U srijedu, 19. novembra 2014. godine, u okviru glavnogradskih razgovora (njem. Hauptstadtgespräche), u IKB-u je održan skup s gore navedenom temom, za muslimane Berlina u aktuelnim birokratskim procesima, s ciljem postizanja bolje integracije.
Predsjednik IKB-a, Meho T., u svom pozdravnom govoru pozdravio je prisutne učesnike: Barbara Loth, državna ministrica u Senatu za rad, integraciju i žene, Dr. Susanna Kahlefeld – zastupnica zelenih u berlinskom parlamentu, Fazli Altin – predsjednik Islamske federacije u Berlinu, Susanne Sander – podpredsjednica njemačkog instituta za komunalnu organizaciju i inicijatorica mnogih civilno-političkih inicijativa i ukratko predstavio program skupa i genezu događaja u pogledu gore navedene teme. Moderaciju je predvodio Mohammed Hajjaj iz arapsko-islamske zajednice u Berlinu.
Posebno je naglašena potreba interkulturalnog otvaranja institucija naspram migracijskih skupina u Berlinu i senzibiliziranje pojedinih službenika u interkulturalnoj komunikaciji. Dr. Kahlefeld je istekla da se kroz izravan kontakt sa samim organizacijama koje zastupaju interese migranata, dolazi do potrebnih usklađivanja interesa i iznošenja ponekad naspramnih predstava o potrebnim birokratskim modalitetima. Oragnizirano civilno društvo, kao što je građanska platforma, sa preko 1.500 učesnika, može itekako izforsirati potrebe i zahtjeve naspram vladajućih državnih struktura, ističe Sander. Svi su složni oko potrebe jače participacije samih migranata u strukturama vlasti i potrebe naglašavanja interkulturalnih projekata. U pogledu islamskih zajednica, iste se godinama susreću sa raznim birokratskim barijerama u želji za postizanjem bolje integracije islamskih vjerskih zajednica u širem društvenom berlinskom kontekstu. Tako je pitanje mezara za muslimane godinama tema raznih inicijativa i slojeva senatske uprave, pitanje koje do danas nije riješeno. Pojedine senatske institucije, prebacivajući odgovornost na niže upravne jedinice, nisu bile u stanju da trajno riješe porblem mezara za muslimane u Berlinu. Trenutno se vode razgovori radne grupe – inicirane od strane islamskih zajednica – i nadležnih institucija u vezi same lokacije i komunikacije sa mogućim odredištima za pokop berlinskih muslimana. Pitanje dušebrižništva se također nije adekvatno riješilo. Naprotiv, čak je medijski negativno popraćeno i komunikacijski u pogrešan smjer odvedeno time što se nadležni Senat za pravdu nije mogao odlučiti s kim da razgovara u pogledu organiziranja samog dušebrižništva u zatvorima, dovodeći sva muslimanska udruženja u Berlinu pod generalnu sumnju nemogućnosti saradnje sa njima. Na takav način je proces doveden do zastoja i ne nazire se rješenje datog problema. Time su osnovni problemi muslimana u Berlinu ostali još uvijek neriješeni i primjer su teškog iznalaženja birokratskih rješenja, eksperimentirajući uvijek iznova sa ishodišnim muslimanskim zahtjevima.
Unatoč svih javno diskutiranih potreba o interreligijskoj i interkulturalnoj kompetenciji samih uprava, na ovim primjerima vidimo kako isto uvijek iznova biva stavljeno na kušnju i u nedogled za muslimane prolongirano. Ipak se aktivnom komunikacijom dolazi do konstruktivnih prijedloga i mogućih rješenja, a naša diskusija je u svakom slučaju poslužila toj svrsi.
