Lijepo ophođenje s ljudima
Poštivanje ljudskog dostojanstva
A kada Gospodar tvoj reče melekima: «Ja ću na zemlji namjesnika postaviti!»…(Kur’an, El-Bekare – 30)
A kada rekosmo melekima: «Poklonite se Ademu!» – oni se pokloniše, ali Iblis ne htjede, on se uzoholi i postade nevjernik. (Kur’an, El-Bekare – 34)
Stvorili smo čovjeka u skladu najljepšem. (Kur’an, Et-tin – 4)
Vaša krv, vaše časti i vaši imeci su vam sveti kao što vam je svet današnji dan u ovom mjesecu i u ovom mjestu. (završetak Poslanikova a.s. govora na Oprosnom Hadždžu) Šaban Hodžić, Ahlak, Sarajevo, 1990.
Ljudima smijemo pristupati samo uz njihovu suglasnost
O vjernici u tuđe kuće ne ulazite dok dopuštenje ne dobijete i dok ukućane ne pozdravite. To vam je bolje, poučite se ! A ako u njima nikoga ne nađete, ne ulazite u njih dok vam se ne dopusti; a ako vam se rekne: «Vratite se !» – vi se vratite, bolje vam je, a Allah zna ono što radite. (Nur – 27 i 28)
Prenosi se os Sehla b. Sada da je rekao: «Bahnu (neki) čovjek u sobu Božjeg poslanika a.s., dok je on dugim željeznim šiljkom češao svoju glavu. Na to Poslanik a.s. reče: «Da sam znao da gledaš, zabio bih ti ovaj šiljak u oko, pa traženje dopuštenja (za ulazak) je propisano zbog pogleda!».(Fethul-bari – 28)
Pripovijedao je Seid Mekberija: «Naišao sam, a Abdullah ibn Omer razgovara s nekim čovjekom, i ja sam im pristupio, pa me je dočekao rukom u prsa govoreci: «Kada naideš na dvojicu koji razgovaraju, ne pristupaj im dok ne zatražiš njihovo dopuštenje jer sam slušao kako Poslanik a.s. kaže: `Kada dvojica razgovaraju, ne pristupajte im bez njihova dopuštenja.» (Fethul-bari – 99)
Najveličanstveniji pozdravi
– Naša poštovanja, sve počasti (svi pozdravi), naši namazi i sva naša dobra djela pripadajusamo Allahu!
– Neka su Moj mir i spas, Moja milost i blagoslov tebi (Es-selamu alejke), o Vjerovjesniče!
(početak susreta izmedu Allaha dž. š. i Muhameda a. s. na Mi’radžu)
I Ibrahimu smo izaslanike Naše poslali da mu donesu radosnu vijest.
– “Mir!” rekoše;-
– “Mir!”- odgovori on,… (Kur’an – Hud, 69)
I meleki će im ulaziti na sva vrata (u Džennetu) govoreći: “Mir vama!” (Kur’an – Er-ra’ad, 23 i 24)
Obaveza nazivanja Selam
“A kada ulazite u kuće, vi ukućane njene pozdravite pozdravom od Allaha propisanim, blagoslovljenim i uljudnim.” (Kur’an – En-nur, 61)
Rekao je Božji poslanik: «Pet je obaveza muslimana prema njegovu bratu (muslimanu): da odgovori na njegov selam, da mu nazdravi kada kihne, da se odazove njegovu pozivu, da ga obiđe u bolesti i da ga isprati na vječiti počinak”. (Buhari i Muslim)
Kada pozdravom pozdravljeni budete, ljepšim od njega odpozdravite, ili ga uzvratite, jer će Allah za sve obračun tražiti. (Kur’an – En-nisa 86)
Selam na početku i na kraju svake komunikacije
Kada neko od vas pristupa nekom skupu, neka prvo nazove selam, a kada napušta skup neka opet nazove selam jer nije prvi preči od drugog. (Davud i tirmizi)
Nema razgovora prije selama.(Ne započinjite razgovor prije nego se poselamite) – hadis
Pravilno pozdravljanje
…I reci: “Mir vama!” tvoj gospodar je sam sebi milost propisao…(Kur’an – El-en’am, 54)
…Mir tebi Moj poslaniče i milost i blagoslov Moj… (hadis koji govori o susretu Muhammedovom a.s. na miradžu sa Uzvišenim Bogom)
…Neka je i na tebe mir, milost i blagoslov Allahov… (dio hadisa – odgovor meleka na selam kojim ih je, po Allahovoj naredbi, pozdravio Adem a.s. odmah nekon što ga je Allah stvorio)
Došao jedan čovjek Božjem poslaniku i pozdravio ga sa: «Es-selamu alejkum», na što mu on otpozdravi i dodade da za to ima deset hasenata… (Fethul-bari – 7)
Nepravilno pozdravljanje
Došao sam Poslaniku a.s. i pozdravio ga sa Alejke-s-selamu, na što mi on reče: ne govori alejke-s-selamu jer se tako pozdravljaju mrtvi. (Fethul-bari – 5)
Imran ibn Husajn r.a. pripovijeda: u džahilijjetu mi smo se pozdravljali sa “Bog ti oko blagoslovio!”, ili “Dobro jutro!”, pa pošto je islam došao, to nam je zabranjeno. (Ebu-Davud)
Pripovijeda Mekail ibn Hajan: U doba džahilijjeta smo govorili, “Dobro veče!” ili “Dobro jutro!” pa je to Allah zamijenio sa selamom. (Fethul-bari – 5)
Redoslijed pri nazivanju Selam
Dosta je, kada prođe skupina ljudi, da jedan od njih nazove selam, a dosta je da i od onih što sjede jedan odgovori na selam. (Ebu-Davud)
Prenosi ebu Hurejra da je Poslanik a.s. rekao: “Mlađi prvi selami starijeg, onaj koji prolazi, onog pored kojeg prolazi, a manja skupina veću.” (Fethul-bari – 17)
Gdje se treba nazvati Selam
Pripovijeda ebu Hurejre kako je neki čovijek ušao u džamiju dok je Poslanik a.s. sjedio ukraj džamije, pa je obavio namaz, a zatim prišao Poslaniku a.s. i nazvao mu selam, na što je on odgovorio: Ve alejkes-selamu…(Fethul-bari – 43)
Koga sve trebamo selamiti
Pripovijeda Abdullah ibn Omer da je neki čovjek upitao Poslanika a.s.: Koji je islam najbolji? Poslanik je na to dogovorio: da nahraniš i nazivaš selam i onima koje osobno poznaješ, ali i onima koje ne poznaješ. (Fethul-bari – 24)
Susreti uz osmjeh
Nemoj propustiti niti olahko držati ni jedno dobro djelo pa makar to bilo da sretneš svoga brata vesela lica (sa osmjehom) ! (Muslim)
Rukovanje pri pozdravljanju
Neće se dvojica muslimana sresti i rukovati, a da im se ne oprosti prije no što se rastanu. (Ebu Davud)
Pripovijeda Enes kako je jedan čovjek upitao Poslanika a.s.: «Božji poslaniče, kada jedan od nas sretne svoga brata i prijatelja, hoće li mu se nakloniti?” Ne, odgovori Poslanik. “Hoće li ga zagrliti i poljubiti ga?” Ne, reče Poslanik. “Hoće li ga uzeti za ruku i s njim se rukovati?” Da, reče mu Pejgamber. (Tirmizi)
Propitivanje za zdravlje
Pripovijeda ebu Hurejra: “Ušao ebu Bekr Poslaniku a.s. i rekao mu: ‘Kako si osvanuo?’ Poslanik a.s. na to odgovori: ‘Bolje od onog koji nije osvanuo kao postač.” (Fethul-bari – 69)
Pripovijedao je Džabir: “Upitali Poslanika a.s.: ‘Kako si osvanuo?’ Poslanik na to odgovori: Dobro.” (Fethul-bari – 69)
Došlo je do nas preko Enesa, koji kazuje kako je neki čovjek nazvao selam Omeru koji mu je uzvratio selam i uz to dodao: “Kako si?” Ovaj odgovori: “Hvala Allahu.” Na to Omer reče: “To sam od tebe želio čuti.” (Fethul-bari – 69)
Iskazivanje radosti zbog susreta
Pripovijedala nam je Aiša: “Kada bi Poslanik ugledao svoju kćerku Fatimu kako mu dolazi, iskazao bi joj dobrodošlicu, zatim bi ustao, pošao joj u susret, uzeo je za ruku i posadio je na svoje mjesto.” (Fethul-bari – 59)
Pripovijedala je Aiša: “Došao Zejd ibn Haris u Medinu dok je Poslanik boravio u mojoj sobi, pa kada nam je pokucao na vrata, ustade prema njemu Poslanik, zagrli ga i poljubi.” (Fethul-bari)
Pravilno i nepravilno iskazivanje poštovanja
Pripovijeda se od Sa`ida da su članovi plemena Kurejza došli da čuju presudu (svoga poglavice) Sa`da. Poslanik a.s. je poslao po njega (Sa`da) i kad je Sa`d došao Poslanik a.s. reče: «Ustanite svome zapovjedniku…» (Fethul-bari – 58)
Pripovjedao je Abdullah ibn Berid kako je njegov otac došao Muaviji koji ga je obavijestio da je Poslanik a.s. rekao: «Kome je drago da ljudi pred njim stoje zaslužuje vatru (propisana mu je džehenemska vatra)». (Fethul-bari – 59)
Govorio je Enes: «Propali su oni prije vas zato što su veličali svoje vladare tako da su stojali dok su oni (vladari) sjedili». (Fethul-bari – 60)
Kaže Gazalija: «Ustajanje kao način veličanja nekoga je pokuđeno, a kao iskazivanje poštivanja nije pokuđeno».
Razgovor
Opće odlike govora
Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu;
Ono plod svoj daje u svako doba koje Gospodar njegov odredi -, a Allah ljudima navodi primjere da bi pouku primili.
A ružna riječ je kao ružno drvo: išcupanom drvetu s površine zemlje nema opstanka.
Allah će vijernike postojanom riječju učvrstiti i na ovom i na onom svijetu, a nevjernike će u zabludi ostaviti; Allah radi što hoće. ( Ibrahim– 24, 25, 26 i 27)
Reci robovima Mojim da govore samo lijepe riječi: – jer bi šejtan mogao posijati neprijateljstvo medu njima, šejtan je, doista, čovijekov otvoreni neprijatelj. ( Al-Isra –53 )
Lijepa riječ i izvinjenje vredniji su od milostinje koju prati vrijeđanje- A Allah nije ni o kome ovisan i blag je. (Kur’an – Bakare, 263)
Formalne odlike govora
U hodu budi odmjeren, a u govoru ne budi grlat; ta najneprijatniji glas je revanje magarca!(Kur’an -XXXI-19)
– “Idite faraonu, on se, doista, osilio,
pa mu blagim riječima govorite, ne bi li razmislio ili se pobojao ! “ (Kur’an, Taha – 43 i 44)
– “Gospodaru moj,”- reče Musa – “učini prostranim prsa moja”
i olakšaj zadatak moj:
odriješi uzao sa jezika mog
da bi razumjeli govor moj. (Kur’an, Taha – 25-28)
Najbolji govor je: govoriti što kraće a da što više upućuje ka dobru (da je govor što djelotvorniji). (hadis)
Prenosi se od Aiše r.a. da je rekla: “Govor Allahova poslanika bio je jasan. Razumio ga je svako ko ga je slušao”. (Ebu Davud)
Amr ibn As veli da mu je Muhammed a.s. rekao: “Zapovijeđeno mi je da u govoru budem kratak, jer zaista kratkoća govora je lijepa osobina.”(Ebu Davud i Bejheki, – Hasen)
O čemu i kako treba razgovarati
«O vjernici, kada među sobom tajno razgovarate, ne razgovarajte o grijehu i neprijateljstvu i neposlušnosti prema Poslaniku, već razgovarajte o dobročinstvu i čestitosti, i bojte se Allaha pred kojim ćete sakupljeni biti.» (Kur’an, Mudžadele – 9)
Mudžemi ibn Jahja veli da je Muhammed a.s. rekao: “Govorite istinu, i kada vidite (kad vam se čini) da je u njoj propast, pa zaista je u njoj spas. I klonite se laži, pa kada vidite (kad vam se čini) da je u laži spas, zaista je u njoj propast.” (Hennad, – Hasen)
Ibn Omer veli da je Muhammed a.s. rekao: “Ja se zaista našalim, a neću reći (ni u šali ništa drugo) osim istine” (Taberani i Hatib – hasen)
Ebu Umame veli da je Muhammed a.s. rekao: “Stid i kratkoća u govoru su dva znaka vjerovanja (imana), a bezobrazan govor i opširna razjašnjavanja (brbljanje) su dva znaka licemjerstva.” (Tirmizi, Ahmed i Hakim, – Sahih)
Kako ne treba razgovarati
Ibn Mes’ud veli da je Muhammed a.s. rekao: “Nije pravi vjernik onaj koji napada i vrijeđa, koji proklinje, koji je bezobrazan, niti onaj koji je bestidan.” (Ahmed, Buharija u “Edebu”, Ibn Hibban i Hakim, -Sahih)
Hazreti Aiša veli da je Muhammed a.s. rekao: “Allahu je najmrži onaj čovjek koji se najžešće prepire i svađa.” (Buhari i Muslim, muttefekun alejhi)
Ebu Hurejra veli da je Muhammed a.s. rekao: “Ko se svađa dok raspravlja ili prepire a nedostaju mu (relevantne) informacije, stalno navlači na sebe Allahovu mržnju dok od toga ne odustane.” (Ibn ebu dun-ja, – Sahih)
Ebu Hurejre, Ibn Umer i drugi vele da je Muhammed a.s. rekao: “Bacite prašinu u lice onima koji se mnogo hvale,” a po jednom drugom predanju: “Bacite u usta onih koji se mnogo hvale prašinu.” (Tirmizi, Ibn Hibban, Ibn Madždže i Ebu nu’ajm,-Sahgih) hadis bilježe i Muslim i Ebu Davud
Odnos prema sugovornicima
Abdullah r.a. pripovijeda da je Poslanik a.s. rekao: «Kada se u društvu nađu tri osobe neka se dvojica ne sašaptavaju, zanemarujući trećega dok se ne pomješaju sa još osoba zbog toga što bi to izazvalo zabrinutost one (treće) osobe.» (Fethul-bari – 89)
Samo Allahovom milošću ti si blag prema njma;a da si osoran i grub, razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im praštaj i moli se da im bude oprošteno i dogovaraj se s njima. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega. (Kur’an, ‘Alu-Imran, 159)
Dobra mjera u druženju
Prenose da je Enes ibn Malik r.a. rekao: «Kada se Božji poslanik s.a.v.s. oženio Zejnebom bintu Džahš pozvao je svijet na gozbu (objed) poslije čega su sijelili i razgovarali. A onda je učinio kao da će ustati (i otići), ali niko se nije podigao, a kad je to vidio onda je ustao. Pošto je on ustao i (otišao), ustali su i ostali osim trojice. Zatim se Poslanik a.s. vratio i krenuo da uđe, a oni su još sjedili, a potom su ustali i razišli se. Potom sam otišao i obavijestio Poslanika a.s. o tome. Poslanik je potom ušao, a zatim sam i ja ušao, a on je spustio zastor izmedu mene i njega a onda je Allah dž.š. objavio: `O pravovjerni! Ne ulazite u prostorije poslanikove osim uz njegovo dopuštenje… (do riječi). Zaista je to kod Allaha krupno.» (Fethul-bari – 76)
