Imamo li vremana za našu djecu? Znamo li komunicirati sa našom djecom? Kada nam naša djeca “zapovijedaju”, slušamo li? Razumijemo li uopste našu djecu? Pripremamo li našu djecu za samostalnost?
- Moje ruke su male: ne očekujte savršenstvo dok spremam krevet, crtam ili bacam loptu.
- Moje su noge kratke: usporite kako bih vas mogao stići.
- Moje oči nisu vidjele svijet kao što su vaše: pomozite mi da otkrijem svijet. Nemojte me sputavati.
- Kućni posao neće pobjeći. Ja neću još dugo biti malen – nađite vremena za igru sa mnom.
- Ja sam vaš poseban dar, tako sa mnom i postupajte.
- Trebam vašu podršku dok rastem. Nemojte mi prigovarati i kažnjavati me. Zapamtite – možete prigovarati mojim postupcima bez da prigovarate meni.
- Pružite mi slobodu samostalnog odlučivanja. Dopustite mi da pogriješim kako bih mogao naučiti iz vlastitih pogrešaka. Tako ću jednog dana biti sposoban donositi pravilne odluke.
- Nemojte se bojati otići bez mene na vikend. Potreban vam je odmor od mene, a i meni od vas. To je također odličan način da mi pokažete kako ste si međusobno važni.
- Znam da je to teško, ali nemojte me uspoređivati s mojom braćom i sestrama ili s drugom djecom.
- Nemojte raditi stvari umjesto mene. Tada osjećam da način na koji ja to radim nije dovoljno dobar i razočarava vas.
Zapamtite: volim vas više od svega. Vi ste moj svijet i sve što učinite ili ne učinite ostavlja trag u mome srcu.
