Drage džematlije Islamskog kulturnog centra Bošnjaka u Berlinu,
esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!
Evo ramazanskog bajrama! On nam dođe kao kruna našeg truda i zalaganja za vrijeme ramazana. A ramazan je mjesec Allahovog rahmeta, mjesec Allahovog magfireta, mjesec koji će nas, ako Bog da, sačuvati od džehennema.
Ove godine ovaj ramazan će ostati svima nama u dubokom pamćenju. Sehurili smo, postili, iftarili i klanjali teravije sa našim porodicima u našim kućama. Pandemija koronavirusa nam je onemogućila da osjetimo snagu, dušu, slast i ljepotu džematskog klanjanja, učenja mukabela i druženja. Vidjeli smo kako se svijet umislio da je on gospodar svega, a onda Allah pošalje sićušno svoje stvorenje koje nazvasmo koronavirus i sve prizemlji, sve smiri i sve u kuće utjera.
Svijet se uplaši, poče masovno da kupuje i da zalihe stvara. Mnogi ljudi se zaraziše. Bolnice pune, počeše prvi umirati i cijeli svijet shvati da je bespomoćan i da njegova moć, snaga, oprema i pamet imaju limite. Sva blaga svijeta da posjeduješ ne možeš se kretati, ne možeš trošiti, ne vrijede ništa. Na mnogo mjesta u Kur‘anu Allah spominje razna iskušenja koja su slata prijašnjim narodima, te vrlo često završava sa konstatacijom: da biste pouku uzeli, da biste se opametili, da biste se podsjetili da niste vi ti koji imate apsolutnu moć nego da ona pripada Uzvišenom Alllahu, Stvoritelju svega. Nadamo se da ćemo izvući pouke iz ovog stanja u kojem se nalazimo svi. Drage džematlije našeg IKB-a, našeg Vakufa! Nedostajete našoj džamiji. Najbolji ukras svake džamije su njene džematlije. Ono mjesto gdje obično klanjate plače za vama i jedva čeka da se susretne sa vama. Meleci koji vas pamte po dolasku u džamiju traže vas, raspituju se za vas: gdje ste? Muhammed, a.s., kaže: “Zaista džamije imaju one koji ih stalno posjećuju. Meleci sjede sa njima. Ukoliko su oni odsutni, meleci ih traže; ukoliko su bolesni, meleci ih posjećuju; ukoliko im nešto zatreba, meleci im pomažu. Stalni posjetioci džamija imaju tri blagodati: susretnu se sa svojim bratom, čuju kakvu pametnu ili prime Allahovu milost koja čeka svakog muslimana.”
Molimo Allaha, dž.š., da otkloni sve viruse koji su nam prepreka na putu dolaska u našu džamiju. Ramazan je prilika koju Allah poklanja svom vjerniku da mu se približi: sehurom, postom, iftarom, namazom/teravijom, učenjem Kur‘ana, zekatom, vitrama, dobrim djelima, lijepim ponašanjem kao i susretljivošću sa drugima. Sve smo to radili u ovom mubarek mjesecu ramazana i molimo Allaha da nam sve to primi, ukabuli i nagradi nas. Ramazan je i vrijeme kada se vjernik pita o svrsi i smislu vjerskih propisa. Post je propisan da bi nas uzdigao na deredžu bogobojaznih muslimana – svjesnih svojih mogućnosti, stanja, situacija i pozicija. Sve što radimo trebalo bi da bude temeljeno na kur‘ansko-sunnetskim naredbama, preporukama kao i zabranama. I naš post, i naši iftari, i naše teravije, i naša druženja u ramazanu šalju poruku o nama ko smo i kakvi smo, te kako razumijemo i praktikujemo našu vjeru Islam u svakodnevnom životu. Dok postimo mislimo li i na druge, dok se iftarimo mislimo li i na druge, dok dovimo mislimo li i na druge? Jedne ramazanske noći, halifu Omera, r.a., su pozvali na iftar. Na sofru su iznijeli svakovrsnih ni’meta želeći mu iskazati gostoprimstvo i poštovanje. Počastili su ga i šerbetom od meda. Kad je vidio da su iznijeli to šerbe, zatražio je da ga sklone sa sofre, ne želeći ga piti. „Zašto da ga uklonimo?“, upitaše, a on reče: „Kada ovaj ummet, koji je dostigao spas i nad kojim sam upravljanje primio na sebe, počne na svojim soframa piti šerbe od meda, tada ću i ja moći to šerbe piti! Dok muslimani, čije sam poslove prihvatio, ne mogu naći ni bunarsku vodu za piće, pijenje šerbeta od meda na ovom mjestu se ne može usaglasiti sa islamskom pravdom! Ja sam pod takvim teretom da, ako na zemlju zbog tiranije padne jedna kap krvi, ta kap postaje provalija koja će Omera progutati“. Dok svakodnevno pokušavamo popraviti druge putem raznih naših diskusija, preporuka i savjeta, svjesni da je domet svega toga beznačajan, uporni smo u tome znajući da to ne daje nikakve rezultate. Namjerno zaboravljamo sve to usmjeriti ka sebi, jer ako smo iskreni, znamo da bi to dalo bar neki rezultat. Veliki rezultati nikada ne dolaze iznenada, nego su plod dugotrajnog rada, truda i angažmana. Rad na sebi je najznačajniji vid angažmana vjernika u njegovom životu. Od toga zavisi njegov položaj kao i ovodunjalučki i ahiretski satus. Ima li boljeg vremena od ramazanskog da se na tom polju dokažemo? Radi na sebi, popravljaj se pa makar pomaci bili mali, jer kada dođes pred Allaha, Gospodara svjetova, bićeš sam. A da, s tobom će biti i ono što si rekao i uradio.
BAJRAM ŠERIF MUBAREK…
…Vama, vašoj porodici i svima onima koje volite. Neka bajram unese hajr i bereket u Vaše kuće, u Vaše živote, te da ih još puno dočekate i ispratite, želi Islamski kulturni centar Bošnjaka u Berlinu!
Predsjedništvo IKB-a Berlin
