U utorak, 1. marta 2022. godine je Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine, naše nam jedne i jedine domovine. Prošlo je trideset godina otkako su građani Bosne i Hercegovine potvrdili hiljadugodišnje državotvorno postojanje Bosne i Hercegovine. Tog dana je 64% njenih građana glasalo ZA suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, državu ravnopravnih građana i naroda – Bošnjaka, Srba i Hrvata, kao i pripadnika drugih naroda koji u njoj žive.
Danas nakon pune tri decenije od tog velikog događaja i skupo plaćene žrtve, svjedočimo postojanju naše države Bosne i Hercegovine u svojim granicama za koje je neko imao san da ih precrta. Danas širom svijeta imamo svjetsko priznanje i zastava Bosne i Hercegovine u Ujedinjenim nacijama uz bosanski pasoš su tu kao dokaz bosanskog prkosa od sna.
Nezavisnost komada Božije zemlje na ovoj planeti je velika stvar i ogroman emanet. U ovim surovim i teškim vremenima u kojima se dominira borba za različitim oblicima vlasti nad drugim a posebno slabijim, jedna država skromnih mogućnosti i teritorijalnog obima kao što je Bosna i Hercegovina se uspjela izboriti za međunarodno priznanje, bez afiniteta za teritorijalno širenje ili uzurpaciju tuđeg. Drugim riječima, tuđeg nećemo – svoga ne damo. Takva je to zemlja oduvijek bila, samo što su proteklih trideset godina plod naše borbe za nas a ne za nekoga drugog. U tome se ogleda naša još veća ljubav prema Bosni i Hercegovini. Otuda možda i zabuna kod neprijatelja Bosne odakle da mi i upravljamo tim djelićem zemlje nakon što su navikli da ginemo i podnosimo genocide kako bi neko drugi vladao nad nama. Onaj ko plaća svojom krvlju i žrtvuje život za domovinu ima pravo i uprave nad njom. Što prije to shvatimo, prije ćemo dosegnuti međusobno uvažavanje i svima će biti bolje. Svi ljudi pod Božijim svodom imaju mjesta na ovoj planeti i nisu krivi što su živi. Svi umiru i niko nije ponio nikakvo blago sa sobom. Otuda je i nezavisnost naše domovine ustvari učestvovanje u sređenosti i uređenosti međa na Božijoj njivi koja je svima nama ustupljena na korištenje i ostvarivanje normalnog života. Time se uspostavlja božanski red i harmonija što je jedan od načina u borbi protiv nasilja i anarhije.
Trideset godina od nezavisnosti su ustvari tri decenije sazrijevanja i borbe u novonastaloj atmosferi. Nije jednostavno nakon pretrpjelog genocida učestvovati u zajedničkom kreiranju života sa onima koji su podržavali ili možda još uvijek podržavaju one koji su rukovodili projektom genocida i uništenja.
O Bosni i Hercegovini i njenoj nezavisnosti svi moramo brinuti. I oni koji biraju, a pogotovo oni koji su izabrani i oni koji su imenovani. Najbolje ćemo brinuti ako budemo odgovorni u porodicama, maksimalno pridonosili na svojim poslovima, odgovorno izvršavali zadatke, popravljali ono što možemo popraviti, strpljivo podnosili iskušenja koja nam se dese i tada se osloniti na Boga.
Islamski kulturni centar Bošnjaka u Berlinu svim Bosancima i Hercegovcima čestita 1. mart, Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine.
