Sta je potvrda iz Kur´ana i sunneta za vjerovanje u meleke?
Ima mnogo potvrda u Kur`anu za vjerovanje u meleke. Jedna od njih su i rijeci Uzvisenog: ”A meleki velicaju i hvale Gospodara svoga i mole za oprost za one koji su na Zemlji ”. I rijeci Uzvisenog: „Oni koji su bliski Gospodaru tvome doista ne zaziru da Mu se klanjaju; samo Njega hvale i samo pred Njim licem na tlo padaju.“
I rijeci Uzvisenog: „Ko je neprijetelj Allahu i melekima Njegovim i poslanicima Njegovim i Dzibrilu i Mikalu – pa , Allah je , doista , neprijetelj onima koji nece da vjeruju.“ O vjerovanju u meleke iz sunneta je josprije naveden hadis o dolasku Dzibrila kod Muhammeda , a.s., kao i ostali hadisi ; dok se u Muslimovom „Sahihu “ navodi da ih je Allah stvorio od svjetlosti, a o njima ima i josmnogo drugih hadisa.
Sta znaci iman – vjerovanje u meleke?
To je cvrsto uvjerenje da postoje meleki ( bica ) koja je Allah, dz.s., stvorio od nura (svjetlosti ), te da oni potpuno izvrsavaju naredenja Allaha, dz.s., da uopce ne grijese i da obavljaju odredene zadatke za koje ih je Allah, dz.s.,zaduzio. „A meleki su samo robovi postovani. Oni ne govore dok On ne odobri i postupaju onako kako On naredi.“ „Koji se onome sto im Allah zapovjedi nece opirati, i koji ce ono sto im se naredi izvrsiti.“ „A oni koji su kod Njega ne zaziru da Mu se klanjaju, i ne zamaraju se, hvale Ga nocu i danju, ne malaksavaju.“
Koliko ima vrsta meleka na osnovu njihovih zadataka?
Oni se prema zadacima dijele na vise vrsta: Jednom od njih je povjereno prenosenje Objave poslanicima, a to je „Ruhul – emin“ – Dzibril, a.s. Jednom od njih je povjerena kisa, a to je Mikail, a.s. Jednom od njih je povjeren „sur “ – rog, a to je Israfil, a.s. Jednom od njih je povjereno uzimanje duse, a to je melek Azrail. Jednima je povjereno pisanje djela, a to su Kizamen Katibin. Jednima od njih je povjeren Dzennet i njegove blagodati, a on je Ridvan i oni koji su s njim. Jednom od njih je povjerena vatra, a on je Malik i oni koji su s njim kao sto su zebanije i njihovi predvodnici dvanaestorice. Jednima od njih je povjeren ispit u kaburu, a to su Munkir i Nekir. Jedni od njih su ti koji nose prijesto Allaha, dz.s. Jedni od njih su oni koji su bliski. Jednom od njih je povjeren zametak u materici i njegovo stvaranje, i pisanje onoga sto mu se zeli. Neki od njih posjecuju „Bejtulme – amur “ svakim danom u nju ulazi sedamdeset hiljada meleka, i vise nikada ne dode red na njih da se ponovo vrate, a ima i oni koji posjecuju mjesta gdje se spominje Allah, dz.s. Ima i onih koji stoje u redovima i ne malaksavaju. Ima i oni koji su stalno na rukuu i na sedzdi i nikad se ne dizu. Potvrda za ove podjele iz Kur`ana i sunneta nisu nedostupne i skrivene, ali ima i onih koji nisu spomenuti: „A vojske Gospodara tvoga samo On zna. I sekar je ljudima samo opomena.“
Sta je dokaz za vjerovanje u Knjige?
Ima mnogo dokaza za vjerovanje u Knjige. Potvrda su i rijeci Allaha Uzvisenog: „O vjernici, vjerujte u Allaha, i u Poslanika Njegova, i u Knjigu koju On svome Poslaniku objavljuje, i u Knjige koje je objavio prije.“ I rijeci Uzvisenog: „Recite: Mi vjerujemo u Allaha i u ono sto se objavljuje nama, i u ono sto je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono sto je dato Musau i Isau, i u ono sto je dato vjerovjesnicima od Gospodara njihova ; mi ne pravimo nikakve razlike medu njima, i mi se samo Njemu pokoravamo.“ Dovoljna je potvrda za to rijeci Uzvisenog: „I reci: Ja vjerujem u sve Knjige koji je Allah objavio.“
Jesu li sve knjige spomenute u Kur´anu?
Allah dz.s., u Kur`anu je spomenuo: Tevrat, Indzil, Zebur, Suhufe Ibrahima, a.s., i Musaa, a.s., a ostale je spomenuo uopceno, pa je rekao Uzviseni: „Allah je – nema boga osim Njega – Zivi i Vjecni ! On tebi objavljuje Knjigu, prava istina, koja prethodne potvrduje, a Tevrat i Indzil objavio je josprije…“ I rekao je Uzviseni: „A Davudu smo dali Zebur.“ Uzviseni je, takoder, kazao: „Zar on nije obavjesten o onome sto se nalazi u listovima Musaovim i Ibrahimovim – koji je obaveze potpuno ispunjavao.“ Rekao je Uzviseni: „Mi smo izaslanike Nase s jasnim dokazima slali i po njima Knjige i terazije objavljivali, da bi ljudi pravedno postupali.“ One koje je Allah, dz.s.,pojedinacno naveo i opisao duznost nam je da u njih vjerujemo pojedinacno ; a one koje je spomenuo uopceno, duznost nam je da im vjerujemo uopceno ; i o tome cemo reci onako kako nam je naredio Allah, dz.s.,i Njegov Poslanik: „I reci: Ja vjerujem u sve Knjige koje je Allah objavio…“
Sta znaci vjerovanje u Knjige Allaha Uzvisenog?
To znaci cvrsto uvjerenje da su sve spustene od Allaha Uzvisenog, i da je Allah zaista njih govorio. Neke su objavljene od Allaha Uzvisenog iza zastora, bez posrednika izaslanika – meleka. Neke je dostavio posrednik – melek ka poslaniku ljudi. Neke je Allah, dz.s., napisao Svojom rukom. Rekao je Uzviseni: „Nijednom covjeku nije dato da mu se Allah obraca osim na jedan od tri nacina: nadahnucem, ili iza zastora, ili da posalje izaslanika koji, Njegovom voljom, objavljuje ono sto On zeli.“ I rekao je Allah Uzviseni Musau, a.s.: „O Musa “, rece On „Ja sam tebe odlikovao nad ostalim svijetom poslanstvom Svojim i govorom Svojim.“ A Allah je sigurno s Musaom razgovarao. O Tevratu kaze Allah, dz.s.: „I Mi mu na plocama napisasmo pouku za sve, i objasnjenje za svasta.“ I rekao je Isau: „A njemu smo dali Indzil…“
Uzviseni je, takoder, kazao: „A Davudu smo dali Zebur.“ Prije toga je spomenut Zebur rijecju Tenzil. Allah Uzviseni kaze o Kur`anu: „Allah svjedoci da je istina ono sto ti objavljuje, objavljuje ono sto jedini On zna, a i meleki svjedoce ; a dovoljan je Allah kao svjedok.“ I kaze Allah, dz.s., u njemu: „I kao Kur`an, sve dio po dio ga objavljujemo da bi ga ti ljudima malo – pomalo kazivao, i prema potrebi ga objavljujemo.“ I rekao je Uzviseni: „I Kur`an je, sigurno, Objava Gospodara svjetova ; donosi ga povjerljivi Dzibril na srce tvoje, da opominjesna jasnom arapskom jeziku.“ I rekao je Allah, dz.s.,u njemu: „One koji ne vjeruju u Kur`an, posto im je objavljeno… A on je, zaista, knjiga zasticena, laz joj je strana, bili s koje strane, ona je Objava on Mudrog i Hvale Dostojnog.“ O Kur`anu je receno josmnogo toga.
Koji je polozaj Kur´ana n aspram prijasnih Knjiga?
Rekao je Allah Uzviseni u njemu: „A tebi objavljujemo Knjigu, samu istinu, da potvrdi knjige prije objavljene i da nad njima bdije.“ I rekao je Uzviseni: „Ovaj Kur`an nije izmisljen, od Allaha je – on potvrduje istinitost prijasnjih objava i objasnjava propise ; u njega nema sumnje, od Gospodara svjetova je !“ I rekao je Uzviseni: „Kuran nije izmisljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objasnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje.“
Mufessiri ( tumaci Kur`ana ) su rijeci: „Da nad njima bdije i priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene “, objasnili kao priznanje onog sto je u njima istinito, a negiranje onog sto je uslo u njih iskrivljenjem, mijenjanjem i izvrtanjem, i o njima ( Ku `ran ) donosi sud ; bilo da se radi o derogaciji ili priznavanju. Zbog ovoga mu se povinuje svako onaj ko se drzi prijasnjih knjiga, kao sto kaze Uzviseni: „Oni kojima smo dali Knjigu prije Kur`ana, vjeruju u nj, a kada im se kazuje, govore: „Mi vjerujemo u nj, on je istina od Gospodara naseg, mi smo i prije bili muslimani.“
Sta je duznost svih naroda u vezi sa slijedenjem Kur´ana?
To je javno i tajno slijedenje Kur`ana i pridrzavanje uputa iz njega. Rekao je Allah Uzviseni: „A ova Knjiga koju objavljujemo jest blagoslovljena, zato je slijedite i grijeha se klonite da bi vam se milost ukazala.“ I rekao je Uzviseni: „Slijedite ono sto vam se od Gospodara vaseg objavljuje i ne uzimajte, pored Njega, nekog drugog kao zastitnika !“ Uzviseni je, takoder, rekao: „A oni koji se cvrsto drze Knjige i koji objavljaju namaz pa Mi, doista, necemo dopustiti da propadne nagrada onima koji cine dobra djela.“ Ajeta o ovome ima mnogo. Poslanik, s.a.v.s., preporucio je Allahovu Knjigu i kaze: „Pa uzmite Allahovu Knjigu i pridrzavajte je se.“
Sta znaci drzati se Allahove Knjige i raditi po njezinim uputama?
To znaci pamcenje i ucenje Kur`ana, te ponasanje po njemu nocu i danju, razmisljanje o njegovim ajetima, dozvoljavanje onoga sto on dozvoljava, zabranjivanje onoga sto on zabranjuje, provodenje njegovih naredbi, udaljavanje od njegovih zabrana, uzimanje pouke iz njegovih kazivanja, djelovanje shodno njegovim jasnim ajetima o predanost u pogledu nejasnih ajeta, zastajanje kod njegovih granica, stajanje u njegovu odbranu od lazaca i devijatora, upucivanje k njemu i sl.
Kakav je tretman onoga koji kaze da je Kur´an stvoren?
Kur`an je Allahov govor, uistinu, njegovi harfovi i njegova znacenja. Njegove rijeci nisu slova koja nemaju znacenja, a niti znacenja bez slova. Allah je njime govorio rijecima, spustio ga Svome Poslaniku Objavom; u njega, uistinu, vjeruje mumin; i on je, iako pisan rukom, ucen jezikom, naucen mozgom, slusan usima, viden ocima. To ga ne izvodi iz toga da je on govor Svemilosnog. Vrhovi jagodica prstiju, mastilo, pero i papiri su stvoreni, a ono sto je njima napisano nije stvoreno. Jezici i glasovi su stvoreni, a ucenje njima sa njihovim razlicitostima nije stvoreno. Prsa su stvorena, a ono sto se u njima cuva nije stvoreno. Sluhovi su stvoreni, a ono sto se slusa nije stvoreno. Rekao je Allah Uzviseni: „On je, zaista, Kur`an plemeniti u Knjizi brizljivo cuvanoj.“ I rekao je Uzviseni: „A to su ajeti jasni, u srcima su onih kojima je razum dat ; a Nase ajete samo nepravedni osporavaju.“ Uzviseni je, takoder, kazao: „Kazuj iz Knjige Gospodara svoga ono sto ti se objavljuje, niko ne moze da izmjeni rijeci Njegove, pa ni ti ; osim kod Njega, necesnaci utocista nikakva.“ I rekao je Uzviseni: „Ako te neki od mnogobozaca zamoli za zastitu, i ga zastiti da bi slusao Allahove rijeci…“ Rekao je Ibn – Mesud, r.a.: „Ustrajte u gledanju u Mushaf – Kur`an.“Onaj koji kaze da je Kur`an ili nesto iz Kur`ana stvoreno, on je kafir – nevjernik, i to je veliki kufr koji ga izvodi iz islama u potpunosti ; zato sto je Kur`an govor Allaha, dz.s., od Njega je potekao i Njemu se vraca, a Njegov govor je Njegovo svojstvo. A onaj koji kaze da je nesto od svojstava Allahovih stvoreno, on je kafir i murted – otpadnik, njemu se nudi povratak u islam, pa ako se ne povrati, ubija se kao nevjernik i nista od propisa obaveznih za muslimana ne odnosi se na njega.“
Je li svojstvo govora zatijje ili fi´alijje?
Povezanost svojstva govora sa bicem Allaha Uzvisenog i Njegovog odlikovanja time je „sifat zatijje “ ( svojstvo osobeno Allahu, dz.s. ) kao sto je Njegovo uzviseno znanje, cak i Njegov govor spada u Njegovo znanje, jer ga je spustio sa Svojim znanjem, a On najbolje zna sta objavljuje. Uzimanje u obzir Njegova govora kao Njegova htijenja i volje spada u svojstva djelovanja, kako kaze Poslanik, s.a.v.s.: „Kada Allah zeli da objavi nesto, govori Objavom.“ Zbog ovoga selefus – salih o svojstvu govora kazu da je svojstvo bica i radnje zajedno. Jer Allah, dz.s.,nije prestao i nece prestati biti opisan svojstvom govora, uvjek i zauvjek ; te On govori njime kada zeli, sta zeli i kako zeli govorom koji se slusa tj. Cuje ga onaj kojem Allah da mogucnost da ga cuje. Njegov govor je Njegovo svojstvo kojem nema kraja i nema nestanka. „Reci: Kad bi more bilo mastilo da se ispisu rijeci Gospodara da se ispisu rijeci Gospodara moga, more bi presahlo, ali ne i rijeci Gospodara moga, pa i kad bismo se pomogli josjednim slicnim.“ „Da su sva stabla na Zemlji pisaljke, a da se u moru, kad presahne, ulije jossedam mora, ne bi se ispisale Allahove rijeci.“ „Rijeci Gospodara tvoga su vrhunac istine i pravde ; Njegove rijeci niko ne moze promjeniti i On sve cuje i sve zna.“
Ko su ”vakife” i kakv je stav prema njima?
„Vakife “ su oni koji govore o Kur`anu: „Ne govorimo da je on Allahov govor, a niti kazemo da je stvoren.“ Rekao je imam Ahmed – Allah mu se smilovao: „Ko od njih bude uljepsavao govor on je `dzehmija `, a onaj ko ga ne bude uljepsavao, on je dzahil – neznalica, treba mu doci s dokazima i obrazlozenjima ; pa ako se pokaje i povjeruje da je on ( Kur`an ) govor Allaha Uzvisenog i da nije stvoren ; to je dobro, a ako se ne pokaje gori je od dzehmija.“
Kakav je tretman onoga koji kaze ”moje izgovaranje Kur´ana je stvoreno”?
Ova recenica nije dozvoljena da se govori bilo u potvrdnom ili odricnom obliku, jer rijec „izgovor “ zajednicka je za oznacavanje radnje roba, i onog sto izgovara, a to je Kur`an. Kada neko kaze da je Kur`an stvoren, on govori ono sto govore dzahmije. A ako kaze da nije stvoren, obuhvaca prvo znacenje, a to je da je on djelo covjeka, sto je odvratna novotarija.
Zbog ovoga casni predhodnici selefus – salih kazu: „Ko kaze: Moje izgovaranje Kur`ana je stvoreno on je dzehmija, a onaj ko kaze da nije stvoreno jeste novotar u vjeri.“
Koja je potvrda vjerovanja u Poslanike?
Potvrda za to ima mnogo i u Kur`anu i u sunnetu ; u to spadaju i rijeci Allaha Uzvisenog: „Oni koji u Allaha i u poslanike Njegove ne vjeruju i zele da izmedu Allaha i poslanika Njegovih u vjerovanju naprave razliku i govore: U neke vjerujemo, a u neke ne vjerujemo, i zele da izmedu toga nekakav stav zauzmu – oni su, zbilja, pravi nevjernici ; a Mi smo nevjernicima pripremili sramnu patnju. A oni koji u Allaha i u poslanike Njegove vjeruju i nijednog od njih ne izdvajaju – On ce ih, sigurno, nagraditi. A Allah prasta i samilostan je. “A kaze Poslanik, s.a.v.s.:„Vjerujem u Allaha i Njegove poslanike.“
Sta znaci vjerovanje u poslanike?
To je cvrsto uvjerenje da je Allah, dz.s., poslao svakom narodu jednog od poslanika koji ih je pozivao obozavanju samo Allaha Jednog i Jedinog ; a nevjerovanju u ono sto se obozava mimo Njega. Svi oni (poslanici ) su iskreni i potvrduju istinu, cisti, pametni, plemeniti i milostivi, bogobojazni povjerljivi upuceni i upucivaci drugih, poslani su sa jasnim dokazima i ajetima ocitim, pomognuti od svoga Gospodara, i oni su dostavili sve ono sa cim ih je poslao Allah, dz.s.,bez izostavljanja i mijenjanja, niti su tome sta samo od sebe dodavali, makar to bilo i jedno slovo, a niti su to umanjivali. „A zar su poslanici bili duzni sto drugo vec da jasno obznane ?“ Svi oni su bili u jasnoj istini. I zaista je Allah, dz.s., uzeo sebi Ibrahima, a.s., za prijatelja, i uzeo je Sebi Muhammeda, s.a.v.s., za prijatelja, i sa Musaom je govorio, i Idrisa je uzvisio na visoko mjesto. Isa je Allahov rob i Njegov Poslanik. To je uvjerenje da je Isa, a.s., stvoren Rijecju Njegovom koju je Merjemi dostavio Allah, dz.s., daje prednost jednima nad drugima i uzvisio je na visoke stepene jedne nad drugima.
Je li bilo identicno pozivanje poslanika u onome sto su naredivali i u onome sto su zabranjivali?
Identicno je bilo njihovo pozivanje, od prvog do zadnjeg, oko osnove i temelja ibadeta a to je tewhid. On znaci da je Allah Uzviseni Jedini Kome se upucuju sve vrste (ibadeta) robovanja bilo da su vezane za rijeci i djela, te nevjerovanje u sve ono sto se obozava mimo Njega. Farzovi (obaveza) kroz koje se iskazuje ibadet Allahu, dz.s., kao sto su namaz, post i sl., razlikovali su se medu narodima u ibadetu i jednima je bilo zabranjeno ono sto je bilo dozvoljeno drugima i obrnuto, a sve je bio ispit od Allaha Uzvisenog „…da bi iskusao koji od vas ce bolje postupati.“
Sta je dokaz za njihovo slaganje u osnovi spomenutog ibadeta?
Dokaz za to je iz Kur`ana i djeli se ne dvije vrste: uopceni i pojedinacni. Uopceni: Naprimjer, rijeci Allaha Uzvisenog: „Mi smo svakom narodu poslanika poslali. Allahu se klanjajte,a kumira se klonite !“ Rijeci Uzvisenog: „Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali a da mu nismo objavili: Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte !“ Rijeci Uzvisenog su i ove: „Pogledaj u odredbama objavljenim poslanicima Nasim, koje smo prije tebe slali, da li smo naredili da se, mimo Svemilosnog, klanja bozanstvima nekakvim.“ Naprimjer, rijeci Allaha Uzvisenog: „Mi smo poslali Nuha narodu njegovu, i on je govorio: O narode moj, Allahu se samo klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate…“ I Semudu – brata njihova Saliha: O narode moj – govorio je on -klanjajte se samo Allahu vi drugog boga osim Njega nemate…“ „I Adu – brata njihova Huda: O narode moj – govorio je on – Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate…“ „I Medjenu – brata njihova Suajba: O narode moj – govorio je on – Allahu se klanjajte, vi drugog boga osim Njega nemate…“ „A kada Ibrahim rece ocu svome i narodu svome: „Nemam ja nista s onim kojima se vi klanjate, ja se klanjam samo Onome Koji me stvorio, jer ce mi On, doista, na pravi put ukazati.“ I rece Musa: Vasbog je Allah, drugog boga, osim Njega, nema ! On sve zna!“ I rece Mesih: „O sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i vasem Gospodaru ! Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah ce mu ulazak u Dzennet zabraniti i boraviste njegovo ce Dzehennem biti ; a nevjernicima nece niko pomoci.“ Reci: „Ja samo opominjem ; nema boga osim Allaha, Jedinog i Mocnog.“ O ovome govore i mnogi drugi ajeti.
Sta je dokaz neslaganja njihovih vjerozakona (serijeta) u ograncima vjerskih propisa u vezi s halalom i haramom?
Rijeci Allaha Uzvisenog: „…Svima vama smo zakon i pravac propisali: a da je Allah htio, On bi vas sljedbenicima jedne vjere ucinio, ali, On hoce da vas iskusa u onome sto vam propisuje, zato se natjecite ko ce vise dobra uciniti ;“ Ibn – Abbas, r.a., objasnio je da „svima vama smo zakon i pravac propisali “ podrazumjeva i put i sunnet. Ovo su slicno obrazlozili i Mudzahid, Ikrime, Hasan el – Basri, Katada, Dahhak, Suddi, Ebu – Ishak es – Sebi`i. U Buharijinom „Sahihu “ stoji da je rekao Poslanik, s.a.v.s.: „Mi, skupina poslanika, smo braca po ocu i nasa vjera ( din ) je jedna.“ On ovim misli na tewhid s kojim je Allah, dz.s., slao svakog poslanika ; i svaka objavljena Knjiga ga je sadrzavala u sebi. Vjerozakoni ( Serijat ) razlikovali su se u naredenjima i zabranama, halalima i haramima “… da bi iskusao koji od vas ce bolje postupati.“
Da li je Allah spomenuo sve poslanike u Kur´anu?
Allah, dz.s., spomenuo nam je onoliko koliko je dovoljno poslanika, i o tome nam je opomenu i pouku poslao. A potom kaze Uzviseni: „I poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i poslanicima o kojima ti nismo kazivali.“ Tako da vjerujemo u sve njih pojedinacno, ako su spomenuti pojedinacno i uopceno ako su spomenuti uopceno.
Koliko je poslanika i vjerovjesnika spomenuto u Kur´anu?
U njemu su spomenuti: Adem, Nuh, Idris, Hud, Salih, Ibrahim, Ismail, Ishak, Jakub, Jusuf, Lut, Su`ajb, Junus, Musa, Harun, Iljas, Zekerijja, Jahja, Jese`, Zul – Kifl, Davud, Sulejman, Ejjub, El – Esbat ( sinovi ili unuci Jakubovi su spomenuti uopceno ) i Isa i Muhammed, s.a.v.s., i neka je na sve njih salavat i selam.
Ko su najodabraniji poslanici (ulul´azm) i ko je prvi poslanik?
To su petorica koje Allah, dz.s., spominje pojedinacno na dva mjesta u Svojoj Knjizi: Prvo mjesto je sura El – Ahzab, a to su rijeci Uzvisenog: „Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina, cvrst smo zavjet uzeli.“ Drugo mjesto je u suri Es- Sura, a to su rijeci Uzvisenog: „On vam propisuje u vjeri isto ono sto je propisao Nuhu i ono sto objavljujemo tebi, i ono sto smo naredili Ibrahimu i Musau i Isau: „Pravu vjeru ispovjedajte i u tome se ne podvajajte !“ Prvi od svih poslanika nakon razilazenja ljudi u vezi sa Serijatom jeste Nuh, a.s., kao sto kaze Uzviseni: „Mi objavljujemo tebi kao sto smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega…“ I kaze Uzviseni: „I Nuhov narod je prije njih poricao, a i poslije njega oni koji su se protiv poslanika bili urotili.“
Kada je nastalo razilazenje?
Rekao je Ibn- Abbas, r.a.: „Izmedu Nuha i Adema je bilo deset stoljeca, svi su bili na jednom zakonu od Istinitog, pa su se razisli.“ „…I Allah je slao vjerovjesnike da donose radosne vijesti i opomene…“
