U prvoj polovini mjeseca oktobra 2013. godine, na poziv Ministarstva vanjskih poslova SAD-a a u saradnji s ambasadom SAD-a u Berlinu u okviru programa razmjene za društvene aktiviste u Njemačkoj, predsjednik Islamskog kulturnog centra Bošnjaka u Berlinu boravio je u Washington-u DC, Raleigh-u NC te Njujorku, s ciljem upoznavanja sa društveno-poltičkim stanjem migranata, oragnizacijom muslimanskih ustanova te raznih drugih vjerskih i kulturoloških institucija u SAD-u. U ovogodišnjem programu razmjene, učešće je uzelo petnaest društveno dokazanih aktivista na raznim poljima socio-kulturološkog i naučnog angažmana u Njemačkoj. Naš predsjednik, ispred Bošnjačke zajednice, bio je dio tima muslimanskih predstavnika, zajedno sa članovima Centralnog vijeća za muslimane te Foruma muslimanskih stipendista u Njemačkoj. 
Samom putovanju su predhodile opsežne pripreme. Počevši od izrade programa i međusobnog predstavljanja samih učesnika te samih prijava. Ambasada i konzulati SAD-a u Njemačkoj su se pobrinuli za umrežavanje učesnika i cjelokupnu organizaciu boravka u Americi. Učesnici se prije toga nisu poznavali i dolaze iz raznih krajeva Njemačke – Minhena, Frankfurta, Kelna i Berlina.
“U Vašingtonu posjećujemo krovnu islamsku zajednicu za SAD i Kanadu. Upoznajemo se sa njihovim radom i saznajemo da već nekoliko decenija uspješno rade na organizaciji i afirmaciji muslimanskih vjerskih institucija te da su u tome veoma uspješni i imaju podršku političkih aktera kongresa i senata. Treba naglasiti da je odnos same države naspram vjerskih sloboda i prava drugačiji nego u Evropi. Islamske institucije i džamije, kao i sve druge vjere i svejtonazori, imaju potpunu ustavom zagarantiranu slobodu. Inače se ustavna prava građana veoma često pominju od strane samih aktivista u različitim institucijama, ponosito se pominje sloboda praktikovanja vjere i izražavanja misli. Sama država, svojim ustavopravnim ustrojstvom, nadzire i osigurava ostvarivanje prava gradnje vjerskih objekata. Tako u Islamskom historijskom muzeju saznajemo da su se muslimani već od samih početaka našli u SAD-u, dolazeći u raznim historijskim periodima, da li kao robovi, emigranti ili vođeni ekonomksim ciljevima i potrebama. Gradnja džamija je uslijedila krupnijom organiazcijom muslimana, tako da danas u većim gradovima ima i džamija, u dijelovima sa muslimanskim življem”, kaže naš predsjednik.
U Vašingtonu se nalazi impozantna džamija tzv. džamija diplomata, džamijska građevina sa munarom, arapskog stila, prvobitno namijenjna za članove diplomatskog kora islamsko-muslimanskih zemalja nastanjeni u američkom glavnom gradu. Na namazu zatičemo veći broj klanjača iz svih zemalja svijeta, lijepo bivamo primljeni i bratski ugošćeni.
Nakon toga još posjećujemo nekoliko muslimanskih organizacija koje se bave pravima muslimana, prije svega žene muslimanke, koje u svom radu iznalaže pravne solucije u slučaju porodičnog nasilja i društveno-devijantnih pojava.
Posebno interesantan sastanak je svakako sa zastupnicima muslimanima u kongresu SAD-a. Upoznajemo se sa njihovim radom i mogućnošću djelovanja. Od preko 400 zastupnika u kongresu, dva su muslimana. Ipak su prava muslimana često tematizirana u aktuelnim unutarpolitičkim prilikama Amerike. Bila to gradnja džamija, vjerskih objekata ili ostvarivanje vjerskih sloboda u američkom društvu. Ono što je zapaženo od strane nas iz Njemačke, jeste svakako drugačiji položaj muslimana u SAD-u. U Njemačkoj se vrlo često relevantne vjerske teme svjesno miješaju integrativno-migracijskom debatom i etničkom pripadnošću samih muslimana. U SAD- u je pripadnost Americi neupitna odnosno svi se osjećaju kao rezidentni Amerikanci i bivaju kao takvi prihvaćeni, što nije slučaj zapadnoevropskih zemalja. Svakako da vanjskopolitičke prilike SAD-a utiču i na unutrašnje stanje društvenih odnosa među ljudima raznih religijskih i ne-religijskih ubijeđenja. Međutim, odnos države naspram vjerskih zajednica je neutralan, trasnparentan i posve konstruktivan.
Nakon boravka u Vašingtonu, slijedi šestosatna vožnja prema jugu i gradu Raleigh u saveznoj državi Sjeverna Karolina. Grad Raleigh je manja sredina sa poznatim univerziteom te sa dva susjedna grada čini tzv. „naučni trokut“, gdje su se nastanile mnoge poznate firme i u saradnji sa državnim univerzitetom privlače stručan kadar za privređivanje.
U Raleigh-u posjećujemo kršćansko humanitarno društvo, koje pravi kuće beskućnicima te stvaraju nova susjedstva ciljanim planiranjem novih dijelova predgradskih naselja. Obilaskom kuća i novih vlasnika, uvjeravamo se u uspješnost projekta i srećemo ozarena lica novih domaćina. U Raleigh-u nam se priređuje i posjeta domicilnom stanovništvu, prosječnim američkim porodicama, kako bi u razgovoru sa „običnim“ ljudima još bolje upoznali američku društvenu datost. Prijatna otvorenost i gostoprimstvo ljudi je ono što nam posebno imponuje te srdačni razgovori i lijepa atmosfera. U Raleigh-u zatim slijedi posjeta univerzitetu, fakultetima i organizacijama na kampusu koja se zalažu za kulturološku saradnju i pluralizam. Ono što je primjetno, studenti se jako poistovjećuju univerzitetom i pripadnošću istom, unatoč enormno visokim godišnjim školarinama. Na univerzitetu djeluju i muslimanske organizacije studenata te smo sa njima imali priliku klanjati džumu-namaz u mesdžidu univerziteta.
“Krajnja, i za sve učesnike, najinteresantnija destinacija našeg istraživačkog putovanja bila je Njujork. Svjetska metropola se zaista doživljava na poseban način. Čuveni Menheten, sa bezbroj nebodera, ostavlja poseban utisak. Iskoristili smo priliku, te smo čuvene znamenitosti odmah prvi dan posjetili. Kip slobode, Broadway, Central Park, Memorijalni Centar 11. septembar te same njujorške paralelne ulice i bezbroj raznih radnji, čine se poznatim, medijski komuniciranim mjestima.
U Njujorku posejćujemo džamiju u Menhetenu, islamsku školu u Bronxu te mnoge nevladine organizacije, koje se zalažu za prava muslimana u Americi ali i svijetu. Iskoristili smo priliku i posjetili Islamsku zajednicu Bošnjaka. Imam džemata me srdačno dočekuje te zajedno obilazimo kupljene džamijske prostorije”, priča naš predsjednik i dodaje: “Obradovan sam činjenicom da su Bošnjaci u Njujorku otkupili svoje vlastite prostorije te da iste planiraju dodatno izgraditi i proširti. U susretu sa našim ljudima se osjeti nama svojstvena susretljivost i gostoljubivost. Naši ljudi uspješno žive u SAD-u, kroz svoj lični i oragnizirani rad, uspjevaju dostići zavidne rezultate i uspjehe.” 
Sažimajući utiske iz SAD-a, moglo bi se reći, da je život sličan našem u Njemačkoj i Evropi ali i umnogome veoma različit. Osjeti se geografska udaljenost te posebna američka zbilja koja se ogleda u slobodarskom duhu, kako života tako i tržišta, što za sve ljude ne mora uvijek biti pozitivno. Stiče se utisak, da se mi u Evropi ipak još podosta oslanjamo na državu da uredi one segmnete koje mi nismo u stanju kao što su socijalna osiguranja, jednakopravnost dohotka, školstvo itd. Amerikanci, čini se, da to više ostavljaju indvidulano svakome da za sebe odluči kako da napreduje, a država okvirno postavlja ravnomjerne uslove.
