ŠESNAESTI DŽUZ
Dvije osobine poslanika kojem je Allah dao ime
U suri Merjem se na dva mjesta ističu osobine kod djece koje su drage Allahu.
Naime, postoje djeca koja pomažu svojim roditeljima, materijalno im sve osiguraju, ali im nedostaje ono što je dato poslanicima Isau i Jahjau. Allah kaže da Jahja – poslanik kojem je ime dao Allah – neće biti drzak i nepristojan, a Isa sam, kao beba u kolijevci, kaže da mu Allah neće dopustiti da bude drzak i nepristojan. Koliko je Uzvišenom, dž.š., važno da djeca budu kulturna i pristojna! Cijenimo ove dvije osobine kod djeteta koje ima, ali i dovimo Gospodaru da budemo počašćeni takvom djecom.
Također, ako smo mi poznati kao neko koga se treba bojati ili slično, sjetimo se hadisa: “Aiša, jesi li ikada vidjela da sam nepristojan? Kod Allaha će na Sudnjem danu najgori čovjek biti onaj kojeg su ljudi izbjegavali, čuvajući se njegova zla.” (Buharija)
Dova pred ispite i javne nastupe
Musa, a.s., je proučio jednu od dova koju možemo učiti pred ispite, javne nastupe i druge prilike kada govorimo pred drugima i radi nas i radi njih da bismo bili razumljivi. U suri Taha, Allah nas podsjeća na dovu koju je učio Musa, a.s: “Gospodaru moj, učini prostranim prsa moja, i olakšaj zadatak moj; odriješi uzao s jezika mog da bi razumjeli govor moj. ” (Sura Taha, 27. ajet)
***
SEDAMNAESTI DŽUZ
Više blagodati više odgovornosti
U našim životima neko je iskušan teškim stanjima. Stanje onoga koji strpljivo podnosi nedaće je stalni ibadet i brisanje grijeha. Na Sudnji dan može doći potpuno očišćen od grijeha. “Vjernik se – nakon smrti – odmara od nevolja ovoga svijeta i ulazi u okrilje Allahove milosti, a od velikog grješnika (nevjernika) odmaraju se ljudi, zemlja, drveće i životinje.” (Hadis bilježe Buharija i Muslim)
Neki su, pak, iskušani blagodatima. Za razliku od iskušenja drugih poslanika, u suri El-Enbija kod Davuda i Sulejmana se spominju iskušenja blagodatima. Osoba s blagodatima ima znatno veću odgovornost prema drugima i Allahovoj vjeri i svijetu, ali nažalost zanemari tu odgovornost.
Ne očekuje se od osobe koja nema da dijeli, koja je slaba da zaštiti nejakog… već od onih kojima je Allah dao blagodati za koje će odgovarati. Kada čovjek prolazi pored onoga koji prosi trebao bi se zahvaliti Allahu što je onaj koji daje, a ne onaj kojem se daje. Kada se traži od čovjeka nešto možda zaista nije u prilici to dati, ali ne bi trebao govoriti da to nema, jer ga Allah može upravo u takvo stanje dovesti.
“Tražimo” siromahe, a bližnji nam u potrebi
U suri Hadž se spominje obred kurbana za kojeg Allah kaže da neće do Njega doprijeti krv kurbana ili meso, već iskrena dobra djela pa i taj kurban koji dijelimo i čime hranimo druge, kako Allah kaže: “…i onoga koji ne prosi i onoga koji prosi…” (Sura Hadž, 36. ajet)
Nekada čovjek pomaže samo one koji prose, traže, naročito u ramazanu, dok su neosjetljivi odnosno ne primijete one koji ne traže, a imaju velike potrebe. Često su to ljudi u našoj neposrednoj blizini ili članovi rodbine. „Tražimo“ siromahe po gradu i dunjaluku, a bližnji nam u dugovima.
***
OSMNAESTI DŽUZ
Dovoljno je zla slušati priče o drugima
Sura En-Nur počinje opisom kazne za bludnike i bludnice, ali i opisom, od 11. ajeta, onih koji potvaraju vjernike i vjernice. Ovi ajeti su objavljeni kada su ljudi potvorili Poslanikovu, a.s., suprugu hazreti Aišu za blud.
Poslaniku, a.s., je bilo teško sve do objave ovih ajeta koji su ukazali na istinu te na muslimane koji su je potvorili. Ovdje je posebno zanimljivo kako se Allah obraća vjernicima koji su slušali i počeli prepričavati ovu potvoru, ne razmišljajući kakav grijeh čine o čemu smo govorili.
Allah kori i nama ostavlja poruku do Sudnjega dana: „Kad ste svojim jezicima prepričavati stali i kad ste na sva usta govorili ono o čemu niste ništa znali, vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno.” Ovaj ajet bi trebalo staviti u zaglavlje naših Facebook profila i ostalih mreža koje su postale samoposluga grijeha.
I vjernik se takmiči
U suri Vjernici (El-Muminun, 61. ajet) Allah ističe i vjerničku osobinu da žuri činiti dobra djela i radi njih druge pretiče. Natjecanje ashaba je bilo upravo ovakvog karaktera u kojem je često prvak bio Ebu Bekr. Cilj nije bilo hvalisanje, već podstrek. Ova osobina je zanemarena, a u našim džematima je oživjela osobina hvalisanja i pokazivanja: ja ću, ali neka svi znaju!
Iz knjige Putokazi – pouke iz 30 džuzeva, autora Elvedina Subašića
