Govoriti istinu jako je dobra navika. Ako bismo uvijek govorili istinu, sačuvali bismo sebe od mnogih neugodnosti. Evo jedne priče o čovjeku koji je činio mnoge ružne stvari, ali ga je njegovo obećanje da će govoriti istinu sačuvalo.
Jedan čovjek je došao poslaniku Muhammedu, a.s. i rekao:
“O Allahov Poslaniče, ja imam mnogo loših navika. Koju od njih najprije da ostavim?”
Poslanik reče: “Prvo ostavi laž, i uvijek govori istinu.”
Čovjek je obećao da će tako učiniti i otišao kući.
Kada je pala noć, čovjek se spremao da podje u krađu. Ali prije nego što je izašao iz kuće, na trenutak se sjetio obećanja koje je dao Poslaniku: “Ako me sutra Poslanik upita gdje sam bio, šta ću reći? Hoću li reći da sam išao krasti? Ne, ja to ne mogu. Ali ne mogu ni lagati.Ako kažem istinu, svako će me mrziti i zvat će me lopovom, a još ću biti i kažnjen za kradju.”
Tako je čovjek odlučio da ne krade te noći, i ostavio je ovu lošu naviku.
Sljedećeg dana poželio je da pije alkohol, ali kada se spremao da to učini,pomisli: “Šta ću kazati Poslaniku ako me upita šta sam radio tokom dana? Ne mogu slagati, a ako kažem istinu, ljudi će me mrziti zato što muslimanu nije dozvoljeno da pije alkohol.”
I on je tako odustao od namjere da pije alkohol.
I tako, kad god bi ovom čovjeku naumpalo da učini nešto loše, on bio se sjetio svoga obećanja da će uvijek govoriti istinu. Jednu po jednu, on je napustio sve svoje loše navike i postao dobar musliman i jako dobar čovjek.
Ako budemo uvijek govorili istinu, bit ćemo dobri muslimani, dobri ljudi koje Allah voli i pomaze. Ako Allah – naš Stvoritelj – bude zadovoljan nama, On će nas nagraditi Džennetom, a to je mjesto sreće i uživanja na budućem svijetu,a podariti nam svako dobro ovoga svijeta.
Obećaj, uvijek ću govoriti istinu!
