TRINAESTI DŽUZ
Ne može se poniziti onaj koga Allah uzdiže
Iako je Jusuf, a.s., iskušan različitim stanjima, ono što je za njega specifično jeste da je imao i iskušenje koje ne smatramo iskušenjem. Naime, njegova ljepota kao najljepšeg čovjeka ovoga svijeta je bilo svojevrsno iskušenje. Ono što nam je dato u odnosu na druge: ljepota, bogatstvo, porijeklo, mogućnost izbora… sve može biti iskušenje čovjeku. Također, nekada se čovjek u društvu gleda prvenstveno upravo kroz te darove čime se potiskuje njegova ličnost.
S druge strane, ako nemamo to što drugi imaju to ne znači da ih ne možemo, ako je to dobro za nas, sustići. Allah je Jusufa, a.s., iz bunara izbavio i učinio prvakom. Niko nas ne može poniziti ako nas Allah uzdiže. Naše trenutno stanje može biti ponor u očima ljudi, ali je, možda, kod Allaha samo čekaonica za već određeni uspjeh.
Ne postoji idealna porodica
Ne postoji idealna porodica odnosno sasvim je prirodno i normalno da vjerničke porodice ne budu idealne. Sve je moguće u nekoj porodici, samo je pitanje da li se članovi porodice znaju izviniti.
Kur’an govori o problemima u porodici Nuha, Adema i Luta. U suri Jusuf, koja se uči u 13. džuzu, govori se o porodici Jakuba od kojeg su nastali često spominjani Benu Israil, u koju se uvukla ljubomora između braće. Nakon počinjenog grijeha sinovi mole oca Jakuba da uči dovu za njih da im se oprosti. Priča o Jusufu je i pouka da ljubomora i zavist nikada neće donijeti dobro.
***
ČETRNAESTI DŽUZ
Ibrahim ni u vatri nije gubio nadu, zar da mi gubimo
„Nadu u milost Gospodara svoga mogu gubiti samo oni koji su zabludjeli“ – ovo su, iz sure Hidžr (56. ajet), riječi Ibrahima, a.s., čovjeka koji uistinu nije gubio nadu.
Nije gubio nadu da će pronaći pravu vjeru ili izlaz iz svake situacije; ni kada je ostavio svoju trudnu suprugu u pustinji, koju je Allah počastio izvorom Zemzema; ni kada je trebao svoga sina žrtvovati, kojeg je Allah zamijenio kurbanom; niti kada je bačen u vatru…
Neki izgube nadu u Allahovu pomoć toliko da pomoć i olakšanje počnu više očekivati od nekih ljudi nego od Njega. Nekima Allah pošalje olakšanje preko ljudi i oni pomisle da je ono od njih, a ne da je preko njih došlo. Često se u životu čovjek ponaša kao osoba izgubljena u šumi koja počne doviti za spas. Naiđe na lovce koji mu pokažu izlaz iz šume, a on se ponovo obrati Allahu: “Ne treba, našao sam put.”
Razmišljanje je zikr
Allah spominje pčelu, kako je i naziv sure ovoga džuza, kao i niz drugih blagodati koje ljudi jednostavno ne primjećuju. Pored učenja Kur’ana i drugih ibadeta razmišljajmo o Allahovom stvaranju i svim blagodatima. Allah navodi ljudima opće blagodati, a svako od nas ima i lične blagodati koje ‘podrazumijevamo’ u našim životima i ne obraćamo pažnju na njih (sve dok ih ne izgubimo).
***
PETNAESTI DŽUZ
Najbolji pokazatelj edeba je naš odnos prema roditeljima
Iako se u Kur’anu na nekoliko mjesta skreće pažnja na brigu o roditeljima nigdje to nije izraženo kao u 23. ajetu sure El-Isra u kojem Allah zabranjuje da im bilo šta prigovorimo. Također, naređuje se pažljivost i poniznost na koju mnogi ne obraćaju pažnju pa i ako čine dobročinstvo prema roditeljima to čine na grub način ne iskazujući
poniznost prema njima. Nemamo potrebe biti ‘pametniji’ od roditelja, a često su roditelji prvi koje djeca žele nadmudriti. Najbolnija je riječ djeteta. Jednog dana kada ih ne bude kajat ćemo se za ono što smo im kazali. Kada umre roditelj, djetetu dobrog srca ne naumpadne odmah šta je dobra uradio roditelju, već sve što je loše uradio ili kazao umrlom ocu ili majci. To je osjećaj kajanja koji ne prolazi.
U hadisu kojeg bilježi Hakim stoji: „Za svaki grijeh Allah kaznu odgađa, od nje šta hoće, za drugi svijet, osim zanemarivanje i napuštanje brige o roditeljima, za to Uzvišeni Allah kažnjava počinioca još na ovom svijetu, prije (njegove) smrti.“
Iz knjige Putokazi – pouke iz 30 džuzeva, autora Elvedina Subašića
