1. Definicija hadždža
Jezičko značenje:
Riječ hadždž znači cilj, svrha, namjera (ar. kasd).
Terminološko značenje:
Hadždž je namjera i putovanje u Mekku s ciljem obavljanja određenih obreda, u određeno vrijeme i pod određenim uslovima.
2. Status hadždža
Islamski učenjaci su složni da je obavezan jedanput obaviti hadždž, svako ko je u mogućnosti, kao i da je to jedan od temelja (ar. ruknova) Islama. Uzvišeni kaže: “Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svako onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje – pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome.” (Al ‘Imran, 97.)
A Poslanik, a.s., kaže: “Islam se temelji na pet stvari: svjedočenju da nema boga osim Allaha i da je Muhamed Allahov poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, postu mjeseca ramazana i obavljaju hadždža.” (Buharija i Muslim)
Na oprosnom hadždžu Poslanik, a.s., je rekao: “O ljudi, Allah vam je propisao obavljanje hadždža pa ga obavljajte.” (Muslim)
3. Vrijednost hadždža i mudrost njegovog propisivanja
Mnogi ajeti i hadisi govore o vrijednosti hadždža, od kojih su riječi Uzvišenog: “I oglasi ljudima hadždž! – dolaziće ti pješke i na kamilama iznurenim; dolaziće iz mjesta dalekih, da bi koristi imali i da bi u određene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali.” (El-Hadždž, 27. i 28.)
U obavljanju hadždža muslimani imaju mnoge dunjalučke i ahiretske koristi. Na jednom mjestu se obavlja više ibadeta, kao što je: obilazak oko Ka’be (ar. tavaf), hodanje između Safe i Merve (ar. s’aj), boravak na Arefatu, Mini i Muzdelifi, bacanje kamenčića na džemretima, noćivanje na Mini, klanje kurbana, brijanje glave, često spominjanje Allaha (ar. zikr) te priželjkivanje Njegovog oprosta i zadovoljstva. Zbog toga je hadždž jedan od najvećih uzroka kojim se brišu grijesi i ulazi u Džennet.
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je čuo Poslanika, a.s., kako kaže: “Ko obavi hadždž ne čineći pri tome grijehe i prijestupe, vratiće se čist od grijeha kao na dan kada ga je majka rodila.” (Buharija i Muslim)
On, također, prenosi od Poslanika, a.s., da je rekao: “Umra do umre briše ono što je između njih od grijeha, a za ispravan i primljen hadždž nema druge nagrade osim Dženneta.” (Tirmizi)
Od koristi hadždža je i to što se muslimani iz svih krajeva sastaju na jednom mjestu, koje je ujedno najdraže mjesto Allahu, dž.š., na Zemlji, upoznavajući se i potpomažući se u dobročinstvu i bogobojaznosti čime jačaju svoj osjećaj pripadnosti istoj zajednici. Na tom mjestu oni su svi jednaki, rade iste obrede i Allaha spominju, i te stvari ih upućuju na jedinstvo u vjerovanju, ibadetima, cilju i sredstvima kojima se taj cilj postiže.
Tu se jedni s drugima upoznaju, zbližavaju i raspituju o međusobnom stanju čime se obistinjuju riječi Uzvišenog Allaha kada kaže: “O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji; Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.” (El-Hudžurat, 13.)
4. Uslovi (ar. šartovi) obaveznosti hadždža
Islamski učenjaci su složni da treba ispuniti pet šartova da bi hadždž postao obavezan, a to su: islam, razum, punoljetnost, sloboda i mogućnost. S tim što se za ženu uslovljava još jedan šart, a to je da sa njom putuje neko od najbliže rodbine (ar. mahrem), shodno hadisu Poslanika, a.s., u kojem se kaže: “Nije dozvoljeno ženi koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan putovati jedan dan, a da sa njom nije mahrem.” (Buharija i Muslim)
Učenjaci su ove šartove podijelili u tri grupe:
- šartovi od kojih zavisi ispravnost hadždža, a to su islam i razum, što znači da hadždž ne obavlja nevjernik, niti umno poremećena osoba, niti bi bio ispravan ako bi ga obavili,
- šartovi kojima hadždž postaje obavezan i punopravan, a to su punoljetnost i sloboda, što nije uslov ispravnosti hadždža, jer ukoliko bi maloljetnik ili rob obavili hadždž njihov hadždž bi bio ispravan s tim što ostaju dužni obaviti hadždž Islama kada maloljetni postane punoljetan, odnosno kada rob postane slobodan,
- šart od kojeg zavisi samo obaveznost obavljanja hadždža, a to je mogućnost, jer ukoliko bi neko obavio hadždž a nije bio u mogućnosti, njegov hadždž bi bio ispravan i punopravan.
Propis obavljanja hadždža za drugog (ar. bedel)
Onaj ko umre, a nije bio u mogućnosti da za života obavi hadždž sa njega ta dužnost spada nakon smrti, u čemu nema razilaženja među učenjacima. Međutim, postavlja se pitanje šta ako je bio u mogućnosti da ga obavi? Ispravno je da ta dužnost ostaje i nakon smrti, pa su stoga nasljednici dužni da izdvoje dio imetka kako bi za preminulog obavili hadždž, bez obzira da li im to on oporučio ili ne, jer to ostaje obaveza kao što je slučaj i sa dugom. Ibn Abbas, r.a., prenosi hadis u kome se kaže da se neka žena zavjetovala da će obaviti hadždž, međutim, smrt ju je spriječila u tome, pa je njen brat došao Poslaniku, a.s., i upitao ga o tome. Poslanik, a.s., ga upita: “Ukoliko bi tvojoj sestri ostao dug, da li bi ga vratio? “Naravno”, odgovori mu čovjek, pa mu Poslanik, a.s., reče: “Allahov dug je najpreči da se vrati.” (Nesai)
Da li može obaviti hadždž za drugoga onaj koji nije obavio hadždž za sebe?
Ispravno je da ne može obaviti hadždž za drugoga sve dok ga ne obavi za sebe, shodno hadisu u kojem se prenosi da je Poslanik, a.s., čuo čovjeka kako nijeti hadždž i govori: “Odazivam Ti se za Šubrumu.” “Ko je Šubrume?” – upita ga Poslanik, a.s., a on mu odgovori da je to njegov brat, ili je rekao da mu je rođak, pa ga Poslanik, a.s., upita: “A jesi li obavio hadždž za sebe?” “Ne” – odgovori čovjek, pa mu Poslanik, a.s., reče: “Obavi hadždž za sebe, a zatim za Šubrumu.” (Ahmed, Ebu Davud, Ibn Madže i El-Bejheki)
Dozvoljeno je, također, obaviti hadždž za staru i iznemoglu osobu koja nije u mogućnosti da ga sama obavi. Dokaz tome je hadis kojeg prenosi El-Fadl b. ‘Abbas, r.a., a u kojem se kaže da je neka žena iz plemena Has’am, na Oprosnom hadždžu, rekla Poslaniku, a.s.: “Allahov poslaniče, kada je propisan hadždž kao obaveza moj otac je već bio oronuli starac i ne može sam da se drži na jahalici, pa mogu li ja za njega da obavim hadždž?” “Naravno” – odgovori joj Poslanik, a.s. (Buharija i Muslim)
Da li je dozvoljeno odgađati obavljanje hadždža ili ne?
Po najprihvatljivijem mišljenju većine učenjaka, obavezno je odmah po sticanju mogućnosti obaviti dužnost hadždža, nakon što se ispune uslovi za to. Dokaz tome je općenitost ajeta u kojem Uzvišeni Allah kaže: “Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti…” (Al ‘Imran, 97.) i ajeta: “Hadždž i umru radi Allaha izvršavajte!” (El-Bekara, 196.). Ibn ‘Abbas, r.a., prenosi hadis u kome Poslanik, a.s., kaže: “Požurite sa obavljanjem hadždža, jer niko od vas ne zna šta ga sutra čeka.” (Ebu Davud, Ahmed i El-Hakim)
5. Temelji (ar. ruknovi) hadždža
Hadždž se temelji na četiri stvari a to su:
- Ihram,
- Boravak na Arefatu,
- Tavafu-l-ifade,
- S’aj između Safe i Merve.
Prvi temelj: Ihram
Definicija ihrama:
To je odluka (ar. nijjet) kojom se ulazi u obrede hadždža.
Mikat
Imamo dvije vrste mikata: vremenske i prostorne (mjesne). Vremenski mikat su dani u kojima se obavlja hadždž, kao što Uzvišeni kaže: “Hadždž je u određenim mjesecima…” (El-Bekare, 197.), a ti mjeseci su ševval, zu-l-k’ade i zu-l-hidždže.
Što se tiče mjesnih mikata to su granice preko kojih hadžija ne smije preći na putu za Mekku, osim pod ihramom. Tih mikata ima pet, a oni su:
– Zu-l-hulejfa, mikat stanovnika Medine. Od Mekke je udaljen 336 km.
– El-Džuhfa, naselje udaljeno 10 km od Crvenog mora, a od Mekke 180 km. Mikat je stanovnicima Egipta, Šama, Tunisa i ostalim zemaljama sjeverne Afrike. Međutim, danas hadžije ulaze u obrede hadždža (ar. ihram) iz mjesta Rabig koje se nalazi u blizini.
– Jelemlem, mjesto koje danas nosi naziv Es-Sa’dijje. To je jedno od brda u oblasti Tehame, a udaljeno je od Mekke 27 km. To je mikat stanovnicima Jemena, Indonezije, Indije i Kine.
– Karnu-l-menazil, mjesto koje danas nosi naziv Es-Sejlu-l-Kebir, a udaljeno je od Mekke 72 km. To je mikat stanovnicima Nedžda i Taifa.
– Zatu ‘Irk, mjesto koje dana nosi naziv Ed-Daribe, a od Mekke je udaljeno 72 km. To je mikat stanovnika Iraka, Irana i ostalih istočnih zemalja.
Ovi mikati su granice koje onaj koji obavlja hadždž ili umru ne smije preći osim pod ihramom.
Poslanik, a.s., je objasnio ljudima koja su to mjesta, kao što stoji u hadisu kojeg prenosi Ibn ‘Abbas, r.a., u kome se kaže: “Allahov poslanik, a.s., je odredio stanovnicima Medine Zu-l-Hulejfu za mikat, stanovnicima Šama El-Džuhfu, stanovnicima Nedžda Karnu-l-menazil, a stanovnicima Jemena Jelemlem. To su njihovi mikati i mikati onih koji dođu u njih, a nisu od njih, sa nijetom obavljanja hadždža i umre. Onaj koji stanuje iza tih mjesta obavljaće obrede iz mjesta u kojem živi. Stanovnici Mekke obavljaju ih iz Mekke.” (Buharija i Muslim)
Muslim biježi hadis od Džabira, r.a., u kome se kaže: “… a stanovnicima Iraka je odredio Zatu ‘Irk…” Onaj koji ne prolazi kroz mjesto u kome se nalazi mikat, zanijetiće hadždž sa mjesta koje je na istoj udaljenosti kao i njegov mikat, kao što je slučaj sa putnikom u avionu koji nijeti kada se približi jednom od mikata. Takvom nije dozvoljeno da odgađa nijet kako bi to učinio na aerodromu u Džiddi, kao što rade neke hadžije, jer Džidda nije mikat osim za njene stanovnike, i za onoga koji nijeti da obavi hadždž ili umru iz nje. Zato ko zanijeti u Džiddi, a nije od njenih stanovnika, izostavio je jedan od vadžiba, a to je ihram na mikatu, pa je obavezan da se iskupi zbog toga.
Onaj ko namjerno pređe mikat bez ihrama obavezan je da se vrati i zanijeti sa mikata. Ukoliko to ne učini i zanijeti poslije mikata obavezan je da se iskupi za taj propust, tj. obavezan je zaklati ovcu ili da učestvuje u klanju krave ili deve kao jedan od sedmorice, a meso treba podijeliti siromasima u Mekki, s tim da njemu nije dozvoljeno da išta od toga mesa pojede.
Način na koji se nijeti hadždž
Mustehab je okupati se prije ihrama, uklonuti dlake sa stidnih mjesta i ispod pazuha i namirisati se. Muškarac oblači dva komada čistog i bijelog platna (ar. rida’ i izar), s tim što će prije toga skinuti sa sebe svu šivenu odjeću.
Po najispravnijem mišljenju nema posebnog namaza prilikom ihrama, ali ukoliko se vrijeme oblačenja ihrama poklopi sa jednim od namaza može se zanijetiti poslije namaza, zbog toga što je Poslanik, a.s., počeo sa ihramom nakon namaza. Potom se nijeti vrsta hadždža koja će se obavljati, a to su: temettu’, kiran ili iIfrad.
– Temettu’
Prilikom obavljanja ove vrste hadždža, hadžija će zanijetiti i obaviti umru u mjesecima hadždža, a hadždž će zanijetiti poslije kada nastupe dani hadždža.
– Kiran
Kod ove vrste hadždža, hadžija će zanijetiti hadždž i umru zajedno, ili će zanijetiti samo umru ali će hadždž zanijetiti prije nego počne sa umranskim tavafom, kako bi sa takvim nijetom obavio tavaf i s’aj.
– Ifrad
Pri obavljanju ove vrste hadždža, hadžija će na mikatu zanijetiti samo hadždž, s tim što će ostati pod ihramom sve dok ne završi sa obredima hadždža, a oni koji obavljaju temettu’ i kiran dužni su zaklati kurban, ukoliko nisu od stanovnika mekkanskog Harema.
Postoji razilaženje oko toga koja je od ove tri vrste najbolja. Veći broj učenjaka smatra da je to temettu’.
Nakon što se zanijeti jedna od ove tri vrste hadždža počinje se sa telbijom koja glasi:
“LEBBEJK-ALLAHUMME LEBBEJK, LEBBEJKE LA ŠERIKE LEKE LEBBEJK, INNE-L-HAMDE VE NI’METE LEKE VE-L-MULK, LA ŠERIKE LEK.”
Prijevod:
“Odazvam Ti se Allahu moj, odazivam. Odazivam Ti se, Ti nemaš sudruga, odazivam Ti se. Zahvala, blagodat i vlast pripadaju Tebi, Ti nemaš sudruga.”
Telbiju treba što više izgovarati, a muškarcima je pohvalno da prilikom toga što više podižu svoje glasove.
6. Stvari koje su zabranjene osobi u ihramima
Stvari koje su zabranjene osobi u ihramima ima devet:
- Uklanjanje dlaka, bilo kako i sa bilo kojeg dijela tijela, shodno riječima Uzvišenog: “… a glave svoje, dok kurbani ne stignu do mjesta svoga, ne brijte…” (El-Bekare, 196.),
- rezanje nokata, jer se time postiže udobnost, kao što je slučaj i sa uklanjanjem dlaka, osim ukoliko je osoba primorana, kao što je slučaj sa brijanjem glave,
- pokrivanje glave, jer je Poslanik, a.s., zabranio onome ko obavlja hadždž (ar. muhrim) da oblači turban, a rekao je za čovjeka kojeg je na hadždžu zgazila njegova deva: “Nemojte mu zamotavati glavu, jer će na Sudnjem danu biti proživljen učeći telbiju.” (Buharija i Muslim). A Ibn Omer, r.a., bi govorio: “Ihram kod čovjeka je glava, a kod žene lice.” (El-Bejheki),
- oblačenje šivene odjeće i obuće (košulja, hlača, donjeg veša, čarapa, cipela, mestvi i sl.), što važi samo za muškarce. Prenosi se od Abdullaha b. Omera, r.a., da je Poslanik, a.s., upitan šta da obuče muhrim, pa je rekao: “Neka ne oblači košulju, turban, burnus, hlače, niti odjeću koja je namirisana šafranom i zaferanom, neka ne oblači mestve, osim ukoliko ne nađe nanule (papuče), onda neka ih podreže do ispod članaka.” (Buharija i Muslim),
- miris, jer je Poslanik, a.s., naredio čovjeku da opere (odstrani) sa sebe miris, kao što stoji u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim od Safvana b. Ja’la b. Umejje. Također je rekao za čovjeka kojeg je zgazila jahalica: “Nemojte ga mirisati…” (Buharija i Muslim). Zbog toga nije dozvoljeno muhrimu da se namiriše nakon što obuče ihrame i zanijeti hadždž,
- ubijanje divljači, shodno riječima Uzvišenog: “O vjernici, ne ubijajte divljač dok obavljate obrede hadždža!” (El-Maide, 95.) Isto tako zabranjeno je loviti divljač, pa makar je i ne ubili ili ranili, jer kaže Uzvišeni: “… a zabranjuje vam se da na kopnu lovite dok obrade hadždža obavljate.” (El-Maide, 95.),
- sklapanje braka. Zabranjeno je muhrimu da sklapa brak, bez obzira da li se radilo o njemu ili drugima, bez obzira bio on staratelj ili posrednik. Osman, r.a., prenosi hadis od Poslanika, a.s., u kojem se kaže: “Muhrim se ne vjenčava niti vjenčava druge, niti prosi djevojku.” (Muslim),
- spolno općenje. Uzvišeni kaže: “… onom ko se obaveže da će u njima hadždž obavljati nema snošaja sa ženama…” (El-Bekare, 197.). Ibn ‘Abbas, r.a., kaže da se riječ “refes” u ajetu odnosi na spolno općenje, navodeći dokaz za to riječi Uzvišenog: “Dozvoljava vam se da se u noćima dok traje post sastajete sa svojim ženama…” (El-Bekare, 187.), gdje riječ “refes” također dolazi u istom značenju,
- poljubac, dodir, pogled i sl. sa strašću, jer to vodi ka spolnom općenju pa je stoga i zabranjeno.
Sve ovo važi i za ženu, s tim što se u nekim stvarima razlikuje od čovjeka. Ihram žene je u njenom licu, pa nije dozvoljeno da obuče nikab, burke i sl., niti joj je dozvoljeno da obuče rukavice. Ibn Omer, r.a., prenosi hadis u kome Poslanik, a.s., kaže: “Neka žena ne stavlja nikab na lice, niti onlači rukavice na ruke.” (Buharija)
Ibn Omer, u hadisu kojeg bilježi El-Bejheki sa dobrim lancem prenosilaca, kaže: “Ihram žene je u njenom licu.” Aiša, r.a., kaže: “Dok smo, kao muhrimi, bile sa Poslanikom, a.s., pokraj nas bi nailazili ljudi na svojim jahalicama, pa kada bi došli blizu nas mi bi smo prebacivale pokrivače sa glava preko lica, a kada bi nas prošli mi smo ponovo otkrivale lica.” (Ebu Davud, Ibn Madždže i Ahmed)
Također joj je, kao i čovjeku, zabranjeno uklanjanje dlaka sa tijela, skraćivanje nokata, ubijanje divljači i ostalo mimo oblačenja šivene odjeće i mestvi i pokrivanja glave.
Drugi temelj: Boravak na Arefatu
Poslanik, a.s., je rekao: “Hadždž je Arefat.” (Ahmed)
Arefat je visoravan 22 km jugoistočno od El-Mesdžidi-l-Harama. Ukupna površina Arefata je 10,4 km2 i čitava visoravan se nalazi van granica harema, a smatra se jednim od mešaira.
Postoje predaje prema kojima je Arefat dobio ime po tome što su se tu upoznali Adem i Hava (od arapskog arefe: znati, upoznati). Drugi kažu da je Arefat dobio ime po tome što ljudi na njemu priznaju svoje grijehe (od arapskog i`terefe: priznati).
Na ovom mjestu se skupe sve hadžije, i to devetog zu-l-hidždžeta. Tu klanjaju podne i ikindiju sastavljeno i skraćeno provodeći čitav dan u dovama i zikru.
Treći temelj: Tavafu-l-ifada
Uzvišeni kaže: “… i neka oko Hrama drevnog obilaze.” (El-Hadždž, 29.)
Četvrti temelj: S’aj
Poslanik, a.s., kaže: “Obavljajte s’aj, jer vam je Allah propisao da ga obavljate.” (Ahmed i El-Bejheki)
7. Vadžibi (dužnosti i obaveze) hadždža
- ihram (nijet) sa mikata,
- boravak na Arefatu do zalaska Sunca, za onoga koji je boravio na njemu preko dana,
- boravak na Muzdelifi,
- noćenje na Mini u danima Bajrama (Ejjamu-t-tešrik) je sunnet u hanefijskom mezhebu a vadžib u ostalim mezhebima (islamskim pravnim školama),
- bacanje kamenčića,
- brijanje ili skraćivanje kose,
- oprosni tavaf.
8. Opis hadždža
– Sunnet je onome ko želi obaviti hadždž da se prije nijeta okupa i namiriše, a zatim da obuče odjeću ihrama koja se sastoji od dva komada bijelog i čistog platna (ar. izar i rida’), dok žena oblači normalnu odjeću ispod koje se neće pojavljivati njeni ukrasi.
– Zatim će, kada dođe na mikat, klanjati obavezni namaz ukoliko se zatekne u vrijeme nekog od namaza ili će klanjati dva rekata sa nijetom nafile poslije uzimanja abdesta, a ne sa nijetom posebnog namaza za ihram, jer nije potvrđeno od Poslanika, a.s., da se klanja nafila povodom toga.
– Nakon što završi za namazom zanijetiće ulazak u obrede hadždža. Ukoliko bude obavljao temettu’ reći će:
“LEBBEJK-ALLAHUMME UMRA.”
“Odazivam ti se, Allahu, umru čineći.”
Onaj koji bude obavljao ifrad će reći:
“LEBBEJK-ALLAHUMME HADŽDŽEN.”
“Odazivam ti se, Allahu, hadždž čineći.”
A onaj koji bude obavljao kiran, reći će:
“LEBBEJK-ALLAHUMME HADŽDŽEN FI UMRETIN.”
“Odazivam ti se, Allahu, čineći hadždž i umru.”
Poželjno je da čovjek povisi glas prilikom izgovaranja nijeta i da što više izgovara telbiju, dok žena treba da snizi svoj glas pri tome.
Telbija glasi:
“LEBBEJK-ALLAHUMME LEBBEJK, LEBBEJKE LA ŠERIKE LEKE LEBBEJK, INNE-L-HAMDE VE NI’METE LEKE VE-L-MULK, LA ŠERIKE LEK.”
– Kada dođe u Mekku obaviće tavaf tako što će početi od Crnog kamena (ar. El-hadžeru-l-esved), s tim da će mu lijeva strana biti okrenuta prema Ka’bi. Nakon toga će poljubiti El-adžeru-l-esved ili će ga dotaknuti desnom rukom, a ako ne bude u mogućnosti onda će samo rukom pokazati prema njemu i donijeti tekbir (Allahu ekber), a zatim reći:
“ALLHUMME IMANEN BIKE, VE TASDIKAN BI KITABIKE, VE VEFAEN BI ‘AHDIKE, VETTIBA’AN LI SUNNETI NEBIJJIKE, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM.”
“Allahu moj, s vjerom u Tebe i Tvoju Knjigu, ispunjavajući zavjet Tebi dat, slijedeći sunnet Tvoga poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.”
Zatim će tavafiti sedam krugova, a kada bude prolazio pored jemenskog ugla (ar. ruknu-l-jemani) dotaknut će ga desnom rukom, bez ljubljenja.
Sunnet je, za čovjeka koji obavlja tavafu kudum (tavaf po dolasku u Mekku), prva tri kruga ići ubrzanim i kratkim koracima (ar. reml), a ostala četiri normalnim hodom. Sunnet je, također, otkriti desno rame tako što ćemo gornji dio ihrama podvući ispod desnog ramena, a prebaciti preko lijevog. Ibn ‘Abbas, r.a., kaže: “Poslanik, a.s., i njegovi ashabi, su otkrilivali desno rame prilikom tavafa, a prva tri kruga su išli ubrzanim i kratkim koracima.”
Sunnet je otkriti desno rame samo dok se obavlja tavaf.
Dok bude tavafio, hadžija će učiti ono što hoće od dova, skrušena srca i sa strahopoštovanjem, a dok bude prolazio između jemenskog ugla i crnog kamena učit će: “RABBENA ATINA FI-D-DUNJA HASENETEN WE FI-L-AHIRETI HASENETEN VE KINA ‘AZABE-N-NAR.”
„Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!” (El-Bekare, 201.)
Nema osnove učiti posebnu dovu za svaki krug tavafa, jer nije potvrđeno od Poslanika, a.s., da je tako postupao.
U toku obreda hadždža postoje tri vrste tavafa, a to su: tavafu-l-ifada, tavafu-l-kudum i tavafu-l-veda’.
Prvi tavaf je temelj (rukn) u obredima hadždža, drugi je sunnet, a treći je, po najprihvatljivijem mišljenu, vadžib.
– Nakon što hadžija završi sa tavafom klanjat će dva rekata iza Mekami-Ibrahima, pa makar bio i udaljen od njega. Na prvom rekatu će, pored El-Fatihe, učiti i suru El-Kafirun, a na drugom suru El-Ihlas, s tim što je sunnet ne oduljivati sa ova dva rekata.
– Zatim će se uputiti da obavi s’aj između Safe i Merve. Proći će između njih sedam puta, tako da će početi s’aj na Safi, a završiće ga na Mervi. Sunnet je prije nego dođe na Safu proučiti ajet: “Safa i Merva su Allahova časna mjesta, zato onaj koji Ka’bu hodočasti ili umru obavi ne čini nikakav prestup ako krene oko njih. A onaj koji drage volje učini kakvo dobro djelo – pa, Allah je doista blagodaran i sve zna.” (El-Bekare, 158.). Zatim će reći: “Počinjem sa čim je Allah otpočeo.”
Zatim će se, veličajući Allaha, popeti na Safu, okrenuće se prema kibli, podići ruke, a zatim proučiti: “ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER, LA ILAHE ILLALLAHU VAHDEHU LA ŠERIKE LEHU, LEHU-L-MULKU VE LEHU-L-HAMDU JUHJI VE JUMIT VE HUVE ‘ALA KULLI ŠEJ’IN KADIR, LA ILAHE ILLALLAHU VAHDEHU ENDŽEZE VA’DEHU VE NESARE ‘ABDEHU VE HEZEME-L-AHZABE VAHDEHU.”
“Allah je najveći, Allah je najveći, Allah je najveći, nema istinskog božanstva osim Allaha Jedinog, koji nema saučesnika. Njemu pripada vlast i hvala. On oživljava i usmrćuje i On sve može. Nema istinskog božanstva osim Allaha Jedinog, On je ispunio Svoje obećanje, pomogao Svoga roba i sam je porazio saveznike.”
Ovu dovu će ponoviti tri puta, a zatim može učiti dove kakve hoće, tražeći dobro i na ovom i na onom svijetu.
Nakon toga će se uputiti ka Mervi. Sunnet je da muškarci potrče kada dođu do mjesta koje je obilježeno zelenim svjetlom, dok ne stignu do drugog zelenog svjetla, naravno ukoliko time neće ugroziti druge hadžije. Nakon što stigne na Mervu okrenuće se prema kibli i proučiti isto što je učio i na Safi. Nema smetnje prilikom s’aja učiti dovu: “RABBIGFIR VERHAM INNEKE ENTE-L-E’AZZU VE-L-EKREM.”
“Gospodaru, oprosti mi jer Ti si zaista Najmoćniji i Najplemenitiji.”
Prenosi se od Ibn Omera i b. Mes’uda, r.a., da su učili ovu dovu.
Mustehab (lijepo) je da bude pod abdestom dok obavlja s’aj, ali ukoliko i ne bude nema smetnje pa makar se radilo i o ženi koja ima menstruaciju, jer čistoća tj. abdest, nije uslov za ispravnost ovog obreda.
– Nakon što obavi s’aj skratiće kosu, ukoliko bude obavljao temettu’ (ar.mutemetti’), i to će uraditi ravnomjerno sa čitavom kosom, dok će žena skratiti kosu u dužini jagodice od prsta, (a zatim će skinuti ihrame). Ukoliko bude obavljao kiran (ar. karin) ili ifrad (ar. mufrid) ostaće u ihramu do prvog dana Bajrama nakon što baci kamenčiće na Veliko džemre (ar. džemretu-l-‘akabe).
– Jutrom, osmog dana mjesaca zu-l-hidždžeta (ar. jevmu-t-tervije), mutemeti’ će obući ihrame i zanijetiti hadždž iz stana u kojem je smješten, a isto će uraditi i stanovnici Mekke koji žele obaviti hadždž. Prije ihrama će se okupati, namirisati i uraditi kao i kod prvog oblačenja, a nije od sunneta da ide u Mesdžidu-l-Haram, kako bi iz njega zanijetio hadždž, jer nije potvrđeno od Poslanika, a.s., da je to radio, niti je naređivao ashabima da to rade. Buharija i Muslim bilježe hadis od Džabira b. Abdullaha, r.a., u kome Poslanik, a.s., kaže ashabima: “Budite bez ihrama do dana tervije (ar. jevmu-t-tervije), a zatim zanijetite hadždž…”
Muslim bilježi rivajet u kome Džabir, r.a., kaže: “Allahov Poslanik, a.s., nam je naredio da zanijetimo hadždž kada krenemo na Minu, tako da smo zanijetili iz mjesta El-Ebtah.”
Prilikom nijeta mutemetti’ će ovoga puta reći: “LEBBEJK-ALLAHUME HADŽDŽEN.”
“Odazvam ti se Bože, hadždž čineći.”
– Mustehab je izaći na Minu i tu klanjati podne, ikindiju, akšam i jaciju skraćeno bez spajanja. Mustehab je, također, noćiti tu noć na Mini, shodno hadisu kojeg bilježi Muslim od Džabira, r.a.
– Nakon izlaska Sunca na dan Arefata, devetog zu-l-hidždžeta, krenuće ka Arefatu. Mustehab je do zevala (podne) biti na Nemiri (mjesto uz Arefat), ukoliko je to moguće, jer je tako radio Poslanik, a.s., a ukoliko nije u stanju nema smetnje odmah odsjesti na Arefatu. Nakon zevala Sunca klanjat će podne i ikindiju, skraćeno i spojeno, a zatim će sići na Arefat (ukoliko je bio na Nemiri). Najbolje bi bilo da mu Džebelu-r-rahmeh (Brdo milosti) bude ispred njega dok bude okrenut prema kibli, a ukoliko nije u mogućnosti onda će se okrenuti kibli bez obzira da li Džebelu-r-rahmeh ispred njega. Mustehab je što više spominjati Allaha i biti ustrajan u dovi, pokornosti i učenju Kur’ana, držeći pri tome dignute ruke, shodno hadisu kojeg prenosi Usame b. Zejd, r.a., gdje kaže: “Bio sam na Arefatu iza Poslanika, a.s., a on je digao ruke učeći dovu, pa mu je deva na kojoj je jahao pogela tako da mu je ispao povodac, međutim on ga je dohvatio jednom rukom dok je drugu i dalje držao dignutu.” (En-Nesai), a u Muslimovom sahihu stoji: “…i nije prestao učiti dove sve dok nije zašlo Sunce i nestalo njegovog crvenila.”
Najbolja dova je dova na dan Arefata. Poslanik, a.s., u hadisu kojeg bilježi Muslim, kaže: “Najbolja dova je dova na dan Arefata, a najbolje što sam rekao i što su govorili poslanici prije mene je: “Nema istinskog božanstva osim Allaha Jedinog, On nema sudruga, Njemu pripada vlast i zahvala, On oživljava i usmrćuje i On sve može.”
“LA ILAHE ILLELLAHU VAHDEHU LA ŠERIKE LEHU LEHU-L-MULKU VE LEHU-L-HAMDU VE HUVE ‘ALA KULLI ŠEJ’IN KADIR.”
Zato ovaj dan treba što više iskoristiti u dovi Allahu, dž.š., moleći ponizno i skrušeno, ne propuštajući tu veliku priliku. Poslanik, a.s., kaže: “Nema dana u kojem Allah oslobodi više robova od Vatre, kao što je dan Arefata. Allah se toga dana približi, a zatim se njima hvali melekima i kaže: “Šta žele ovi ljudi?” (Muslim)
Boravak na Arefatu je temalj (ar. rukn) hadždža. Obavezno je (ar. vadžib) boraviti do zalaska Sunca, a hadžiji je obavezno da zna granice Arefata, jer mnogi se olahko odnose prema tome, pa borave izvan granica što biva razlogom neispravnosti njihovog hadždža.
– Nakon što zađe Sunce krenuće ka Muzdelifi polahko i smireno. Poslanik, a.s., bi govorio: “O ljudi, polahko, polahko.” (Muslim)
Kada dođe na Muzdelifu klanjaće spojeno akšam tri rekata i jaciju dva rekata. Sunnet je da hadžija klanja akšam i jaciju na Muzdelifi, slijedeći time Poslanika, a.s., a ukoliko se boji da će ga proći jacijsko vrijeme klanjaće ih na bilo kom mjestu.
Na Muzdelifi će provesti noć, s tim što je neće provesti u namazu ili u nekom drugom ibadetu, postupajući shodno sunnetu Poslanika, a.s. Muslim bilježi hadis od Džabira b. Abdullaha, r.a., u kojem se kaže da je Poslanik, a.s., kada je došao na Muzdelifu, klanjao akšam i jaciju, sa jednim ezanom i dva ikameta, a zatim je legao i nije ustajao do sabaha.
Dozvoljeno je nemoćnima i onima koji imaju razlog, otići sa Muzdelife na Minu nakon ponoći, kako bi ranije bacali kamenčiće na veliko džemre. Ostali koji nemaju razlog, moraju čekati na Muzdelifi do sabaha. Danas mnogi žure sa bacanjem kamenčića prije vremena kako bi izbjegli napor, međutim time samo rade djelo koje je suprotno uputi Poslanika, a.s.
Nakon što hadžija klanja sabah-namaz na Muzdelifi, doći će do mjesta El-Meš’aru-l-haram i tu će, okrenuvši se kibli, dignuti ruke i moliti Allaha učeći dove sve do pred izlazak Sunca. Međutim, nema smetnje ukoliko to bude radio na bilo kom mjestu Muzdelife, jer kaže Poslanik, a.s.: “Stao sam ovdje, a čitavo mjesto (Muzdelifa), je mjesto za stajanje (ar. mevkif).” (Muslim)
– Prije izlaska Sunca, prvi dan Bajrama, hadžije kreću sa Muzdelife na Minu da bi tu bacali kamenčiće na veliko džemre. Baca se sedam kamenčića, koji ne bi trebali biti veći od zrna lješnjaka.
Učenjaci su se složili oko toga da je dozvoljeno bacati kamenčiće sa bilo koje strane džemreta, a najbolje je bacati sa mjesta na kojem će nam Ka’ba biti s lijeve, a Mina s desne strane. Ibn Mes’ud, r.a., prenosi hadis u kojem se kaže da je Poslanik, a.s., stao kod velikog džemreta tako da me je Ka’ba bila s lijeve, a Mina s desne strane, pa je bacao sedam kamenčića, a zatim je rekao: “Ovako je bacanje koje je objavljeno u suri Bekare.” (Buharija i Muslim).
Nije dozvoljeno bacati veliko kamenje, niti obuću ili neke druge predmete. Prije nego što baci kamenčiće hadžija prestaje sa telbijom.
Sunnet je da hadžija prvo baci kamenčiće, zatim da zakolje kurban, ukoliko je bio mutemetti’ ili karin, a poslije toga da obrije ili da skrati kosu, s tim što je brijanje bolje, jer je Poslanik, a.s., molio za milost i oprost onima koji obriju kosu, tri puta, a za one koji skrate, jedanput, kao što stoji u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim. Nakon toga hadžija odlazi do Ka’be kako bi obavio hadždžski tavaf (ar. tavafu-l-ifada). Muslim bilježi hadis od Džabira b. Abdullaha, r.a., u kojem se kaže da je Poslanik, a.s., došao do džemreta koje je bilo kod drveta (veliko džemre), pa je bacio sedam kamenčića. Prilikom svakog bacanja je donosio tekbir, zatim je otišao do mjesta gdje se kolju kurbani i zaklao kurbane, a poslije toga je uzjahao svoju jahalicu i otišao u Mekku gdje je obavio hadždžski tavaf i klanjao podne-namaz.
Nema smetnje da se ovi obredi (bacanje kamenčića, klanje kurbana, brijanje glave i tavaf) obave bilo kojim redosljedom, shodno hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim od Abdullaha b. ‘Amra, r.a., u kojem se kaže da su ljudi na Oprosnom hadždžu dolazili i pitali Poslanika, a.s., tako da tog dana nije upitan ni o jednoj stvari koja je urađena mimo redoslijeda, a da nije odgovorio: “Obavljaj, nema smetnje.”
Ukoliko hadžija bude obavljao temettu’, nakon završenog tavafa dužnost mu je obaviti hadždžski s’aj, jer je prvi s’aj bio za umru. Ukoliko je obavljao kiran ili ifrad nije dužan drugi put obavljati s’aj ukoliko je to uradio poslije tavafi kuduma.
Džabir, r.a., kaže: “Poslanik, a.s., i njegovi ashabi nisu obavljali s’aj drugi put, nakon što su to uradili po dolasku u Mekku.” (Muslim)
– Ejjamu-t-tešrik su 11., 12. i 13. dan zu-l-hidždžeta. Onaj ko ne bude žurio sa odlaskom bacat će kamenčiće sva tri dana, a onaj koji bude žurio bacaće samo prva dva dana. Uzvišeni kaže: “I spominjite Allaha u određenim danima. A ni onome ko požuri i ostane samo dva dana nije grijeh; a neće se ogriješiti ni onaj koji se dulje zadrži, samo ako se grijeha kloni.” (El-Bekare, 203.)
Hadžija će u tim danima bacati kamenčiće na sva tri džemreta počevši od malog džemreta, zatim će bacati na srednje, pa tek onda na veliko džemre. Na svako džemre će bacati po sedam kamenčića donoseći tekbire kod svakog bacanja. Sunnet je da nakon prvog džemreta zastane malo duže i okrene se prema kibli, tako da mu džemre bude s lijeve strane, a zatim da moli Allaha ono što poželi. Tako će uraditi i nakon drugog (srednjeg) džemreta, s tim što će mu ovaj put džemre biti sa desne strane, a poslije zadnjeg (velikog) džemreta se neće zadržavati i doviti.
Vrijeme bacanja traje nakon zevala (podne), kao što stoji u hadisu kojeg bilježi Buharija od Ibn Omera, r.a.: “Čekali bi smo da Sunce pređe polovinu neba, a zatim smo bacali (kamenčiće).”
Učenjaci su složni u tome da je zadnje vrijeme za bacanje kamenčića 13. dan zu-l-hidždžeta, prije zalaska Sunca, stoga ko ne bude bacio kamenčiće prije zalaska Sunca tog dana, dužan je zaklati kurban.
– Hadžija će u tim danima noćivati na Mini, tj. noć uoči 11. i 12. zu-l-hidždžeta, a ukoliko ne bude bacio kamenčiće 12. dan prije zalaska Sunca, i krenuo sa Mine dužan je noćiti i treću noć na Mini i bacati kamenčiće 13. dan. Bosanske hadžije obično ne noćivaju na Mini u toku ovih dana jer to prema hanefijskom mezhebu nije vadžib.
– Prije nego što napusti Mekku hadžija je dužan obaviti tavafu-l-veda’ (oprosni tavaf), pošto je to jedan od vadžiba hadždža kod većine islamskih učenjaka, osim za ženu koja ima menstruaciju (ar. hajz), shodno hadisu kojeg prenosi Abdullah b. ‘Abbas, r.a., u kojem Poslanik, a.s., kaže: “Neka niko ne odlazi sve dok mu zadnje s čime će se oprostiti ne bude Ka’ba.” A u drugom rivajetu stoji da je ta stvar olakšana ženama koje imaju menstruaciju. Hadis bilježi Malik, a hadis je u osnovi u Muslimovom Sahihu.
Većina učenjaka smatra da je tavafu-l-ifada dovoljan ukoliko se odgodi do polaska na putovanje i da nije obavezno ponovo obaviti oprosni tavaf.
– Lijepo je da hadžija, nakon što se vrati sa hadždža, po povratku kaže ono što bilježi Buharija u hadisu od Ibn Omera, r.a., da je Poslanik, a.s., kada bi se vraćao iz neke bitke, sa hadždža ili umre, donosio tekbire a zatim bi rekao: “LA ILAHE ILLELLAHU VAHDEHU LA ŠERIKE LEHU, LEHU-L-MULKU VE LEHU-L-HAMDU VE HUVE ‘ALA KULLI ŠEJ’IN KADIR, AJIBUNE TA’IBUNE ‘ABIDUNE LI RABBINA HAMIDUNE, SADEKALLAHU VA’DEHU, VE NESARE ‘ABDEHU, VE HEZEME-L-AHZABE VAHDEHU.”
“Nema istinskog božanstva osim Allaha Jedinog, On nema sudruga, Njemu pripada vlast i zahvala, On oživljava i usmrćuje i On sve može. Povratnici, pokajnici i robovi Allahovi, Gospodaru svome zahvaljujemo, Allah je ispunio Svoje obećanje, pomogao Svoga roba i sam je porazio saveznike.”
Molimo Uzvišenog da svim hadžijam ukabuli hadždž a da svim muslimanima olakša obavljanje ove obaveze.
