Jednog dana zaplakao sam zbog mnoštva grijeha. Suza koja kanu iz moga oka reče mi:

"Šta ti je, o Allahov robe?"

"Ko si ti?", upitao sam.

"Ja sam tvoja suza", odgovori mi.

"Šta je uzrokovalo da potečeš?", upitah je.

"Temperatura tvoga srca!", odgovori suza.

"Temperatura moga srca!", konstatovao sam začuđeno."Ko je zapalio vatru u mome srcu?'

Pitali sreću...?

Gdje prebivaš?

U srcima zadovoljnjih, odgovori sreca.

Čime se hraniš?

Snagom njihove vjere.

Kako postaješ dugovječna?

Pomocu lijepog planiranja.

Kako se daš pridobiti?

Čvrstom vjerom duše da joj se neće desiti ništa sem onoga što joj je Allah propisao.

A sta te tjera da odeš?

Gramzivost i pohlepa nakon umjerenosti, škrtost nakon darežljivosti, zabrinutost nakon zadovoljstva, sumnja nakon čvrstog vjerovanja.

Svijet je cudnovatan

Jednog dana, krenuo je Nasrudin hodza na posao, jasuci magarca, a njegov sin je isao za njim pjesice.

Kada ih ljudi ugledase tako, optuzise Nasrudin hodzu da nema milosti prema svome sinu i da je osora srca.

On na to uze sina i stavi ga iza sebe na magarca.

Jednom su dva prijatelja hodala pustinjom. Tokom putovanja nešto se posvađaše te jedan prijatelj i ošamari drugoga. Ovoga to zabolje, no, ne reče ništa, uze štap i napisa u pijesku: "Danas me je moj prijatelj udario!"

Nastaviše kretati se te dospješe do neke oaze u kojoj se odlučiše okupati. Onaj prijatelj koji dobi šamar, zape u blatu i poče polahko tonuti u vodu i gušiti se. Ali, spasi ga njegov prijatelj. Nakon što dođe sebi, zapisa na kamen: "Danas me je moj prijatelj spasio!"

Nekada davno postojalo je jedno ogromno jabukovo stablo. Jedan  malehni dječak volio je da se svakodnevno igra oko ovog stabla.  Verao se do vrha njegovih grana, jeo jabuke i kunjao u njegovoj hladovini. Dječak je volio to stablo, a i stablo je voljelo da se igra sa njim.

Bio jedan mali djecak koji je imao je losu narav. Otac mu je dao vrecu punu eksera i rekao mu da svaki put kad pobjesni i izgubi kontrolu nad sobom, zabije jedan ekser u ogradu. Prvoga je dana djecak ukucao mnogo eksera. Tijekom slijedecih nekoliko mjeseci on je naucio kontrolirati svoj bijes i broj ukucanih eksera se smanjivao. Otkrio je da je lakse kontrolirati svoju narav, nego ukucavati eksere u ogradu. Napokon je osvanuo dan u kojem djecak nije niti jedan ekser ukucao u ogradu. Otisao je ocu i rekao mu kako toga dana nije pobjesnio.

U današnjem vaktu dovoljno je samo otvoriti novine ili nakratko poslušati neku informativnu emisiju na radiju ili televiziji i, eto ti glavobolje. Pljačka, lopovluk, mito korupcija, ubistvo, fizički napadi, silovanje, pedofilija, tuča, pijanka... Sve gore od goreg. Insan bi rek'o da se ništa dobro ne dešava. No, hajmo mi, ovog puta, u malo drugačijem smjeru! Sigurno ste nekada imali priliku čuti za čovjeka koji se zvao Malik ibn Dinar. Rijetke su knjige koje spominju velikane islama a da bar poneku riječ nisu posvetile i njemu. Slijedeća priča je izuzetno lijepa i korisna.

1. Vjera, iman, odagnava sve brige i nemire. Ona je najdraža stvar vjernika i radost iskrenim robovima.
2. Što je bilo bilo je. Što je prošlo, prošlo je. Stoga, o prošlom ne razmišljaj jer je to završena stvar.
3. Budi zadovoljan odredjenjem, opskrbom koja ti je data, jer sve je propisano, pa se kloni galame i bijesa.
   

Usnio sam san, da razgovaram s mudracem.
"Dakle, ti bi zelio razgovarati sa mnom?" rece mudrac. "Ako imas
vremena" rekoh.
Mudrac se nasmijesi. "Moje vrijeme bas u to najradije koristim”.
Sto si me kanio pitati?"
"Sto te najvise iznenadjuje kod ljudi?"

Čovjek koji je doživio 70 godina dobio je bolest koja mu je onemogućavala da urinira (mokri). Doktori su mu rekli da je potrabna operacija kako bi ozdravio. On se složio da se uradi operaciju jer je bol bio prisutan već nekoliko dana. Kada je operacija bila gotova doktor mu je uručio račun koji je sadržavao sve troškove tretmana. Nakon što je pogledao račun čovjek je počeo plakati.