Svi ljudi, koliko ih je sada na Zemlji, svi će za stotinu i nešto godina biti pod zemljom. Razmišljamo li o tome? To je istina u koju ćemo se svi uvjeriti. Do juče si bio poznat, slavan, ugledan, bogat, pred tobom su, umjesto samo pred Bogom, vrat i kičmu savijali, lažno ti se osmjehivali, bojali su te se, a danas si sam ostavljen. Svi su te napustili. Ako si vjerovao, ibadetio i dobra djela činio, jedino to će ti koristiti. Došao si na dunjaluk nemoćan, praznih ruku, a tako i odlaziš u vječnost.
Tako se nakon dženaze Malik ibn Dinar vratio kući, zadrijemao i zaspao, te sanjao da je u mezaru sa čovjekom kojeg su tek ukopali. Tada je vidio meleka milosti i meleka koji je zadužen da kažnjava one koji su kaznu zaslužili. Meleki su gledali u čovjeka, pa melek zadužen za kažnjavanje reče: “Ovaj čovjek je moj! Pogledaj mu oči, pune su harama, gledanja u ono što je Allah, dž.š., zabranio; pogledaj mu uši, pune onoga što nikada nije smio slušati; gledaj mu jezika, cijeli život je bio zauzet ogovaranjem i ružnim govorom o drugima, obmanjivao je i puno lagao; gle mu stomaka, pun je harama; pazi mu genitalija, koristio ih je i išao tamo gdje nikada nije smio ići!”
Tada melek milosti reče: “Da, to je istina, ali pogledaj mu srce. Ispunjeno je vjerom, zato je on moj!” Kada čovjek nešto radi, jedino Allah zna šta je u njegovom srcu i ljudima će biti suđeno prema njihovim namjerama. Muhammed, a.s., kaže: “Djela se vrednuju samo prema namjerama, i svakom čovjeku pripada samo ono što je naumio.” Prema ljudima koji griješe treba biti strpljiv, ljubazno ih opominjati na posljedice griješenja, pozivati na pokajanje i traženje oprosta, ne gubiti nadu u Allahovu milost i prema najvećim griješnicima. Grubost i namrgođenost uvijek treba izbjegavati. Treba vjerovati da će Allah, dž.š., biti milostiv prema ljudima na Sudnjem danu.
Ebu Hurejre, r.a., veli: „Čuo sam Allahova Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kako govori: Allah je podijelio milost na stotinu dijelova, pa je devedeset i devet dijelova zadržao za Sebe, a samo jedan dio spustio na Zemlju. To što su Njegova stvorenja međusobno milostiva dolazi od tog dijela, pa čak i to da kobila diže svoje kopito od mladunčeta iz bojazni da ga ne pričepi.“ (Buharija, Muslim, Tirmizi)