Sulejman a.s. se putujući našao na nekom zabačenom mjestu uz mravinjak.
Svi se mravi približiše da ga pozdrave.
Ubrzo ih bi na hiljade.
Samo jedan mrav ne pođe u susret Sulejmanu, jer je ispred svoga gnijezda imao brdašce pijeska. Brojao je zrnca jedno po jedno kako bi brdašce nestalo.
Kad to vidje, Sulejman ga dade pozvati i upita: “O, mravu, čini se da nemaš mnogo ni izdržljivosti ni snage, pa čak ni s Nuhovom izdrzljivoscu,nikada ne bi mogao privesti kraju svoj pothvat.On nije po mjeri tvoje snage.Ti nikada ne bi mogao sravniti to brdašce pijeska.”
Mrav odgovori mudrom Sulejmanu: “O veliki kralju, na ovom putu ne može se napredovati bez velikodušnosti!”
Jedna se mravica od mene skrila nakon što me je uhvatila u zamku svoje ljubavi rekavši mi: “Razoriš li ovu hrpu pijeska i oslobodiš put, maknut ću veliku zapreku koja nas dijeli i prihvatiti tvoju ljubav.”
Tako sam prionuo tom zadatku ne misleći ni na što drugo no na premještanje pijeska. Uspijem li da ovog pijeska nestane, mogu se nadati sjedinjenju s voljenom. Pa ako u ispunjavanju toga djela trebam i život izgubiti, neću biti ni hvalisavac ni lažljivac.
Prijatelju, nauči od mrava što je snaga ljubavi, nauči od slijepca tajnu viđenja.
