dočekati čin genocida.
S.D. je podijelio sjećanja iz ugla mladića od nepunih dvadeset godina. Govorio je o strahu stanovništva i zabludama pojedinih starijih osoba koje su smatrale da ne treba pružati otpor kako se ne bi navlačila opasnost. Zahvaljujući hrabrosti omladine i savjesnih Bošnjaka koji su prepoznali plan istrebljenja, stvorena je odbrana Srebrenice do demilitarizacije 1993. godine. Ono što je uslijedilo u julu 1995. godine, kada je preko 8.000 ljudi likvidirano, ostaje trajna rana čovječanstva.
H.K., koja je tokom agresije djelovala kao medicinski tehničar, svjedočila je potresnim situacijama u kojima su životi ranjenih visili o koncu. Njene riječi otvorile su mali prozor u strahote i golgotu kroz koju su Bošnjaci prolazili od 1992. do jula 1995. godine.
Zahvaljujemo se prisutnim i svima koji su pomogli da ova tribina bude jedan od manifestacija kojima Bošnjaci u Berlinu govore o Srebrenici i odaju dužno poštovanje žrtvama genocida u Srebrenici.
