Muhammed je Božiji rob i Njegov poslanik!
Kada govorimo o Muhammedu, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, kao poslaniku niko ne može pomisliti da bi mogao biti kao on, ili, da bi mu mogao nalikovati po veličini njegovog duha i duboke povezanosti sa duhovnim svijetom. Primao je Objavu i Uputa mu je pojašnjavana jasnim dokazima. Niko ne može postići takav stepen niti bilo šta slično onome što je on postigao budući da je Uzvišeni Bog njime zapečatio misiju poslanstva i Vjerozakonom upotpunio ranije objavljene poslanice.
Međutim, kada je riječ o Muhammedu, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, kao čovjeku u tom slučaju svaki musliman će nastojati da bude njegova sjena na zemlji, da se okiti njegovim moralom, slijedi put kojim je on hodio, oponaša ga u strpljivosti i džihadu, skromnosti i izvršavanju propisa vjere, požrtvovanosti i altruizmu, načinu jela i oblačenja. Smatram da je Plemeniti Bog počastio Svoga poslanika koji bijaše ljudsko biće najljepšom pohvalom: “Doista si ti uzvišenog morala”. (01)
Zbog toga hajde da skupa krenemo stazama prošlosti i upoznamo se sa Muhammedom, čovjekom i poslanikom, koji je osvijetlio život zajednice koja je postala poznata po grandioznim djelima i ljudskosti tako da kazivanje o njenoj povijesti skoro da graniči sa legendama, iako je istina, bez ikakve sumnje, sve ono što se desilo.
Poslanikov fizički izgled
Oni koji su dobro poznavali Poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim i njegovom porodicom, kazali su da je bio izrazito lijep, vedroga i svijetloga lica koje je odisalo nurom. (02) Kada bi se okretao činio bi to čitavim tijelom. Bijaše odlučnog koraka i dostojanstvenog hoda, žustro bi hodao kao da silazi niz brdo, oborenog pogleda, u zemlju bi gledao duže negoli u nebo, prefinjenog zapažanja. Koračao je iza svojih drugova, prvi bi nazivao selam onome koga bi susreo, stalno je bio zabrinut, neprestano je razmišljao, nije imao odmora, dugo bi šutio, nije govorio bespotrebno, govor bi otpočinjao i završavao spominjanjem Božijega imena, a kada bi govorio ponavljao bi ono što je izgovorio tri puta kako bi ga dobro razumjeli. Govorio je razgovijetno i jasno, bez suvišnih riječi, odlikovao se jezgrovitim govorom i mudrošću, nije bio grub niti je bilo koga ponižavao, cijenio je blagodat bez obzira koliko neznatna bila ne prezirući bilo šta od toga, nikada nije kudio niti previše hvalio hranu, nije se srdio zbog ovoga svijeta, kada bi se uskratilo nečije pravo ne bi se smirio sve dok se pravda ne bi zadovoljila. Nije se ljutio zbog sebe niti bi nastojao da se osveti, kada bi se rasrdio i naljutio okrenuo bi glavu, kada bi se obradovao obarao bi svoj pogled, njegov smijeh bijaše samo osmijeh. Kada bi govorio krasila ga je otmjenost i elegancija, kada bi šutio odlikovalo ga je dostojanstvo i staloženost. Bijaše najelegantniji, najljepši, najplemenitiji i najdarežljivi čovjek, pomagao bi i davao poput onoga ko se nije plašio neimaštine, kada bi neko zatražio nešto od njega nikada ne bi odbijao pomoći, kada bi mu bile izložene dvije stvari odabrao bi jednostavniju i lakšu ako se nije radilo o grijehu.
O njegovom čudoređu Aiša bi, neka je obujmi Božije zadovoljstvo, kazivala: “Cjelokupno njegovo ponašanje bilo je u skladu sa Kur’anom”. O njegovoj ličnosti Alija je, neka ga obujmi Božije zadovoljstvo, rekao: “Ko bi ga iznenada ugledao osjetio bi strahopoštovanje, a onaj ko bi ga dobro upoznao zavolio bi ga”.
Kako se Poslanik odnosio prema samome sebi?
Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, nije pretjerivao u oblačenju i hrani. Oblačio bi ono što je imao, a najčešće ono što su ljudi uobičajeno nosili u to vrijeme. Oblačio bi najljepšu odjeću kada bi primao izaslanstva ili povodom bajrama. Jeo bi ono što je imao, nekada slatko i meso, nekada samo hljeb, masline ili sirće. Kada ne bi imao ništa za jelo ostajao bi gladan, a ponekad bi privezao kamen na stomak od silne gladi. Spavao je na postelji od uštavljene kože natrpane palminim vlaknima. Sjedio bi na hasuri, a počesto bi i spavao na njoj.
Kako se Poslanik odnosio prema ukućanima?
Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, izrazito se lijepo odnosio prema svojim suprugama, puno se družio sa njima, podnosio je njihove naravi, a naročito ljubomoru. Često bi govorio: “Najbolji među vama su oni koji su najbolji prema svojoj porodici”. (03)
Njegove supruge su zajedno sa njim živjele u teškom materijalnom stanju i oskudici. Veselila ga je njihova strpljivost. Međutim, jednoga dana kada su zatražile od njega bolje uslove i ukrase ovosvjetskoga života to ga je jako pogodilo tako da se izvjesno vrijeme udaljio ne razgovarajući sa njima. Uskoro su objavljeni kur’anski ajeti: “O Vjerovjesniče, reci ženama svojim: Ako želite život na ovom svijetu i njegov sjaj, onda se odlučite, daću vam pristojnu otpremu i lijepo ću vas otpustiti. A ako želite Allaha, i Poslanika Njegova, i onaj svijet, – pa, Allah je, doista, onima među vama koje čine dobra djela pripremio nagradu veliku”. (04)
Nakon što su objavljena ova dva ajeta predložio je svojim suprugama da donesu odluku. Počeo je sa Aišom, neka je obujmi Božije zadovoljstvo, rekavši joj: “Volio bih da se posavjetuješ sa roditeljima prije nego što odlučiš”. Zatim joj je proučio ove ajete. Naime, trebala je donijeti odluku da li će ostati živjeti sa njim u oskudici i teškim materijalnim uslovima ili da se Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, razvede od nje i lijepo je otpremi. Međutim, ona je odmah odgovorila: “Zar pored tebe da se savjetujem sa svojim roditeljima?! Zbilja, ja odabirem Allaha, Njegovog poslanika i Budući svijet!” Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, na isti način postupio je sa svakom suprugom ponaosob postavljajući im isto pitanje. Sve one su odgovorile na isti način kao Aiša, neka je obujmi Božije zadovoljstvo, iako nijedna od njih nije znala kako su odgovorile druge žene. (05)
Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, nastavio je živjeti sa svojim suprugama u teškim materijalnim uslovima i oskudici sve dok mu Uzvišeni Bog nije uzeo dušu. Aiša je, neka je obujmi Božije zadovoljstvo, imala običaj govoriti: “Poslanikova, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, porodica ne bi se najela ječmenog hljeba dva uzastopna dana. Provodili bi mjesec i dva mjeseca a da se vatra ne bi zapalila u kući. Hranili smo se hurmama i vodom. Kada je umro Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, u kući nije bilo ništa za jelo izuzev komada ječmenog hljeba koji se nalazio na mojoj polici.” (06) Enes je, neka ga obujmi Božije zadovoljstvo, kazao: “Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, dao u zajam oklop za ječam kako bi mogao nahraniti svoju porodicu”. (07)
Kako se Poslanik ponašao u kući?
Aiši je, neka je obujmi Božije zadovoljstvo, postavljeno pitanje: “Šta je Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, radio u kući”? Ona je odgovorila: “Ponašao se kao običan čovjek. Krpio bi svoju obuću i odjeću, muzao ovcu i radio ono što čovjek radi u kući, a kada bi nastupilo vrijeme namaza odlazio je u džamiju”. (08)
Kako se Poslanik odnosio prema svojim drugovima?
- Enes je, neka ga obujmi Božije zadovoljstvo, sluga Poslanikov, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, kazao: “Deset godina služio sam Poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, i nikada mi nije rekao ′uh′, niti je kazao za nešto što bih uradio: ′Zašto si to uradio?′, niti, pak, za nešto što ne bih uradio: ′Zašto to nisi uradio?′ Nikome nije uskraćivao pravo koje mu je pripadalo”. (09)
- Aiša je, neka je obujmi Božije zadovoljstvo, rekla: “Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, nikada nije nikoga udario. Nije udario ženu niti slugu”. (10)
- Ebu Hurejre je, neka ga obujmi Božije zadovoljstvo, kazao: “Otišao sam na pijacu sa Poslanikom, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, da kupi sebi nešto za obući. Prodavač je pohitao da poljubi Vjerovjesnikovu, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, ruku. Međutim, on je povukao ruku sebi i spriječio ga da to učini rekavši: ′Tako postupaju stranci prema svojim kraljevima, a ja nisam kralj! Ja sam čovjek kao i vi′. Zatim je uzeo odjeću, a ja sam želio da je ponesem umjesto njega. Odbio je to i kazao: ′Vlasnik stvari je najpreči da je lično nosi′”.
- Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, jednoga dana bio na putovanju sa grupom ashaba. Kada je nastupilo vrijeme jela odlučiše da zakolju i pripreme ovcu. Jedan od njih reče: “Ja ću je zaklati”. Drugi dodade: “Ja ću je oguliti”. Treći reče: “Ja ću je ispeći”. Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, kaza: “A ja ću sakupiti drva”. Oni odgovoriše: “Božiji Poslaniče, mi ćemo to uraditi umjesto tebe”. On na to odgovori: “Znam da bi ste vi to uradili. Ali, mrsko mi je da se izdvajam među vama. Zbilja, Uzvišeni Bog ne voli da se Njegov rob uzdiže iznad svojih drugova”. (11)
- Jedan ensarija koji se zvao Ebu Šu’ajb rekao je svome slugi mesaru: “Pripremi hranu koja će biti dovoljna za pet osoba. Želim pozvati Poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, kao jednog od tih pet osoba jer primjetio sam da je gladan”. Nedugo zatim taj ensarija uradio je ono što je namjerio. Međutim, sa gostima je došao neki nepoznat čovjek. Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, rekao domaćinu: “Ovaj čovjek nas je slijedio pa ako hoćeš dozvoli mu da nam se pridruži, a ako želiš da se vrati on će se vratiti”. Ensarija reče: “Neka nam se pridruži!” (12)
- Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, imao običaj prihvatati ispriku zbog pričinjene neugodnosti od svojih drugova i nikome ne bi prkosio onim što ne voli. Kada bi ga obavijestili o nečemu što nije volio, upozoravao je na štetnost takvoga postupka riječima: “Šta mislite o onima koji rade tako i tako”, ne spominjući ime onoga ko je tako postupio.
- Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, nije volio da se ustaje pred njim kada bi došao. Sjedao bi tamo gdje je bilo prazno mjesto. Obilazio je pijace i podsticao ljude na povjerenje zabranjujući im varanje i prijevaru u međusobnim odnosima.
- Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, imao običaj da se potpuno posveti svome sagovorniku tako da bi ta osoba pomislila da mu je najdraži drug.
- Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, pokazivao naklonost prema onima koji su među prvima prihvatili islam i učestvovali u džihadu čak i ako su bili neuki.
- Poslanik se, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, savjetovao sa svojim drugovima i pitao ih za mišljenje o političkim, ratnim i ovosvjetskim pitanjima. Prihvatao je njihova mišljenja čak i kada su bila oprečna njegovom stavu, kao što se desilo tokom bitke na Bedru i na drugim mjestima.
Poslanikova pobožnost i skrušenost
Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, veoma često preispitivao svoj odnos prema Uzvišenom Bogu. Bio je izrazito pobožan, osjećao je strah pred Bogom i mnogo je činio ibadete. Noću bi provodio dugo vremena klanjajući noćni namaz, čineći ruku’ i padajući na sedždu sve dok mu stopala ne bi otekla.
Plakao je iz strahopoštovanja prema Bogu tako da bi se iz njegovih prsa čuo zvuk kao kad lonac vrije. Aiša bi mu, neka je obujmi Božije zadovoljstvo, govorila: “Božiji Poslaniče, zašto sve to činiš kad ti je Bog oprostio prijašnje i buduće grijehe?” On bi joj odgovarao: “Pa, zar da zbog toga ne budem rob zahvalni!?”
Mnogo bi spominjao Božije ime kada bi želio jesti, piti, ustati, sjesti ili početi nešto raditi. Sve bi to otpočinjao riječima: ″U ime Boga, Milostivog, Samilosnog!″ A kada bi nešto završio kazao bi: ″Hvala Bogu Gospodaru svih svjetova!″
Stalno je upućivao dove svome Gospodaru. Ovo su neke od Poslanikovih, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, dova:
“Gospodaru moj, utječem Ti se od znanja koje ne koristi, djela koje se ne prima i dove koja nije uslišana”. (13)
“Gospodaru moj, samo od Tebe tražim svako dobro, ono što mi je znano od toga i što mi je nepoznato, i utječem Ti se od svakoga zla, poznatog i nepoznatog”. (14)
“Gospodaru moj, učini da naša djela imaju dobar svršetak i posljedice, i zaštiti nas od poniženja na ovome svijetu i kazne na budućem svijetu”. (15)
“Gospodaru moj, utječem Ti se od nestanka Tvoje blagodati, prestanka Tvoje zaštite, Tvoje iznenadne kazne i Tvoje srdžbe”. (16)
“Gospodaru moj, utječem Ti se od loših osobina, ružnih postupaka, strasti i bolesti”. (17)
Nakon što su pripadnici plemena Sekif, u Taifu, odbili prihvatiti njegovu poslanicu, uvrijedili ga i nahuškali drznike i glupane da ga gađaju kamenjem tako da mu je krv potekla iz nogu, Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim i njegovom porodicom, uputio svome Stvoritelju ovu veličanstvenu dovu: “Gospodaru moj, Tebi se utječem od nemoći svoje i slabog utjecaja među ljudima. O Najmilostiviji, kome me ostavljaš? Ti si Gospodar nemoćnih! Ti si moj Gospodar! Kome me to prepuštaš? Neprijatelju dalekome koji me dočekuje namrštena lica!? Ili, pak, rođaku bliskome kome si dao vlast da može odlučiti o meni!? Ako Ti, Gospodaru moj, nisi srdit na mene onda za sve ove patnje ja ne marim jer Tvoj oprost meni je draži! Utječem se Svjetlu Tvojega Lica Kojim su obasjana nebesa i Zemlja, Kojim su iluminirane tmine i na Kojem počivaju ovaj i onaj svijet da otkloniš od mene srdžbu Svoju ili da kaznu Svoju spustiš na mene! Tebi se prepuštam kako bi zadovoljan sa mnom bio jer snaga i moć pripadaju isključivo Tebi!” (18)
Poslanikova urednost i vježbanje
Pored svih ibadeta koje je činio, duboke skrušenosti i plakanja iz straha pred Uzvišenim Bogom, Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, bio je veoma raspoložen i otvoren prema životu. Takmičio se sa Aišom, neka je obujmi Božije zadovoljstvo, u trčanju, hrvao se sa Rukanom, prisustvovao je slavlju Abesinaca povodom njihovih blagdana, poklanjao je veliku pažnju svojoj odjeći i urednosti, često bi se kupao, koristio je mirise tako da, kada bi prošao ulicom, ljudi bi na osnovu lijepog mirisa koji je ostajao za njim znali da je on tuda prošao, kada bi se neko rukovao sa njim naredna tri dana osjećao bi na svojoj ruci ostatak mirisa i uvijek bi sa sobom, bez obzira bio na putu ili kod kuće, imao češalj, ogledalo, makazice i surmedan.
U tome se između ostalog ogleda smisao značenja vjerovanja i pokornosti Bogu u islamu od drugih vjera budući da među njima ima onih koji smatraju da se dobročinstvo očituje u činjenici da se tokom cijelog života ne okupaju.
Kako se Poslanik šalio? Sa njegovim raspoloženjem i dobrotom duše povezana je i dobronamjerna šala sa prijateljima. Poslaniku, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, nije bila mrska šala, nasmiješio bi se bezazlenoj šali i na lijep način šalio bi se sa svojim drugovima.
- Jednoga dana kod Poslanika je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, došla jedna starica i zatražila od njega da zamoli Uzvišenog Boga da je uvede u džennet. Šaleći se on joj je odgovorio: “Zar ti ne znaš da u džennet ne ulaze starci?” našto je ona počela plakati. Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, rekao: “Kažite joj da se vrati! Zar ona nije pročitala riječi Uzvišenog Boga: “Stvaranjem novim Mi ćemo ih stvoriti, i djevicama ih učiniti, milim muževima njihovim i godina istih”. (19)
- Neka ensarijka je došla kod Poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, da mu se požali na muža. On joj reče: “Je li tvoj čovjek onaj što ima bjelinu na rožnjači?” Žena se zabrinula kada je saznala da njen muž ima neku mahanu u oku koju nije primijetila. Međutim, Poslanik joj je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, pojasnio da svaki čovjek ima bjelinu u svome oku.
- Kod Poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, došao je neki beduin i zatražio da mu da kamilu za puta. On mu je odgovorio: “Daću ti devino mladunče”. – “A šta da činim s njim, Božiji Poslaniče?”, upita čovjek. Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, reče: “Zar deva rađa nešto drugo osim deve?”
Poslanikova skromnost i velikodušnost
Na osnovu ponašanja prema svojim drugovima mogli smo zaključiti da je to, zbilja, bio odnos plemenitog Poslanika, omiljenog i skromnog vođe i velikog čovjeka koji je svoju veličinu crpio iz osobina i istaknutih karakteristika, a ne iz društvenog položaja, ugleda ili prestiža.
Ono što je vrijedno pažnje u životopisu Božijeg Poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, i što je zadivljujuće je činjenica da je u svim etapama svoje poslaničke misije uvijek bio i ostao skroman čovjek kojeg je odlikovala skrušenost velikih i odabranih poslanika. Bio je i ostao skroman onda kada je bio zlostavljan i progonjen, kada je bio pobjednik, kada bijaše sam i kada je postao vođa koji se slušao i kojem je cjelokupno Arabijsko poluostrvo bilo potčinjeno, kada je bio izložen najvećim mukama i iskušenjima i kada bijaše na vrhuncu slave i uspjeha. Slično tome ne možemo pronaći u historiji velikana. Muhammed, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, nije bio samo velikan već je bio i Božiji poslanik.
Na dan kada mu je Uzvišeni Bog omogućio da oslobodi Mekku i kada su se ispred njegovih vojnika razbježali Kurejšije koji su ga skoro dvadeset godina tlačili i neprijateljski se odnosili prema njemu, Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, ušao u Mekku jašući na devi glave spuštene iz pokornosti i zahvalnosti Uzvišenom Bogu.
Stanovništvo Mekke je došlo pred njega dok im se na licima čitala neizvjesnost. Među njima bijaše neki čovjek koji je drhtao od straha. Poslanik mu je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, rekao: “Smiri se! Ja sam dijete Kurejšijke koja je imala običaj jesti suho meso”.
Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, imao običaj saslušati kazivanje svakoga ko bi mu se obratio. Slušao bi kada bi mu se obratio rob, starac, udovica ili siromah. Zastajao bi pored onoga ko bi ga zaustavio, rukovao bi se sa onim koga bi susreo, ne bi ispuštao ruku svoga sagovornika sve dok on prvi to ne bi učinio, koračao bi iza svojih drugova, obilazio bi bolesne, prisustvovao njihovim dženazama, slušao bi njihove probleme i dijelio sa njima radost i tugu.
Poslanikova milost i ljubaznost
Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, naročito bio milostiv prema djeci i ljubazan prema ženama i slabima. Jednoga dana dok je klanjao čuo je plač djeteta pa je zbog toga skratio učenje u namazu kako njegova majka, koja je klanjala u džematu iza njega, zbog toga ne bi patila.
Nakon završetka jedne bitke prošao je pored leša neke ubijene žene i naljutio se zbog toga pa je kazao: “Zar vam nisam zabranio da ubijate žene!? Ona se nije borila!”
Njegova samilost prema životinjama dostigla je zadivljujući stupanj. Napojio je mačku koja je bila žedna. Kada je vidio mršavu devu izjavio je: “Bojte se Boga u odnosu prema ovim životinjama! Dobro ih hranite i nemojte ih previše tovariti!”
Njegov odnos prema robovima i savjeti kako se trebalo odnositi prema njima dostigli su vrhunac kakav nije poznat u historiji. Sve to jasno kazuje o veličini njegove duše i ličnosti.
Poslanikovo suosjećanje sa patnjama naroda
Fatima, neka je obujmi Božije zadovoljstvo, njegova kćerka, požalila mu se na silne obaveze koje je imala u kući i zatražila je od njega da joj dodijeli sluškinju. Međutim, Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, nije udovoljio njenome traženju i rekao joj je: “Ne mogu ti ispuniti zahtjev, a ostaviti stanovnike soffe (grupa siromaha koja je živjela u džamiji, nazivali su ih “Gostima islama”, prim. pr.) da se previjaju od gladi”. (19)
Jednoga dana Ummul-Hakem kćerka Zubejrova i njena sestra Fatima došle su kod Poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, i zatražile od njega sluškinju koja će im pomoći u kućanskim poslovima. On im je odgovorio: “Pretekla su vas siročad šehida sa Bedra”. (20)
Jednoga dana Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, krenuo da posjeti Fatimu, neka je obujmi Božije zadovoljstvo. Međutim, ubrzo se okrenuo nazad i nije ušao u kuću. Fatima je, neka je obujmi Božije zadovoljstvo, poslala Aliju, neka ga obujmi Božije zadovoljstvo, da ga upita za razlog što nije ušao u kuću. Poslanik mu je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, odgovorio: ″Na njenim vratima vidio sam ukrašen prekrivač.″ Alija se vratio i obavijestio Fatimu o onome što je Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, kazao. Fatima je, neka je obujmi Božije zadovoljstvo, odgovorila: “Neka mi kaže šta da uradim sa tim prekrivačem”. Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, rekao: “Neka ga podari onome kome je potrebniji”. (21)
Drugi put je ponovo krenuo da je posjeti, ali se ponovo vratio ne ušavši u kuću. Fatima je, neka je obujmi Božije zadovoljstvo, poslala nekoga da ga upita za razlog zbog kojeg nije ušao, a on je odgovorio: ″Na njenoj ruci vidio sam dvije srebrene narukvice.″ Kada je Fatima obaviještena o tome poslala mu je te dvije narukvice. Poslanik ih je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, prodao za dva i po dirhema i podijelio ih kao sadaku siromasima.
Na ovome mjestu citirat ćemo komentar poznatog arapskog književnika rhm. Mustafe Sadika er-Rafi’ija o ovome događaju. On je kazao: “Kćeri velikog Poslanika! Tvoj babo nije bio zadovoljan time da se gizdaš i kitiš nakitom čija je vrijednost bila dva i po dirhema dok među muslimanima ima siromaha koji ništa ne posjeduju!
Koji je to čovjek na licu zemaljskom kao što je Muhammed, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, prema svome narodu pokazao takvu roditeljsku ljubav!? Njega je konstantno krasilo nepokolebljivo i nepromjenjivo uvjerenje i odlikovala ga je savršena priroda kojom ono što je istinito postaje stvarno i realno!
Kćeri velikog Poslanika! Ukras čija je vrijednost dva i po dirhema ne može biti nikakav stvarni ukras u očima istine ako se već može udijeliti kao milostinja od dva i po dirhema! U tom slučaju taj ukras poprima sasvim drugačiji smisao. U protivnom interes pojedinca preovladava nad interesom zajednice, vjera u ličnu korist dominira nad vjerom u dobro, ono što nije neophodno potrebno postaje nužno, u tome se krije strah od savršenstva jer, ako presudi u korist dozvoljenog i zabranjenog neće presuditi u korist nagrade i milosti!” (…) (23)
Poslanikova skromnost
Jednoga dana kod Poslanika je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, došao Omer, neka ga obujmi Božije zadovoljstvo, i primijetio da je hasura na kojoj je ležao ostavila traga na njegovim leđima i bokovima. Omer je, neka ga obujmi Božije zadovoljstvo, počeo razgledati po sobi i pronašao je samo obješenu kožnu vrećicu u kojoj se nalazilo malo ječma. Hasura je bila skoro pohabana. Omer zaplaka. Poslanik ga, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, upita: “Zašto plačeš, sine Hattabov?” Omer odgovori: “Božiji vjerovjesniče, kako ne bih plakao kad vidim kako je hasura usjekla tvoja leđa, a kod tebe vidim ono što vidim. Kisra i cezar uživaju u raznim blagodatima, naslađuju se plodovima i obdareni su rijekama, a ti si Božiji vjerovjesnik i Njegov odabranik!” Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, reče: “Zar sumnjaš, sine Hattabov!? Njima su dobra i blagodati date isključivo na ovome svijetu!” (24)
Jednoga dana Ibn Mes’ud je, neka ga obujmi Božije zadovoljstvo, ušao kod Poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, i zatekao ga u istom stanju. Ibn Mes’ud reče: “Božiji poslaniče, zašto nam nisi rekao da ti prostremo kakvu prostirku po hasuri?” Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, odgovori: “Šta ja imam sa ovim svijetom!? Primjer mene i ovoga svijeta je poput primjera putnika koji se sklonio u hladovinu drveta i nedugo zatim nastavio svoj put i ostavio hladovinu”. (25)
Poslanikovo udjeljivanje milostinje
Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, veoma mnogo udjeljivao milostinju i nesebično pomagao one kojima je pomoć bila neophodno potrebna. Nije pohranjivao imetak niti čuvao ukrase. Često bi uzimao u zajam od drugih kako bi mogao pomoći potrebnome. Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, udjeljivao milostinju i pomagao druge poput onoga ko se nije bojao neimaštine niti je strahovao od siromaštva, o čemu je već bilo riječi. Kada je umro iza sebe nije ostavio ni dinare niti dirheme. Uvakufio je svu zemlju koju je dobio kao ratni plijen. U tom smislu je poznati hadis koji na vidjelo iznosi tajnu njegove veličine i jasno ukazuje na iskrenost u dostavljanju poslanice: “Mi vjerovjesnici ne ostavljamo ništa u naslijeđe. Ono što ostavimo iza sebe je sadaka”. (26)
Jednoga dana donešen mu je veliki imetak. Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, sve podijelio izuzev nekoliko dirhema koji su mu ostali budući da ih nije imao kome udijeliti. Te noći oka nije sklopio iz bojazni zbog toga. Dan još nije bio dobro ni svanuo a on je pohitao da što prije podijeli tih nekoliko preostalih dirhema. O tome ponajbolje kazuju riječi njegovih drugova: “Bio je darežljivi od vjetra koji najavljuje kišu”. (27)
Poslanikova pravičnost i nepokolebljiv odnos prema istini
Kada je bilo riječi o istini tada nije poznavao prijatelja niti rođaka budući da su svi u tom slučaju pred njim bili jednaki. Svaki pojedinac bio je odgovoran za svoja djela i postupke pred Uzvišenim Bogom i Vjerozakonom.
Desilo se da je jedna žena iz plemena Mahzum ukrala neki nakit. Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, obaviješten o tome i nedugo zatim ta žena je priznala krađu. Njeni suplemenici pobojali su se da Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, neće izdati naredbu da se nad njom izvrši kazna za krađu i da se to ne bi razglasilo među svijetom što bi bila sramota za njih. Zbog toga su otišli kod Usame sina Zejdovog, neka ih obojicu obujmi Božije zadovoljstvo, budući da je svima bilo dobro poznato koliko je Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, volio Usamu i njegovog babu Zejda. Zbog toga su ga zamolili da posreduje kod Poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, i zauzme se da ta žena ne bude kažnjena. Usama je razgovarao o tom slučaju sa Poslanikom, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, na što se Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, žestoko rasrdio i upitao ga: ″Zar posreduješ da se ne sprovede jedna od Božijih odredbi?″ Potom je pozvao ljude da se sakupe, održao im govor i rekao: “Ljudi, prijašnji narodi su uništeni zbog toga što kada bi nešto ukrao neki plemić među njima ne bi ga sankcionisali, a kada bi se desilo da neki slabić ukrade nešto smjesta bi ga kaznili. Tako mi Boga, kada bi Fatima, kći Muhammedova, nešto ukrala, Muhammed bi joj lično ruku odsjekao”. (28)
Poslanikova hrabrost u ratovima
Kako bi upotpunili ovaj izvanredni opis nužno je nešto kazati o Poslanikovoj, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, hrabrosti i izdržljivosti u ratu. Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, komandovao vojskama, lično učestvovao u bitkama i podsticao ljude da se bore kako bi dostavili poslanicu sa kojom je došao i koju su iskreno prihvatili. Nikada nije uzmicao nazad tokom bitke niti je bježao sa bojnoga polja. Naprotiv, dobro je poznato da je tokom bitke na Uhudu, kada se većina muslimana dala u bijeg, ostao čvrst i nepokolebljiv odolijevajući neprijateljskim strijelama i uzvračajući im. Pored toga, tokom bitke na Hunejnu kada se veliki broj ljudi dao u bjekstvo, Poslanik se, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, ispeo na mazgu koju je jahao uzvikujući:
Ja sam vjerovjesnik, a ne lažac,
Ja sam unuk Abdul-Muttalibov.
Hazreti Alija je, neka ga obujmi Božije zadovoljstvo, pripovijedao o Poslanikovoj, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim i njegovom porodicom, hrabrosti, iako je on lično bio poznat kao neustrašiv borac i junak: “Kada bi se bitka rasplamsala i mi se našli licem u lice sa neprijateljem sklanjali bi se iza Božijeg poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim. On je bivao najbliži do neprijatelja”.
Ustrajnost u dostavljanju poslanice
Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, iskoristio sve metode kako bi ljudima dostavio poslanicu, a njegovi neprijatelji su koristili sve načine da bi ga odvratili od njegove misije. Međutim, uprkos svim opasnostima i prijetnjama ubistvom ostao je nepokolebljiv i postojan.
Svome amidži Ebu Talibu uputio je poznate riječi: “Tako mi Boga, amidža, kada bi mi stavili Sunce u desnu, a Mjesec u moju lijevu ruku pod uslovom da se odreknem poslanstva neću to uraditi sve dok ga Bog ne upotpuni ili budem ubijen na tom putu”. (29)
Kada je tokom bitke na Uhudu ranjeno njegovo mubarek lice i kada mu je polomljen sjekutić upitan je: “Zašto ih ne prokuneš!?” Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, odgovorio: “Ja nisam došao da proklinjem već sam poslat kao misionar i milost. Gospodaru moj, oprosti mome narodu! Oni, zbilja, ne znaju”. (30)
Savršeni poslanik
Na osnovu navedenih primjera Poslanikovog, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, morala možemo zaključiti kakva bijaše prava suština njegove ličnosti, iako uopšte nije bilo riječi o njegovim ostalim osobinama kao što su: poštenje, čestitost, povjerljivost, stid, iskrenost, istinitost, neporočnost, lijepo ophođenje sa drugima, mudrost upravljanja zajednicom, komšijski odnosi, rječitost i druga svojstva koja se spominju u knjigama koje su posvećene izučavanju njegovog životopisa i historije. Naime, kao što sam već kazao, na ovome mjestu isključivo navodimo primjere bez ikakvog komentarisanja. Ipak, na kraju ovoga kazivanja ukazat ću na veoma značajan segment kada je riječ o utjecaju njegovog učenja na narod u kontekstu upute ka dobru, istini, sreći i ugledu.
Poslanik učitelj
Kompletan Poslanikov život, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, bijaše uputa, podučavanje i ukazivanje na istinu. Naročito kada je riječ o izrijecima kojima je nastojao uspostaviti Vjerozakon i ukazati na pravu uputu. Zbog toga su neke od ranije citiranih osobina s jedne strane bile škola u kojoj su njegovi drugovi imali priliku da nauče novi obrazac praktičnog načina življenja, a s druge strane da se upoznaju sa suštinom učenja što je imalo najveći utjecaj u osnivanju islamske države, uspostavljanju islamskog društva i formiranju svjesnog pojedinca u socijalističkom okruženju o čemu smo podrobnije kazivali u našoj knjizi Socijalizam islama.
Naime, na ovome mjestu cilj nam je spomenuti određene primjere njegovog podučavanja koje je prakticirao sa svojim drugovima kako bi se, zapravo, upoznali sa metodama i principima pomoću kojih je obrazovao novo društvo koje je prihvatilo islam ali je stasalo u periodu neznanja. On je u potpunosti uspio ukazati svojim sljedbenicima kako da formiraju novi, socijalistički, djelotvorni, funkcionalni, vjerski, međusobno potpomagajući i savršeni sistem života.
- Neki čovjek je došao kod Poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, s namjerom da ide u borbu. Poslanik ga, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, upita: “Jesu li živi tvoji roditelji?” Čovjek odgovori potvrdno. Poslanik mu, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, reče: “Vrati se ti njima jer tvoj džihad je kod njih”. (31)
- Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, poljubio Hasana sina Alijinog dok je kod njega bio Akra’ sin Habisov Temimija. Vidjevši to Akra’ mu reče: “Ja imam desetero djece, a nijedno od njih nikada nisam poljubio!” Poslanik ga, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, pogleda i kaza mu: “Onome ko nije milostiv prema drugima neće biti ukazana milost”. (32)
- Neka žena je došla kod Poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, i rekla mu: “Božiji poslaniče, mi nemamo prilike da na kružocima dođemo do tebe. Odredi nam zato jedan dan kako bi te uspjele vidjeti”. Poslanik im je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, zakazao termin na određenom mjestu rekavši: “Vaš termin je u kući te i te osobe”. Žene su došle na zakazano mjesto, a dio onoga o čemu im je Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, kazivao i čemu ih je podučavao bilo je između ostalog: “Ona među vama kojoj umre troje djece i koja strpljivo podnese taj gubitak ući će u džennet”. Jedna od prisutnih žena upita: “A šta ako joj umre dvoje djece? Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, potvrdi: “I dvoje djece”. (33)
- Jednoga dana Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, bio sa svojim drugovima. Upitao ih je: “Ima li neko među vama kome je imetak njegovog nasljednika draži od njegovog imetka?” Ashabi odgovoriše: “Božiji poslaniče, nema nikoga među nama kome je imetak njegovog nasljednika draži od njegovog ličnog imetka”. Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, odgovori: “Tvoj imetak je ono što je prošlo, a imetak tvog nasljednika je ono što je ostalo”. (34)
- Ebu Mes’ud kazuje da je jednoga dana udario svoga slugu i u tom trenutku iza sebe je začuo glas: “Znaj, oče Mesudov, da Bog ima više prava nad njim od tebe”. Okrenuo sam se i ugledao Božijeg poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim. Rekao sam: “Božiji poslaniče, slobodan je radi Allahovog zadovoljstva”. A on reče: “Da nisi tako postupio vatra bi te opržila”. (35)
- Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, prošao pored žigosane životinje kojoj se dim pušio iz nozdrva. Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, reče: “Bog prokleo onoga ko je ovo uradio! Neka niko od vas ne obilježava na ovaj način životinje i neka ne udara po licu”. (36)
- Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, kazao: ″Kada nekome od vas sluga donese hranu neka ga posadi pored sebe i dadne mu da jede, a ako ne prihvati neka mu podari jedan dio″. (37)
- Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, kazao: “Neka niko od vas ne govori: ′moj rob′ ili ′moja robinja′, jer svi ste vi Božiji robovi. Neka kaže: ′moj sluga′, ′moja služavka′, ′moj pomoćnik′ i ′moja pomoćnica′”. (38)
- Poslaniku je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, postavljeno pitanje: “Koje djelo je najbolje?” On, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, odgovori: “Vjera u Boga i džihad na Božijem putu”. Zatim je upitan: “A koje roblje je najbolje osloboditi?” Odgovorio je: “Najskuplje i najdraže njegovom vlasniku”. Upitan je: “A šta ako nisam u stanju uraditi neko djelo?” Odgovorio je: ″Pomozi onome ko nešto radi ili onome ko ne umije nešto uraditi!″. – ″A šta ako ne budem mogao?″ – ″U tom slučaju ne čini zlo ljudima jer i to je sadaka koja će ti koristiti″. (39)
- Harmela sin Abdullahov je kazao: “Došao sam kod Poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, i upitao ga: ″Šta mi naređuješ da činim?” Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, odgovorio: “Čini dobro i kloni se zla! Kad odlaziš od ljudi s kojima si sjedio, izbjegavaj i ne čini ono što ni ti sâm ne bi volio da ti ljudi kažu!″. Harmela je rekao: ″Kada sam o tome dobro razmislio, shvatio sam da te dvije stvari (čini dobro i kloni se zla!) ništa nisu izostavile″. (40)
- Jednoga dana Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, svojim drugovima držao govor u kojem je naglasio: “Ljudi, čuvajte se nasilja i nepravde jer nepravda je, zbilja, tama i muka Sudnjega dana. Čuvajte se škrtosti i pohlepe jer su škrtost i pohlepa upropastili narode koji su živjeli prije vas. Pohlepa ih je natjerala na međusobno krvoproliće i ono što im je bilo zabranjeno učinili su dozvoljenim”. U drugoj predaji navodi se dodatak: “Čuvajte se raskalašenosti jer Uzvišeni Bog ne voli nemoralnu i bestidnu osobu”. (41)
- Aiša kćerka S’adova kazuje da je njen babo rekao: “U Mekki me je zadesila užasna bolest i Božiji Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, došao mi je u posjetu. Kazao sam mu: ′Božiji Poslaniče, ja iza sebe ostavljam veliko bogatstvo, a imam samo jednu kćerku. Da li da uvasijjetim dvije trećine svojega imetka, a u nasljedstvo ostavim jednu trećinu′″? Njegov odgovor bijaše negativan. Ja sam ponovo kazao: ″Da li da, onda, uvasijjetim polovinu svojega imetka, a njoj ostavim drugu polovinu?″ Njegov odgovor iznova bijaše negativan. Ja sam ponovo kazao: ″Mogu li onda uvasijjetiti trećinu imetka, a njoj u nasljedstvo ostaviti dvije trećine?″ Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, rekao: ″Uvasijjeti trećinu, a i trećina je previše. Bolje ti ostaviti potomstvo bogatim nego da iza tebe ostanu siromašni pa da prose od ljudi”. (42)
- Dio preporuke koju je Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, uputio Ebu Zerru glasi: “Sadaka je da iz svoje posude naliješ vode u posudu svoga brata. Naređivanje na dobro i odvraćanje od zla je sadaka. Osmijehnuti se svome bratu je sadaka. Ukloniti kamen, granje i kosti sa puta kojim prolaze ljudi je sadaka. Ukazati na put čovjeku koji se izgubio je sadaka”. (43)
- Neki vrijedan, marljiv i radin čovjek prošao je pored Poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, sa kojim bijaše nekoliko njegovih drugova. Ashabi bijahu zadivljeni njegovom vitalnošću i vedrinom što ih je podstaknulo da kažu: ″Božiji poslaniče, kamo sreće kada bi ovo bilo na Božijem putu!″ Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, odgovorio: ″Ako je ovaj čovjek izašao sa namjerom da zaradi nešto za svoju malodobnu djecu onda je to na Božijem putu! Ako je krenuo s ciljem da priskrbi nešto za svoje stare i iznemogle roditelje to je na Božijem putu. Ako mu je namjera da zaradi nešto za sebe što će ga učiniti krijeposnim i poštenim onda je to na Božijem putu! A ako je, pak, izašao sa ciljem da zaradi nešto čime će se hvalisati pred ljudima onda je to na putu šejtana!″ (44)
- Neki čovjek koji bijaše snažan i zdrav došao je kod Poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, i zatražio od njega da mu udijeli nešto imetka. Poslanik ga je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, upitao: ″Zar nemaš ništa kod kuće?″ Čovjek je odgovorio: ″Svakako! Imam prostirku. Jednim dijelom se pokrivamo, a drugi dio prostiremo. Imam i jednu posudu iz koje pijemo vodu!″ – ″Donesi mi to!″, reče mu Božiji poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim. Čovjek je uradio ono što mu je bilo naređeno. Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim i njegovom porodicom, uzeo te dvije stvari, podigao ih i upitao prisutne ljude: ″Ima li neko da bi kupio ove dvije stvari?″ Jedan čovjek odgovori: ″Ja bi dao za to dvoje jedan dirhem″. – ″Ima li neko da bi dao više od jednog dirhema?″, upita Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim. ″Ja dajem dva dirhema″, reče neki čovjek. Poslanik mu uruči te dvije stvari, uze od njega dva dirhema i dade ih ensariji govoreći mu: ″Za jedan dirhem kupi hrane i odnesi je svojoj porodici! Za drugi dirhem kupi sjekiricu i donesi mi je!″ Kada mu je čovjek donio sjekiricu, Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, svojim rukama pričvrsti na odgovarajući način i reče mu: ″Idi i sakupljaj drva! Nemoj mi dolaziti petnaest dana!″ Čovjek je uradio ono što mu je bilo naređeno. Kada je ponovo došao kod Poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, bijaše zaradio deset dirhema. Za te pare kupio je odjeće i hrane. Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, rekao: ″To ti je bolje nego da se prosjašenje na Sudnjem danu pokaže poput crnog biljega na licu tvome. Iskati je dozvoljeno samo u tri slučaja: Osobi koju je pogodila krajnja bijeda i neimaština, osobi koja je opterećena velikim dugovima i osobi koja je dužna platiti krvarinu.″ (45)
- Neki čovjek je upitao Božijeg Poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, o najboljem stupnju islama. Poslanik mu je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, odgovorio: “Hraniti gladne i nazivati selam onome koga poznaješ, ali i onome koga ne poznaješ”. (46)
- Jednoga dana dok je Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, bio na jednome skupu i razgovarao sa ljudima pojavio se neki beduin i upitao ga: “Kad će nastupiti Sudnji Čas?” Poslanik mu je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, odgovorio: “Kada nestane povjerenja očekuj Sudnji Čas!” Beduin je upitao: “A kako će se izgubiti povjerenje?” Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, odgovorio: “Kada odgovorne funkcije budu povjerene onome ko ih nije dostojan očekuj pojavu Sudnjeg Časa!” (47)
- Neki čovjek je došao kod Poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, i rekao mu: “Božiji Poslaniče, šta je to borba na Božijem putu? Neko od nas bori se iz srdžbe, a neko iz fanatizma”. Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, odgovorio: “Onaj ko se bori da Božija riječ dominira takav je na Božijem putu”. (48)
- Esma kćerka Jezidova kazuje: “Jednoga dana ja i moja tetka otišle smo kod Poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, a na sebi smo imale narukvice od zlata. On nas je upitao: ′Dajete li zekat na taj nakit?′ Naš odgovor bijaše negativan. Poslanik nam je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, kazao: ′Zar se ne bojite da vas Uzvišeni Bog kazni užarenim narukvicama? Podajte zekaz na to!′” (49)
- Neki čovjek je došao u džamiju Božijeg Poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim. Kada je sjahao sa deve upitao ga je: “Hoću li pustiti devu i osloniti se na Boga?”Poslanik mu je, mir i blagoslovi Božiji neka su s njim, odgovorio: “Sveži ti nju pa se onda osloni na Boga!” (50)
- Ebu Bišr Kabisa sin Meharikov kazuje: ″Bio sam dužan platiti krvarinu pa sam otišao kod Božijeg poslanika, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, da zatražim pomoć″. Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim i njegovom porodicom, reče: ″Sačekaj dok nam ne dođe kakva sadaka pa ću narediti da ti se dadne!″ Nakon toga Poslanik, mir i balgoslovi Božiji neka su sa njim, reče: ″Kabisa, iskati je dozvoljeno isključivo u tri slučaja: 1. Čovjeku koji je opterećen krvarinom. Njemu je dozvoljeno iskati sve dok je ne isplati, a nakon toga s takvim djelom treba prestati. 2. Čovjeku kome budu uništeni usjevi. Njemu je, također, dozvoljeno prositi sve dok ne obezbijedi neophodne životne potrebe. 3. Čovjeku kojeg zadesi siromaštvo i oskudica. Kada trojica razumnih ljudi iz njegovog naroda kažu: ′Tog i tog čovjeka je pogodila neimaština′, dopušteno mu je prositi sve dok ne obezbijedi osnovne životne potrebe. Znaj, Kabisa, da je u drugim slučajevima, mimo spomenutih, bespravno prositi i na takav način se hraniti nije ispravno!″ (51)
Ovo su samo neki primjeri koji nam kazuju kakva bijaše Poslanikova ličnost, njegov moral i metode koje je koristio u poučavanju svojih drugova. Naravno, ovaj prikaz nije potpun. Međutim, moj cilj bijaše ukazati na neke primjere koji svjedoče o punini i suštini njegove ličnosti. Djela o Poslanikovom životopisu ukazuju da je on istodobno uspio objediniti u sebi najuzvišenija svojstva, najljepše i najpotpunije osobine koje karakterišu odnos Poslanika prema svome Gospodaru i Skrbniku, način ophođenja vođe spram svojih sljedbenika i neraskidivu vezu reformatora prema cijelome čovječanstvu.
Poslanikov, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, odnos prema svome Gospodaru i Skrbniku dolazi do izražaja u kontinuiranom ibadetu, činjenju dova, nepokolebljivoj ustrajnosti u traganju za Božijim zadovoljstvom i nadi u Njegovu nagradu.
Njegov način ophođenja sa svojim sljedbenicima bijaše ispunjen konstantnim nastojanjem da im ukaže na dobro savjetujući ih i preporučujući im slijeđenje pravoga puta. Svojim sljedbenicima davao je prednost nad samim sobom i svojim ukućanima. Nije mu cilj bio prigrabiti za sebe imetak niti bogatstvo. Naprotiv, sve što je imao davao je drugima uskraćujući to od sebe samoga i svojih najbližih. Njihove domove nastojao je ispuniti blagodatima dok su sobe u kojima obitavahu njegove supruge bile skromno namještene i lišene bilo kakvih ukrasa. Kompletan njegov životopis svjedoči da njegova namjera ne bijaše podsticati svoje sljedbenike da žive poput raspršene stoke među krvoločnim vukovima! Niti, pak, da polažu puno nade u ovaj prolazni svijet pa da budu poput nezasitih pasa koji ako zubima svojim ne zgrabe meso onda pocijepaju odjeću! Među svojim sljedbenicima Poslanik je, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, raspirio plamen aktivnog i pozitivnog odnosa prema životu što je bilo utemeljeno na dubokoj svjesnosti i vjeri u Boga. U njima je probudio duh pobune protiv neistine i laži, revolt prema nepravdi, prijezir kukavičluka i pokvarenosti, zasadio je u njihovim dušama, dok su još bili u ratnim prilikama, najplemenitije osobine i najhumaniji odnos što je imalo za cilj postizanje mira. Tokom rata Poslanik, mir i blagoslovi Božiji neka su sa njim, bijaše milostiviji, obazriviji i pažljiviji prema zarobljenicima i nemoćnim osobama negoli mnogi vladari i šefovi država u periodu mira! (…)
Takav bijaše Muhammed, Božiji poslanik! Osnivač države, utemeljitelj društva, i odgajatelj plemenite generacije ljudi u historiji čovječanstva. (…)
Bilješke:
(01) Sura el-Kalem, 4. ajet
(02) Podatke o Poslanikovom fizičkom opisu preuzeli smo iz vjerodostojnih hadiskih zbirki i djela koja govore o Poslanikovim osobinama, a naročito smo se koristili djelom Vrline Božijeg Poslanika od imama Ebu Isa’a et-Tirmizija.
(03) Hadis bilježe Tirmizija i Ibn Madždže.
(04) Sura el-Ahzab, 28-29. ajet.
(05) Taberijev tefsir, 21/99.
(06) Hadis bilježe Buharija, Muslim i ostali.
(07) Hadis bilježi Buharija.
(08) Hadis bilježi Buharija u djelu El-Edeb el-Mufred.
(09) Hadis bilježi Buharija.
(10) Ez-Zerkani u Šerhul-mevahibu, 4/287.
(11) Ez-Zerkani u Šerhul-mevahibu, 4/265.
(12) Hadis bilježi Buharija
(13) Hadis bilježe Ahmed, el-Hakim i ostali.
(14) Hadis bilježe Ebu Davud i et-Taberani.
(15) Hadis bilježe Ahmed, el-Hakim i ostali.
(16) Hadis bilježe Muslim, Ebu Davud i Tirmizija.
(17) Hadis bilježe Tirmizija, et-Taberani i el-Hakim.
(18) Hadis bilježi et-Taberani.
(19) Sura el-Vaki’a, 35-37. ajet.
(20) Hadis bilježi Imam Ahmed.
(21) Hadis bilježi Ebu Davud.
(22) Hadis bilježi Buharija.
(23) Ar-Rafi’i, Mustafa Sadiq, Vahjul-kalem, 2/69-70.
(24) Hadis bilježe Buharija, Ahmed i Ibn Madždže sa neznatnim razlikama u sadržaju teksta.
(25) Hadis bilježe Ahmed, Ibn Madždže i Tirmizija.
(26) Hafiz Ibn Hadžer u djelu Emali kaže da je hadis sahih mutevatir.
(27) Buharija u Sahihu, 4/229.
(28) Hadis bilježe Buharija, Muslim i ostali.
(29) El-Hejsemi u djelu el-Medžme’, 6/15, kaže da hadis bilježi Ebu Ja’la i da su prenosioci od kojih on inače tradira hadise vjerodostojni i pouzdani.
(30) Hadis bilježi Buharija, 5/130.
(31) Hadis bilježe Buharija i Muslim.
(32) Hadis bilježe Buharija i Muslim.
(33) Hadis bilježe Buharija i Muslim.
(34) Buharija u El-Edebu el-Mufredu.
(35) Hadis bilježe Muslim i Buharija u el-Edeb el-Mufredu.
(36) Buharija u El-Edebu el-Mufredu.
(37) Buharija u El-Edebu el-Mufredu.
(38) Hadis bilježe Buharija i Muslim. Buharija u El-Edebu el-Mufredu.
(39) Hadis bilježe Buharija i Muslim.
(40) Buharija u El-Edebu el-Mufredu.
(41) Hadis bilježe Muslim i Buharija u El-Edebu el-Mufredu.
(42) Hadis bilježe Buharija, Muslim i ostali autori vjerodostojnih hadiskih zbirki.
(43) Buharija u El-Edebu el-Mufredu i Tirmizija.
(44) Hadis bilježi Taberani.
(45) Hadis bilježe Ebu Davud, Bejheki i Tirmizija.
(46) Hadis bilježi Buharija.
(47) Hadis bilježi Buharija.
(48) Hadis bilježe Buharija, Muslim i autori četiri vjerodostojne hadiske zbirke.
(49) Hadis bilježi Imam Ahmed.
(50) Hadis bijleže Tirmizija, Ibn Hibban i Taberani.
(51) Hadis bilježe Muslim, Ebu Davud i Nesai.
Autor: Dr. Mustafa es-Sibai
Sa arapskog preveo i prilagodio Halim Grabus
Rad je objavljen u djelu ‘Uzamauna fit-tarih, Darus-Selam i Darul-Verraq, Kairo, 3. izdanje, 2003.
