Vjernik musliman posteći mora voditi računa o svojim mislima, riječima i djelima. Od Ebu ‘Ubejde, r.a., prenosi se da je pripovijedio: ”Čuo sam kada Resulullah, a.s., kaže: ‘(Ramazanski) post je čovjekov štit sve dok ga on ne razdere!’…”
Pod ”štitom” se ovdje misli na čovjekovu zaštitu, jer post štiti čovjeka od njegovog otvorenog neprijatelja – šejtana. Post štiti čovjeka od Allahove, dž.š., kazne i džehennemske vatre. Neko je upitao Božijeg Poslanika, a.s.: ”Šta je uzrok da post bude razderan?” Na to je Resulullah, a.s., odgovorio: ”Kad čovjek laže i ogovara.”
Čovjek inače, a posebno za vrijeme posta, treba da svoj jezik čuva od laži, bespotrebnog govora, ogovaranja, svađanja, proklinjanja i svega što ne priliči jednom vjerniku da radi. Post je postačev štit, zato što se oni koji poste ustežu od beskorisnog govora, laži, prenošenja riječi, ogovaranja, svađe… Ko god bude nečim isprovociran na svađu, treba da kaže: ”Ja postim.” Drugim riječima, čovjek ne smije započinjati svađu, a ukoliko je neko drugi započne, onda mora odustati od nje. Ukoliko je svađalica neki nerazuman čovjek, postač opet mora reći: ”Ja postim!” i izbjeći svađu. U vrijeme našeg Vjerovjesnika, a.s., dvije žene su postile, ali im je od posta bilo tako mučno da ih je bol probadala u tijelu pa im je post postao nepodnošljiv i obje su bile na ivici smrti. Neko od ashaba je o tome obavijestio Vjerovjesnika, a.s., a on je tim ženama poslao zdjelu da povrate. Kada su povratile u zdjelu, iz sebe su izbacile komade mesa i krvi. Ashabi su se tome jako začudili, a Vjerovjesnik, a.s., je na to rekao: ”One su zapostile halal hranom, ali su tokom dana u sebe unijele harama ogovarajući druge ljude!”
Allah, dž.š., u Kur’anu kaže da je ogovaranje ravno jedenju mesa svog mrtvog brata. To isto nalazimo u raznim hadisima. Jedne prilike je Resulullah, a.s., sjedeći sa ljudima, zamolio ih da iščačkaju svoje zube. Oni su na to rekli da nisu jeli nikakvo meso, a onda je Resulullah, a.s., dodao: ”To i to meso je prionulo za vaše zube!”, pri čemu je mislio na ogovaranje koje su počinili.
Često definišemo ogovaranje pogrešno, misleći da kada lažemo na nekoga da ga ogovaramo a sva priča o njemu bez laži nije ogovaranje. Griješimo u našem shvatanju šta je ogovaranje! Naš poslanik, Muhammed, a.s., ovako definiše ogovaranje: Jedan od ashaba, r.a., jedne prilike je upitao Resulullaha, a.s.: ”Šta je to ogovaranje?” Na to mu je Božiji Poslanik, a.s., odgovorio: ”Da o svome bratu iza leđa kažeš nešto što je uvredljivo za njega!” Taj ashab je onda upitao: ”Čak i kada je to što se o nekome kaže istinito?” Resulullah, a.s., na to odgovori: ”Upravo je to ogovaranje, a ukoliko to nije istinito, onda je riječ o kleveti na toga čovjeka!”
Vjernik posteći čuva svoje dostojanstvo, njegove misli su pozitivne, riječi njegove su lijepe i odmjerene, a djela korisna, dobra i plemenita.
