Svi smo mi pastiri i svi ćemo biti odgovorni za svoje stado pa se moram potruditi da ovaj ispit polažimo sa najboljom ocjenom. Analize su pokazale da porodice u kojima postoji međusobni dijalog, vlada ljubav i razumjevanje, puno lakše prevazilaze i najveća iskušenja jer su jedni drugima podrška. Iste analize su pokazale i da je veoma veliki broj onih porodica koje ne znaju kako da naprave svoj kućni red i postignu porodičnu sreću i spokoj.
Zbog svega toga potrebno je da uložimo veliki trud kako bi naš dom bio zaista prava oaza mira i spokoja, a to nije nimalo teško. Bez obzira da li je potrebno da svi članovi porodice učestvuju u organizovanju života, izuzetno je važno da se i najmlađi njeni članovi osjećaju korisnim i dijelom te porodice. Zbog toga je potrebno da svi ukućani imaju svoje dužnosti i obaveze i da se tačno zna ko obavlja određenu aktivnost. Na primjer ako majka kuha, ostali članovi porodice će na smjenu da peru suđe poslije obroka kako bi ona bila odmorna za pripremu sljedećeg jela.
Najmlađa djeca koja su sposobna da izbacuju smeće i kupuju sitnice za kuću poput odlaska u pekaru po frišak hljeb, dobit će tu obavezu na koju će uvijek biti spremni. Ukoliko majka pegla odjeću i ostale tkanine ,ostali članovi porodice će svako svoje stvari da odnosi u svoj ormar i na taj način olakšava pola majčinog posla, a ona će se potrudit da u ranom djetinjstvu nauči svoje kćerke da peglaju jednostavniju odjeću ili kuhinjske krpe. Naučit će svoju djecu da znaju kuhat najednostavniju hranu ukoliko se ukaže potreba i vanredna situacija kada će biti prinuđeni da sebi nešto skuhaju. Svaki član porodice će iza sebe da sredi ukoliko je nešto od uređenog poremetio pa će kuća uvijek biti čista i uredna jer čistoća je sastavni dio muslimanskog života.
Babo će svoje sinove naučiti muškim poslovima, određenim sportovima i borilačkim vještinama jer to je obaveza svakog muslimana. Veoma je važno da otac i majka budu jedinstveni u odgoju svoje djece. Čak ako se i ne slažu sa određenim metodama svog bračnog druga, djeca nikada ne smiju da budu prisutna kada se na tu temu raspravljaju, jer bi u suprotnom izgubila poštovanje prema oba roditelja. Najveći problem oko odgoja djece imaju oni roditelji koji žive u zajednicama sa dedama i nenama koji svjesno ili nesvjesno pokušavaju da dominiraju u odgoju unučadi. U takvim situacijama je potrebno zauzet čvrst stav da su roditelji oni koji će odgovarati za svoje stado i na najljepši način dat na znanje dedama i nanama da tu ulogu moraju prepustit njima. Savjeti su uvijek dobrodošli, ali u granicama normale.
Svaka porodica treba da napravi svoj plan i program u vidu „kućnog reda“. Lijepo bi bilo da ga napiše i zalijepi na zid na vidno mjesto kako se taj red i raspored ne bi remetio i kako bi bio podsticaj onima koji još nisu naučili značaj porodične harmonije. U sklopu tog kućnog reda treba da se nalaze sve obaveze i aktivnosti svih članova porodice kako bi međusobno bili upoznati sa životnim obavezama drugih.
Kućni red treba takođe da sadrži puno zajedničkih aktivnosti i puno vremena zajedno provedenog. Ukoliko se lijepo vrijeme rasporedi, sigurno da će ostati prostora i za zajedničko čitanje islamske literature, zajedničko učenje Kur’ana i zikra što će zasigurno povećat bereket i svaki hajr te porodice.
Što više zajedničkih namaza u džematu garantuju povećanje bereketa i ljubavi, i maksimalnu zaštitu te porodice. Svaka porodica, treba bar jednom mjesečno da ima tz. “kućni savjet“, odnosno sastanak na kome će analizirat situaciju u kući u toku mjeseca. Na tom sastanku će se iznijeti sve ono što je bilo loše za porodicu u toku proteklog mjeseca, ali i ono što je bilo lijepo i što je donijelo korist i sreću u porodični dom. Nakon toga će svi članovi porodice iznijet svoje prijedloge i donijeti zaključke na koji način da se pojača sve ono što je bilo korisno i dobro, ali i na koji način da se riješe eventualni problemi i izbjegne sve ono što je donijelo neugodnosti i nemir te narušilo mir i sreću.
Porodica u kojoj vlada ovakva tolerancija, ljubav, mir i razumjevanje zasigurno će lako izaći iz svakog iskušenja, dok ona u kojoj nema nikakve toleranicije, međusobnih razgovora i dogovaranja, nakon manjeg iskušenja, pohrli ka međusobnom optuživanju i svađama koje samo produbljuju probleme i izazivaju mržnju i netrpeljivost. Djeca u takvoj kući nisu sretna i ne rijetko i oni nastavljaju putem svojih roditelja jer ni ne znaju drugačiji način života. Na žalost, većina te djece postanu žrtve uličnog života jer bježe ka lažnom društvu od kuće koja im pruža samo nesreću i depresiju.
Zbog toga dragi moji, braćo i sestre, bez obzira koliko život izgledao težak, zadovoljimo se onime što imamo jer ćemo samo tada imati sve ono što želimo, te čuvajmo sebe i porodice svoje od vatre. Potrudimo se da odgojimo djecu koja će biti primjer drugima i dovimo da budemo od onih na koje će se čestiti ugledati. Neka naše porodice budu oaze mira prema kojima ćemo se uvijek sa rodošću vraćati ma gdje se nalazili. Nemojmo bježati od porodičnih problema jer će se oni samo povećavati.
Učinimo naše kuće istinskim domom, a porodična sreća je najveća sreća koju čovjek može osjetiti i rahatluk koji se ničim ne može zamijeniti.
Ebu Hurejre r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem rekao: „Požurite s dobrim djelima da preteknete sedam stvari! Zar očekujete išta osim: velikog siromaštva, ili zabluđujućeg bogatsva, ili smrtne bolesti, ili upropašćujuće starosti, ili iznenadne smrti, ili prokletog Dedžala, a on je najstrašnije što očekujete; ili Kijametski dan koji je još žešći i gori“ (Tirmizi)
