Kur’anska ramazanska razmišljanja, 25. – 27. dan

Kur’anska ramazanska razmišljanja, 25. – 27. dan

DVADESETPETI DŽUZ
Gospodaru sačuvaj nas siromaštva i nevjerovanja
O bogatstvu kao iskušenju Allah kaže: “A da neće svi ljudi postati nevjernici, Mi bismo krovove kuća onih koji ne vjeruju u Milostivoga od srebra učinili, a i stepenice uz koje se penju…” (Ez-Zuhruf, 33. ajet) Možemo težiti i doviti da imamo više, ali imajmo na umu da samo Bog zna kakvi bismo bili da imamo više.

S druge strane, Poslanik, a.s., je učio dovu protiv siromaštva i nevjerovanja, jer čovjek je u siromaštvu spreman i za haramom posegnuti te loše misliti o sebi, drugima i Allahu. Također, čovjek se ne smije plašiti siromaštva, ali ni uživati u njemu, tražeći neki smisao. Vjernik treba težiti da bude imućan pa onda promovirati skromnost kao način života. Vjernik se bori protiv siromaštva. Često neki svoju lijenost kriju hvaleći oskudicu, birajući nerad. Ti oholi siromasi su teret i sebi i drugima.

Najsigurnija dova je da nam Allah da ono što je najbolje za nas
Allah nam daje onoliko koliko nam treba. Često je u životnim situacijama to teško shvatiti, ali to je njegovo obećanje odnosno princip: “On daje s mjerom, onoliko koliko hoće, jer On dobro poznaje i vidi robove Svoje.” (Sura Eš-Šura, 27. ajet)

Zar poznajemo bolje ono što je najbolje za nas od Onoga koji nas je stvorio? Najsigurnija dova za nas jeste da tražimo od Gospodara da nam da ono što je najbolje za nas na Oba svijeta.

***

DVADESETŠESTI DŽUZ
Lijepo je roditelje ili djecu imati u mislima, ali još ljepše u dovi
Allah usmjerava 15. ajetom sure El-Ahqaf čovjeka da u zrelim godinama pored dobročinstva roditeljima uči dovu za roditelje, koji cijeli život čine dobročinstvo svojoj djeci, te dovu za djecu bez obzira koliko godina imaju.

Pitanje je koliko se djeca sjećaju roditelja u svojim dovama: dove samo za sebe ili se redovno sjećaju svojih roditelja bez obzira jesu li na Ovom ili Onom svijetu? Roditelji su jedina posebna grupa osoba pored poslanika koje spominjemo svaki dan u namazu na zadnjem sjedenju i Allah im i na taj način daje počast. Naravno, pitanje je i koliko roditelji dove i ukazuju ljubav prema djeci. Postoje osobe koje nikada nisu kazali djeci da ih vole, jer se to, navodno, podrazumijeva. Pa i Allah zna da Ga volimo, ali od nas traži da često izgovaramo La ilahe illallah.

Prije like-a sjeti se sure Hudžurat
Provjera informacija je obaveza vjernika. Umjesto toga, nerijetko se dešava da se stavovi zasnivaju na poluinformacijama ili dezinformacijama. “O vjernici, ako vam nekakav nepošten čovjek donese kakvu vijest, dobro je provjerite, da u neznanju nekome zlo ne učinite, pada se zbog onoga što ste učinili pokajete.” (El-Hudžurat, 6. ajet)

***

DVADESETSEDMI DŽUZ
Sura jasin nije spasilac nego pomagač
Uzvišeni u suri Et-Tur govori da će nas spojiti u Džennetu ako se i naša djeca povedu za nama, to jest budu vjernici. Podučavajmo našu djecu namazu i zajedno dovimo kako bismo ih navikli da budu muslimani i nakon naše smrti. Ako nisu navikli s nama da dove jesmo li sigurni da će doviti za nas kada umremo?! Naravno, nijedna dova drugoga, hatma, Ja-Sin i slično ne može nam pomoći kao naša djela. Upravo se u nastavku džuza govori o onome što je bilo objavljeno i ranijim narodima: da nijedan griješnik tuđe grijehe neće nositi, i da je čovjekovo samo ono što sam uradi i da će se trud njegov sigurno iskazati, i da će prema njemu u potpunosti nagrađen ili kažnjen biti… (Sura En-Nedžm, 41. ajet) Koliko god nas djeca vole, jednog dana poslije naše smrti će biti zauzeta da razmišljaju o nama i samo će naša djela biti uz nas.

Zakon sreće: ne možeš ostvariti sve što poželiš
U ovom džuzu se nalazi jedna mudrost koja je čovjeku potrebna za olakšanje života na Ovom svijetu. Iz 24. ajeta sure En-Nedžm učimo: “Ne može čovjek ostvariti sve što poželi”. Nažalost, ljudi se ne mire s ovom istinom, već misle kako su ipak odabrani da sve postignu. Inače neki odrasli imaju dvije dječije osobine: da sve žele tj. što više i da to žele odmah. Iz tog razloga neki pozežu i za očajnim stvarima, npr. za kladionicom ne bi li što više ostvarili što brže.

Iz knjige Putokazi – pouke iz 30 džuzeva, autora Elvedina Subašića