Brinimo se jedni o drugima kao o sebi samima i kao o svojim najbližim i najdražim, onako kako se brinuo pravedni halifa Omer, r.a.
Omer je jedne prilike tražio od stanovnika Himsa, u Siriji, da mu dostave imena siromaha da ih pomogne iz državne blagajne. Kada su mu dostavljena imena, halifa Omer se iznenadio kada je primijetio da se među imenima siromaha nalazi i ime namjesnika Himsa, Seida b. Amira.
Halifa Omer se čudio što se ime namjesnika nalazi na listi siromaha, pa je upitao građane o uzroku njegova siromaštva. Rekli su mu da on svoju cijelu platu dijeli siromašnima i ubogima, govoreći: “Šta da radim kad sam za njih odgovoran pred Uzvišenim Allahom?”
Zatim ih je halifa pitao da li kod namjesnika vide neke nedostatke, a oni su rekli: “Da, zamjerimo mu na tri stvari:
1. na posao dolazi tek kad Sunce odskoči,
2. noću ga nikada ne vidimo i
3. jedan dan u sedmici nikako ne dolazi na posao.“
Kada je halifa upitao Seida za ove nedostatke, on je odgovorio: “Da, vođo vjernika, to je istina, a uzroci za to su sljedeći:
1. na posao odlazim tek kad Sunce odskoči zato što ujutro posvršavam sve kućne i porodične poslove jer ja nemam sluge, a supruga mi je bolesna,
2. noću se ne pojavljujem zato što dan posvećujem služenju narodu, a noć provodim u ibadetu i
3. jedan dan u sedmici ne radim zato što tada perem svoju odjeću i čekam da se osuši, a ja druge odjeće nemam.”
Tada je halifa Omer b. el-Hattab zaplakao. Bože, divnog li halife i divnog li guvernera! Divne li pouke i poruke, pa: “Ima li ikoga pouku da primi!” (El-Kamer, 40) Naš Bože, haman da nema.
Da, to su bili dobri naši prethodnici. Skrušeni, odgovorni, pravedni i bogobojazni, dokazujući nam da se to može u svakom vremenu, prostoru i stanju. Na nama je hoćemo li biti takvi ili nećemo.