Predsjednik IKB-a se prisutnim gostima obratio govorom koga prenosimo u cijelosti:
„Uvaženi Reis ef., dragi gosti, cijenjene džematlije, dobrodošli u Berlin i dobro nam došli u naš Islamski kulturni centar Bošnjaka u njemačkom glavnom gradu. Vidjeli smo kako džemat postaje, izrasta i sazrijeva, nalazeći svoje mjesto u ovoj evropskoj metropoli, među milionima ljudi, raznih svjetonazora i kulturoloških pozadina. Veoma je izazovno održati u takvom okružju svoju samobitnost i prepoznatljivost. Mi, Bošnjaci u Berlinu, smo to ipak s Božjom pomoći uspjeli – gradeći ove objekte, gradili smo sebe. Isto tako, treba biti kazano, da su počeci Bošnjaka u Berlinu bili vrlo bolni. Preživljena agresija i genocid, sa sobom su nosili teško breme savlađivanja svakodnevnice. Stoga smo bili mjesto susreta, razgovora i međusobng ublažavanja boli. Sveopća afirmacija Bošnjaka nam je tad i sad cilj: da pripadajući svojoj islamskoj zajednici, sebe i svoju porodicu, svako od naših članova duhovno uzdiže i afirmira. Uspjevati u tome znači biti na svakojakoj usluzi našem čovjeku.
Uvaženi Reis ef., naš bošnjački narod je hrabar i odvažan narod, Vi to najbolje znate. Najveći naš ponos i postignuće ovdje, daleko od domovine, jeste kada majka Srebreničanka dovede svoje dvoje jetima u daleki Berlin, i ti jetimi, danas ugledni akademski građani ovoga grada, aktivno participiraju i formiraju našu društvenu zbilju, pri tom sveprisutno promovirajući, kako sebe tako i nas i našu domovinu. I inače, to je naša snaga – to implicitno pospješivanje i prilika u domovini i promoviranje domovine, kroz predan i uspješan rad u dijaspori. Stoga nam je potrebna otvorena i razumijevanjem ispunjena komunikacija, da prilike naših ljudi, kako u domovini tako i u dijaspori, kao islamska zajednica, prepoznamo, pospješimo i budemo partner u „uzdizanju“ naših ljudi. Jer nam je „usluga čovjeku“ prevashodni zadatak, da našu individualnu i kolektivnu kreativnost, kroz aktivnu saradnju sa našim džematlijama, etički kanališemo ka sveopćem dobru nas i našeg okruženja.
Ove godine navršavamo 28 godina od osnivanja našeg džemata. Džemat u dijaspori je mnogo više od onog što kao džemat u domovini prepoznajemo. Jer mi smo ovdje dio Bosne i Sandžaka, mjesto gdje njegujemo svoju vjeru, jezik, naciju – kroz ibadet, vjeronauku, Bosansku dopunsku školu, ali i kroz druženje, akademije, tribine i manifestacije. Poseban segmenat naše zajednice je naša otvorenost i saradnja sa našom društvenom okolinom, kako na berlinskom tako i na savezno-njemačkom nivou, saradnja sa vladinim i nevladinim organizacijama, Crkvama i drugim vjerskim zajednicma, ali prije svega sa muslimanima drugih nacionalih zajednica. U posljednjih dvadesetosam godina aktivno i sveprisutno smo pozitivno uticali na prilike muslimana u našem gradu i državi, jer nas je ovdje preko 200.000 sa preko 80 džamija i mesdžida. Aktuelni projekat etabliranja islamske teologije na Humboldt univerzitetu kao i izrada državnog ugovora grada Berlina i islamskih zajednica, su oba projekta u kojima od početka aktivno učestvujemo i iste sa svojim isksustvom modeliramo, nadajući se skorom ishodu i finaliziranju nosivih rješenja.
Naša izbjeglička djeca su sada odrasli ljudi i imaju svoju djecu. Bogu hvala, većina njih veoma dobro obrazovana i, za razliku od roditelja, bez bilo kakvih „integracijskih“ barijera glede znanja jezika i mogućnosti učestvovanja u ovom društvu. Međutim, roditelji su osigurali „fizičku“ prisutnost, gradeći i osiguravajući mogućnost postojanog rada.
Stoga u novim generacijama, mi kao islamska zajednica u dijaspori i naša matična zajednica u BiH, moramo uvijek imati modus te se uvijek iznova pozitivno nametati kao izvor duhovnosti i relevantan partner svojim džematlijama, te tako biti „konkurenti“ u vremenima preplavljivanja raznih sadržaja i nametanja ambivalentnih ideologija i načina života. To ćemo uspjeti kroz aktivan, obrazovan i nadasve multidisciplinaran kadar naših zajednica, koji prepoznaju izazove i imaju odgovore na iste, te su prisutni u javnom diskursu i životu ljudi koje predstavljaju. Da je muslimanima organizacija islamskih institucija u Njemačkoj veliki izazov, poznato Vam je, tim više što još uvijek nismo zakonski iznašli načina, kako da nam se naše institucije organizacijski postojano postave i od strane države kao takve priznaju. Dosadašnji pokušaji su nedostatni te ćemo na ovom polju imati veliki izazov i potrebu aktivnog angažmana, što iziskuje znanje i spremnost pa i pronicljivost u vođenju budućih pregovora, kako bi kao Bošnajci ostali prepoznati i zadržali svoju samoodrživost, uz to agirajući i kao dio šireg konteksta islamskih zajednica ovog grada. Jer je nadležnost religije i školstva u isključivoj nadležnosti pojedinih pokrajina, u našem slučaju grada-države Berlina. Mi kao IZ Bošnjaka u Njemačkoj, se naravno susrećemo sa izazovom našeg federalnog njemačkog državnog ustrojstva i usklađivanja zakonskih regulativa pojedinih saveznih država, koji su historijski izrasli i ponekad srazmjerno različiti u pogledu gradnje vjerksih objekata, vjeronauke, hidžaba u javnim institucijama, školstvu itd.
Berlin je grad sa skoro četiri miliona stanovnika, sa oko 70% deklarisanih nevjernika i ljudi kojima je bilo koji oblik teologije stran i prezren.
Prilike su se promjenile, našim džematlijama nije primat etnička pripadnost u vjerskom identificiranju, ponude drugih džamija i Centara, prije svega onih sa ponudom na njemačkom jeziku, sve nam više postaju mjesta, gdje naša omladina favorizuje svoje vjersko ispunjenje. Stoga, moramo sebe uvijek iznova uprisutnuti u životu, prije svega mladih ljudi, kako bi time osigurali postojanost naših vjerskih institucija. Inkluzivnim dejstvom i osmišljavanjem zajedničkih sadržaja, nam pomaže u savlađivanju ovih izazova, nikako nametanjem i nužnim zahtjevanjem shvatanja i prihvatanjem našeg rada lišeno preispitivanja i sukladno vremenu i prostoru neophodnom adaptiranju.
Vaša posjeta i vaše prisustvo u njemačkom javnom diskursu nas ohrabruje i podržava nas u našim nastojanjima bolje integracije u njemačkom društvu i naše duhovne veze sa maticom. Dijaspora je veoma btian segmenat za našu domovinu. Ponekad mi poželimo da bivamo bolje shvaćeni i ozbiljnije kao partner prihvaćeni, te da se i naše potrebe organiziranja više uzmu u obzir. S obzirom na stanje u kojem se naša domovina nalazi, vjerovatno se to i samo po sebi nameće. Ali potencijal dijaspore, naša iskustva i podrška, mogu doprinjeti jačanju naših veza, koje moramo trajno postaviti, neovisno koje generacije dolazile.
Hvala Vam na ukazanom povjerenju i brizi o Bošnjacima, hvala Vam na dolasku, da nas Uzvišeni Allah čuva, nas i našu domovinu i naš narod, ma gdje bio.“
