Kur’anski ajet
”…Kad god pokušaju potpaliti ratnu vatru, Allah je ugasi. Oni nastoje na Zemlji smutnju praviti, a Allah ne voli smutljivce.” El-Maida, 64.
Hadis
Prava kršćana i jevreja koji su u Medini živjeli skupa sa muslimanima, Poslanik, a.s., je izrazito poštovao. Oni koji su ostali dosljedni svojoj vjeri a nisu bili neprijateljski raspoloženi prema islamu i muslimanima u državi koju je formirao Muhammed, a.s., dobili su puna politička, društvena i ekonomska prava. Sasvim slobodno su mogli živjeti i svoj život uređivati u duhu svoje vjere. Jedino su, s obzirom da s muslimanima nisu učestvovali u odbrani države, bili obavezni plaćati džizju.
Ashabima je govorio: ”Ako vam dođe neki nemusliman i zatraži vašu zaštitu, pomozite mu i dajte mu sigurnost. Možda spozna istinu i prihvati islam. Ako prihvati islam, onda vam je on brat, a ako ne prihvati pružite mu poštovanje i utočište.”
Mudrost
Prvi halifa, Ebu Bekr, r.a., je prilikom pohoda na Siriju izdao jednu direktivu. Milosrdan i tolerantan poredak koji je tražio da se uspostavi na osvojenim teritorijama predstavljao je uzoran primjer kur’anskog morala. Ta direktiva glasi: ”Ljudi, dajem vam deset pravila koja ćete srčano primjenjivati: 1. Nemojte izdati!
2. Ne skrećite sa Pravog puta!
3. Ne ubijajte djecu, žene i starce!
4. Ne palite!
5. Ne uništavajte stabla hurme!
6. Ne sijecite stabla bilo kojeg voća!
7. Ne ubijajte deve!
8. Ne ubijajte bilo šta iz stada!
9. Naići ćete na one koji su svoj život posvetili onosvjetskim poslovima i ostavite ih u njihovim osamljenostima!
10. Susrest ćete se sa onima koji nude različita jela; jedite, ali ne zaboravite spomenuti Allahovo ime!
