SEDMI DŽUZ
Svaki dan je blagdan ako sofru imamo
“O, Allahu, Gospodaru naš, spusti nam s neba trpezu da nam bude blagdan…” – učio je dovu Isa, a.s. (Sura El-Maide, 114)
U ovom džuzu, u suri Maide (Trpeza), pored pouka primarnog konteksta ovih ajeta, ostaje nam povezivanje ova dva simbola – trpeze i blagdana – naročito u ramazanu. Pred sami iftar čovjeku je trpeza zaista draga, posebna radost, svojevrsni svakodnevni blagdan. Na isti način čovjek bi trebao osjećati blagdansko raspoloženje ako ima svaki dan obrok, trpezu te razmisliti o hadisu: ”Ko osvane zdrav, siguran i ko ima nafake onoliko koliko mu je dovoljno za taj dan, kao da je sakupio sav dunjaluk i sve njegove blagodati.” Nažalost, ljudi su danas takvi da kada otvore frižider prepun hrane i pića prvo primijete ono čega nema u njemu.
Šesnaest poziva koje samo odabrani čuju
U sedmom džuzu vjernici će proučiti i čuti čak šesnaest puta kako ih Allah, dž.š., doziva. Umjesto komentara, dovoljno je da samo pročitamo sebi i porodici ove pozive. Kako je prelijep Kur’an u svom stilu i logičkom slijedu ukazuju i ova dozivanja vjernika u ovoj suri, naročito prvo dozivanje, to jeste prvi ajet kojim se dozivaju vjernici, i zadnje.
Prvo dozivanje kreće s obavezama; objašnjavaju se obaveze i propisi čovjeka u životu, a kako se završava sura tako se vjernici podsjećaju na završetak života, odnosno i onu posljednju obavezu koju imaju prije smrti – oporuku o nasljedstvu.
***
OSMI DŽUZ
Naše namjere su naše tajno ogledalo
U islamu djela se vrednuju prema namjeri. Ako čovjek iskreno odluči učiniti dobro djelo i učini sav napor u tom pravcu, ali ga ne učini iz opravdanih razloga, piše mu se sevap. Ako ga učini piše mu se sigurno deset sevapa, kako nam Allah poručuje u poznatom ašeretu ‘Men džae’ koje se nalazi u ovom džuzu na kraju sure El-En‘am.
Stoga, kada bismo barem iskreno zanijetili da obavimo hadž ili da naučimo čitati Kur’an, mogli bismo se nadati nagradi pa makar nikad hadžija ili učač ne postali. Međutim, ljudi mogu više lagati sebe nego druge pa i to da stvarno žele nešto. Svaku ozbiljnu želju prati akcija. S druge strane, ako čovjek pomisli na loše – ništa mu se ne piše. A ako učini to loše djelo, samo mu se ono, jedno, piše. Takva milost i darežljivost je samo kod Milostivog Dobročinitelja.
Biti ispred ne znači biti bolji
Allah daje prednost jednima ispred drugih ili nad drugima da bi nas iskušao (Sura El-En‘am, 165). Svaka pozicija, funkcija, veća imovina spram drugih tu je da bismo bili svjesni Onoga koji nam je to dao te da pomognemo one koji to nemaju. Naš narod s pravom kaže: “Daj čovjeku vlast ako želiš saznati kakav uistinu jeste”.
***
DEVETI DŽUZ
Ko boga slavi taj ne vara
Iskušenje jednog naroda bila je zabrana lova subotom kada je ribe bilo u izobilju spram drugih dana. Prema nekim predajama pokušali su izbjeći zabranu tako što su postavljali mrežu dan prije, a u nedjelju je vadili tako da se riba ‘sama’ upeca subotom. Kada se pročita kako je kažnjen ovaj narod, koji se služio varkama, vidljivo je da je to bilo jedno od najvećih poniženja već na Ovom svijetu: “Postanite majmuni prezreni!” (El-E’araf, 166) Iako je ova kazna bila samo za tu priliku, važno je razmisliti koliko Allah mrzi varanje.
Nekima se i danas čine zabranjeni poslovi uspješnijim i nastoje naredbe i zabrane doskočicama zaobići: izmišljene investicije, lažni računi, poklanjanje imovine da se izbjegne zekat, varanje kupaca da oni to i ne primijete, namještanje uvjeta konkursa kako bi se samo ispunila procedura, a izabrao podoban itd.
Sedždu ne činimo ljudima
Allah kaže Musau, a.s., da uzme ploče „svom snagom“. (Sura El-E’araf, 145)
Vjeru uzimamo cijelom snagom i čuvamo. Bit ćemo u iskušenju da zbog posla, prijatelja i sl. mijenjamo svoju vjeru i njene principe. Sjetimo se čarobnjaka koji se spominju na početku priče o Musau, a.s. Prihvatili su vjeru i pali na sedždu. Faraon im je prijetio, ali ostali su stameni pri svojoj odluci. Stoga, sedžda je ta koja nas osnažuje i čini čvrstim i jakim. Upravo sedždom, sedžda-i-tilavetom, završava ova sura, odnosno ko god čita ovu suru na kraju mora pasti na sedždu, te ujedno time pokazati svoju nepokolebljivost da se pokorava samo Allahu, a ne šefu, direktoru, predsjedniku i drugim osobama koje žele da čovjek promijeni svoje principe vjere radi ovosvjetskih interesa.
Iz knjige Putokazi – pouke iz 30 džuzeva, autora Elvedina Subašića
