U periodu od 24. do 26. marta 2017. godine, IKB je ugostio bosanskohercegovačkog književnika Mehmeda Đedovića, plodonosnog pisca današnjice, autora nekoliko romana, pripovjetki, dječije literature i nekoliko zbirki poezije.
Njegov roman „Legionar“, 2015. godine je dvostruko nagrađen i to nagradom Društva pisaca BiH kao i nagradom „Skender Kulenović“ za 2015. godinu kao najbolji roman godine. U našem Centru se predstavio učenicima Bosanske dopunske škole u Berlinu kao i svim članovima u nedjeljnom poslijepodnevnom druženju.
Na času bosanskog jezika, učenicima Bosanske dopunske škole predstavio je svoja književna ostvarenja te ih upoznao sa tematikom svojih djela. Predstavljajući samog autora, učiteljica škole je istekla: „Kao što znate, kada u našoj školi učimo o jeziku, često puta korsitimo knjige – romane, pripovjetke, priče ili pjesme – koje su napisane od nekog pisca, autora pisane riječi, koji sa svojim posebnim talentom napiše i opiše događaje ili neku zanimljivu priču i to ostane onda zauvijek da se čita. Tako i naš gost, piše već dugo godina i napisao je mnogo knjiga. Vi znate, kada trebate napisati zadaću ili neki sastav, kako to bude teško. Kako naći ideju, o čemu pisati, kako sročiti tekst?! To je inspiracija, snaga i moć pjesnika ili pisca, da se zainteresira za jednu temu, da je dobro razradi, da se bavi dugo vremena svojom nakanom i na kraju to pretoči u pismenu formu, roman, pripovjetku ili poeziju – knjigu sa mnogo stranica.“
Mehmed Đedović dolazi iz Bosne i Hercegovine, rođen je u Kalesiji i piše na našem maternjem bosanskom jeziku. Posebno voli priče za djecu, te je napisao nekoliko knjiga za djecu i omladinu, kao npr. “Ime mi je pahulja”, “Priče iz velike šume” i “Trava puna mrava”, ali isto tako romane, pa je njegov roman “Legionar” 2015. godine dvostruko nagrađen, gdje su vrsni stručnjaci prepoznali vrijednost njegovog pisanog djela.
Mehmed piše o ljudima i njihovom životu. O ljudima koji su živjeli u davna vremena, o njihovim teškim uslovima, zatim i o svijetu koji je bio izložen ratu, protjerivanju i stradanju. Piše o junacima, ljudima koji su se pokazali u teškim prilikama kao hrabri i odvažni. U našoj Bosni i Hercegovini, u posljednjih 100 godina bilo je mnogo događaja, te su naši ljudi uvijek iznova bili prekidani u svom “normalnom” životu. I svaki taj prekid, donosio bi sa sobom nove izazove, teška ali ponekad i vedra vremena.
Da bi nama približio i opisao događaje iz prošlosti, Mehmed u pripremi za svoje romane mnogo radi, čita i iščitava arhive, stare spise, događaje, razgovara sa starim ljudima i onda nama, čitaocima, predstavi lijepu zaokruženu priču jednog vremena i ljudi u njemu, sa svim izazovima i prednostima jednog životnog vijeka. A ljudi koje opisuje, to su naše dede, nene, naši pradjedovi, koji stotinama godina žive u Bosni i opstaju u njoj. Isto tako inspiraciju nalazi u prirodi, starim nastambama, historijskim putevima i “znakovima pored puta”, svjedočanstvima “života”, koja su nekad bila od velike važnosti za ljude koji su ih ostavili iza sebe.
Zato dragi moji, ako hoćemo da upoznamo svijet literature, moramo čitati naše pisce, jer veliki njemački pisac Goethe nam poručuje: “Ko razumijeti pjesništvo želi, neka u zemlju pjesništva hodi; ko pjesnika razumijeti želi, neka u zemlju pjesnika hodi.”
Zato zajedno pođimo u Bosnu i Hercegovinu i na našem bosanskom jeziku, upoznajmo našeg pisca.
