U periodu od 12. do 14. januara 2018. godine, Islamski kulturni centar Bošnjaka u Berlinu je posjetio bosanskohercegovački pisac prof. Kasim Mujagić iz Velike Kladuše. Prof. Mujagić je dosad objavio osam knjiga te je u okviru svoje posjete predstavio svoj posljednji roman ”Izbjeglica”, svojevrsno autobiografsko djelo, priču i opis burnog života jednog čovjeka, Bošnjaka, muslimana, koji je u svojih šest decenija doživio i preživio takva iskušenja, da bi isto moglo stati u dva života. Promocija ovog vrijednog romana je održana u prostorijama Islamskog kulturnog centra Bošnjaka u Berlinu na subotnjoj tribini, kao i u nedjelju nakon ikindije-namaza.
Prof. Kasim Mujagić potiče iz tradicionalne bošnjačko-muslimanske porodice iz bosanske Krajine, s živopisnim iskustvom porodičnog sklada i poštovanja običaja te njegovanja islamske tradicije. To našeg pisca ispunjava, te kroz školovanje u Gazi Husrev-begovoj medresi i visokoškolskom naobrazbom sociologa u svojim knjigama u najširem smislu tematizira motive bošnjačkog identiteta, vjere, jezika i nacije. Dočim, iskustvo posljednjeg rata ostavlja poseban trag u individualnoj i kolektivnoj svijesti njega i njegovog naroda, te kroz roman ”Izbjeglica”, prof. Mujagić nam vještim perom spisatelja i oštrinom zapažanja društvenih tokova kao sociolog, približava jedno bestijalno vrijeme neljudskosti i najgnusnijih ljudskih zločina čovjeka nad čovjekom. Agresija na BiH ga zatiče u rodnoj Kladuši, kao izgrađenu i u društvu priznatu ličnost. Kao intelektualac i prosvjetni radnik, uživa ugled svojih sugrađana, da bi upravo na putu obavljanja svojih svakodnevnih obaveza bio uhićen i doveden pred izbor: ljudskost ili zloba. Odlučuje se za pravičnost, neće pušku da uperuje na svoj nevini narod i njegovu iskrenu slobodarsku borbu. Plaća visoku cijenu i dopada logora. Svi ideali čovjeka padaju na ovom mjestu, kao da je cjelokupna mizantropija i zloba ljudska se koncentrirala na jednom mjestu i zatvorila čovjeka, te mu uzela i najmanji tračak dobrote i milosrđa, da se iživljava nad drugim čovjekom i igra ”gospodara” života i smrti. Kroz ovaj pakao prolazi naš ”junak”, biva zatvoren te sa stotinama drugih držan mjesecima kao sužanj u najcrnjim uslovima, bivšoj fabrici pilića, bez svjetlosti. Prozivke, tuča, ispitivanja, mrcvarenja i razne nezamislive torture su svakodnevnica. Ono što najviše boli, bivši učenik, kolega, komšija, su među dželatima. Ipak, vlasnik života, Svemogući Bog, je izvor utjehe i postojane istrajnosti za život. Nadljudskim naporima uspjeva bijeg. Poput zvijeri, u šumama se krije i uz pomoć vrijednih žena, sestre, punice i drugih odvažnih prijatelja, uspijeva preko granice ka slobodnoj teritoriji. Slijedi razočarenje: ”psi rata”, profiteri koji se bogate mukom ljudi, kao što je i za očekivati, izdaju i ostavljaju ga na cjedilu. Vjera i upornost ipak pobjeđuju, te bijeg uspijeva. Postaje izbjeglica. Kako dalje? U beznadežnim situacijama, kao tračak svjetlosti se uvijek iznova pojavljuju ljudi koji nude pomoć i vraćaju nadu u ljudskost. Posebno iskustvo dobrote, naš junak doživljava od strane njemu posve nepoznatog svijeta. Dolazi u Njemačku, na poziv humanih ljudi, koji su spremni dijeliti svoj dom s njim i pružiti mu utjehu. Protjeran od dojučerašnjih kolega i prijatelja, nakon doživljenog ponora, stiče isksutvo prijateljstva ljudi čiji jezik ne poznaje. Njihova tradicija mu nepoznata, a oni puni ljudskosti prihavataju ”izbjeglicu” i brinu se o njemu i njegovoj porodici.
Ovaj svijet ambivalentnosti i iskustva najcrnjih ljudskih posrnuća u modernoj Evropi na koncu 20. stoljeća, te istovremeno doživljena ljudskost stranca, ovom romanu daje posebnu emotivnu draž, tim više što je veoma teško bilo napisati lično doživljenu traumu i to prenijeti na papir. To je ponovno preživljavanje preživljenog. Tim više je ovo štivo dragocjenije i bitnije za nadolazeće generacije, da upoznaju odvažne i hrabre ljude, koji se nađoše na vjetrometini burnih historijskih događaja, bez da htjedoše biti živi svjedoci rata i agresije. Oni to postadoše i preživješe!
Roman ”Izbjeglica? je priča svakog izbjeglog i logoraša iz BiH, kaže se u recenziji romana, i zaista se to čitanjem tako i doživljava. Reci ispisani bolom jedne nadljudske borbe i volje za životom, oslanjajući se na dragog Boga i vjerujući ipak u ideale ljudskosti i pravičnosti.
