DVADESETSEDMI DŽUZ
Sura jasin nije spasilac nego pomagač
Uzvišeni u suri Et-Tur govori da će nas spojiti u Džennetu ako se i naša djeca povedu za nama, to jest budu vjernici. Podučavajmo našu djecu namazu i zajedno dovimo kako bismo ih navikli da budu muslimani i nakon naše smrti. Ako nisu navikli s nama da dove jesmo li sigurni da će doviti za nas kada umremo?! Naravno, nijedna dova drugoga, hatma, Ja-Sin i slično ne može nam pomoći kao naša djela. Upravo se u nastavku džuza govori o onome što je bilo objavljeno i ranijim narodima: da nijedan griješnik tuđe grijehe neće nositi, i da je čovjekovo samo ono što sam uradi i da će se trud njegov sigurno iskazati, i da će prema njemu u potpunosti nagrađen ili kažnjen biti… (Sura En-Nedžm, 41. ajet) Koliko god nas djeca vole, jednog dana poslije naše smrti će biti zauzeta da razmišljaju o nama i samo će naša djela biti uz nas.
Zakon sreće: ne možeš ostvariti sve što poželiš
U ovom džuzu se nalazi jedna mudrost koja je čovjeku potrebna za olakšanje života na Ovom svijetu. Iz 24. ajeta sure En-Nedžm učimo: “Ne može čovjek ostvariti sve što poželi”. Nažalost, ljudi se ne mire s ovom istinom, već misle kako su ipak odabrani da sve postignu. Inače neki odrasli imaju dvije dječije osobine: da sve žele tj. što više i da to žele odmah. Iz tog razloga neki pozežu i za očajnim stvarima, npr. za kladionicom ne bi li što više ostvarili što brže.
***
DVADESETOSMI DŽUZ
Drugi mogu čuti ali ne znači da će pomoći
U ovom džuzu, uči se i sura Rasprava (El-Mudžadele), u kojoj se na predivan način daje do znanja da islam nema ništa s kršenjem prava žena i tlačenjem, kako je to bilo u predislamsko doba. To što su muslimani kasnije u svojim državama unakazili svoj odnos prema ženama je posljedica različitih kultura i nema veze s islamom.
Allah, dž.š., zbog nepravednosti prema jednoj ženi supruzi skreće pažnju cijelom ummetu: “Allah je čuo riječi one koja se s tobom o svome mužu raspravljala i Allahu se žalila.” Allah, dž.š., vidi svaku osobu i obraća pažnju na svaku našu potrebu. Svi smo mi na poseban način važni Allahu. Obraća pažnju na svakoga ko Mu se jada. Ne postoji problem koji ne možemo iznijeti pred Allaha. On čuje i pomaže. Ljudi mogu čuti naše probleme, ali ne znači da će pomoći.
Samo gubitnici nemaju vremena za namaz
Neka nas svakodnevne obaveze i briga za djecu ili uživanje s njima ne zabave od sjećanja na Allaha kako Allah kaže u suri Licemjeri: “O vjernici, neka vas imanja vaša i djeca vaša ne zabave od sjećanja na Allaha. A oni koji to učine, bit će izgubljeni.” (El-Munafikun, 9. ajet)
***
DVADESETDEVETI DŽUZ
Smrt je jednosmjerna karta
Cijeli ovaj džuz je prožet opisima Budućeg svijeta. Molimo Allaha za Džennet i imajmo na umu dvije stvari! Prvo, svi primijetimo razlike među nama na Ovom svijetu koje možemo i promijeniti (za)radom. No, razlike na Onom su još veće: ne može isto imati onaj ko stalno ibadeti i onaj ko se ponekada sjeti Allaha. Ne postoji mogućnost da se unaprijedi status u Džennetu. Nema povratka da se zaradi sevap više. Inače, ta nemogućnost da se ponovo bilo šta uradi: vjernik sevap ili nevjernik da povjeruje najstrašniji je detalj ahireta. Sa smrću dobivamo jednosmjernu kartu. Mi na Ovom svijetu propuštamo prilike, jer znamo: doći će sutra nova. To na ahiretu ne postoji. Bolji status u Džennetu čovjek gubi zbog lijenosti na Ovom svijetu i stalnog griješenja nadajući se da će mu Bog oprostiti prije nego umre.
Drugo, Allah će vjerniku oprostiti ako želi i izvesti ga čak iz Džehennema. Međutim, ne zaboravimo da do početka Sudnjeg dana i samog Džehennema postoji patnja u kaburu (mezaru). Dug je to period makar nam to bila jedina kazna. Stoga nije ni čudo da je jedan ashab govorio da se više plaši kaburske kazne nego Džehennema.
Noćni namaz je trajna aktivnost vjernika
Kada se čitaju ajeti ovog džuza vidljivo je kolika je važnost noćnog namaza i da je to specifično vrijeme kada Allah razgovara s ljudima i to odabranim, kojih je mimo ramazana malo u zadnjoj trećini ili drugoj polovini noći. To je jedinstveno vrijeme kada možemo biti “sami sa sobom” te sami s Allahom.
Poslanik, a.s., je upravo u takvom ambijentu počeo primati Objavu. Ne trebamo tragati za svojom pećinom Hira, već ustati noću kada svi spavaju.
Iz knjige Putokazi – pouke iz 30 džuzeva, autora Elvedina Subašića
