DESETI DŽUZ
Mi smo “ashabi” ovog vremena
Iako i sura El-Enfal i sura Et-Tevbe, govore o borbi, obje sure pozivaju vjernike da teže miru (El-Enfal, 61. ajet) i čak da pomognu nemuslimanima, onima koji traže zaštitu. Ovo je posebno važno danas kada ima muslimana koji uslijed nepravde u svijetu, ali i često uslijed ličnih frustracija, koriste ratnu retoriku, podržavaju nasilje i napade na nemuslimane u svijetu i sl. Ljudi vole mir, a Gospodar još više.
Kao što bi se neke osobe trebale plašiti i stidjeti što su promijenile sliku islama u očima svijeta, tako bi svi muslimani trebali imati na umu da njihovo ponašanje u javnosti, u porodici, na poslu treba odražavati vjeru urednosti i kulture, a ne svađe, nereda, vike, nečistoće. Nema više ashaba, ali mi smo “ashabi” ovog vremena i ljudi islam gledaju kroz nas. I ako nekome želimo predočiti islam, prije ćemo to učiniti našim djelima nego riječima.
Licemjeri zaboravljaju Allaha pa je On njih zaboravio
Sura Et-Tevbe naširoko govori o licemjerima u vrijeme Poslanika, a.s., ali jedan opis osobina licemjera iz ove sure trebao bi biti na umu muslimanima: a) traže da se čine nevaljala djela, zla djela b) odvraćaju od činjenja dobrih djela c) škrti su – ruke su im stisnute d) zaboravljaju Allaha pa je Allah njih zaboravio.
***
JEDANAESTI DŽUZ
Naš trud će vidjeti oni koji ga trebaju vidjeti
Ponekada u životu mukotrpno radimo, iz dana u dan, poslove koji se ne vrednuju pravedno u društvu. U tim situacijama kao lijek dolaze riječi Gospodara iz sure Et-Tevbe: „Radite! Allah će vidjeti djelo vaše. I Njegov Poslanik i vjernici…“ (105. ajet)
Allah će vidjeti naš trud, što je najvažnije, a ako smo iskreni u poslu i obavljamo ga kako treba učinit će da saznaju i oni koji trebaju znati za naš trud. Allah kaže upravo da će vjernici vidjeti naš trud, znači dobri ljudi koji trebaju vidjeti. Kakva je korist da vide oni koji i ne žele da uspijemo?
Smrknuto lice nije od edeba
Obratimo pažnju na to da ne budemo smrknutog lica uslijed vlastitih iskušenja. Čovjek može doći kući umoran, uznemiran, čak i uvrijeđen, ali to je njegovo iskušenje i nije od lijepog ahlaka da i drugi moraju osjetiti to što je možda dobro za njega, a možda kazna Božija.
Neki ne uznemiruju druge verbalno ili fizički, ali smrknuta lica se pojavljuju u društvu i čine nelagodnim ambijent. Smrknuto lice je osobina onih kojima će takvo lice biti na Sudnjem danu (sura Junus, 27. ajet), stoga zašto imati njihov izgled? Poslanik, a.s., nas uči da je svaki osmijeh upućen nekome sadaka.
***
DVANAESTI DŽUZ
Odgajaj dijete, ali nisi ti vladar njegovog srca
Svaki čovjek se mora, po islamu, brinuti za svoje potomstvo u smislu upućivanja na Pravi put, ali on nije vladar njegovog srca. Stoga, dobar vjernik ne treba svoj život tugom upropastiti ako mu djeca ne krenu Pravim putem, a učinio je sve da svoju djecu usmjeri ka dobru. U suri Hud se navodi primjer Nuha, a.s., čiji se sin odmetnuo. Ademov, a.s., sin je onaj koji je prvi počinio ubistvo na ovom svijetu. Sin jednog poslanika.
Stoga, ako su oni bili iskušani kao poslanici nad kojima je Allah bdio, ne treba se čuditi ovom iskušenju kod običnih ljudi. Mnogi su zadovoljni svojom djecom ne znajući da ih se djeca samo plaše. Kada se osamostale, pokažu svoje pravo stanje. Prilikom odgoja usmjeravajmo djecu prema Allahu, a ne prema sebi, odnosno da su svjesni Boga i kada nas ne bude.
Zašto nismo svi jedne vjere
U suri Hud nalazi se temelj međureligijskog dijaloga kod muslimana. Kao što se nadamo da smo mi upućeni – nadamo jer svaki dan u Fatihi molimo da nas Allah uputi – tako je Allah mogao učiniti da svi ljudi postanu sljedbenici jedne vjere. U 118. ajetu podsjeća na Svoju odluku: “Da je Gospodar tvoj htio, On bi sve ljude jedne vjere učinio!”
Iz knjige Putokazi – pouke iz 30 džuzeva, autora Elvedina Subašića