Hidžra je preseljenje Poslanika i prvih muslimana iz Mekke u Medinu i polazna je tačka računanja vremena muslimanskog kalendara. Prema proračunu, Hidžra se dogodila 20. septembra 622. godine po Isau, a.s. Utvrđivanje ovog događaja kao početka računanja vremena datira od halife Omera, r.a., a odluka je donešena 17. godine nakon Hidžre. Mjesec muharrem je određen kao prvi mjesec u godini, zato što se ponovo počinjalo s radom nakon povratka sa hadždža. Era je tako započela ne sa danom Hidžre, nego sa prvim danom mjeseca muharrema godine Hidžre. Taj prvi dan je bio petak, 16. temuz (juli) 933. godine seleukidske ere ili 622. godine julijanskog (gregorijanskog) kalendara.
Na prvoj hutbi nakon dolaska u Medinu, Allahov Poslanik, a.s., je rekao: ”O ljudi, mislite prvo na sebe i znajte da će svako od vas kada umre ostaviti svoje stado i doći pred svoga Gospodara kome nije potreban ni tumač ni posrednik, a koji će svakog od vas upitati: ‘Zar ti nije došao Moj izaslanik da te obavijesti? Zar ti nisam dao bogatstvo i počasti? Šta si ti od svega toga za sebe ostavio?’ Čovjek gleda i desno i lijevo, ali ne vidi ništa. Pogleda ispred sebe i ukaže mu se Džehennem. Ko želi da se Džehennema spasi, neka to čini makar i sa pola hurme. A ko nema ni to, onda neka izgovori neku lijepu riječ. Nagrada za svako dobro djelo je od deset do sedamdeset puta veća od učinjenog djela. Neka je na vas mir i Allahova milost.”
Četvrtak, 14. novembar, je 1. dan muharrema 1434. nove hidžretske godine.
Hidžra je inspiracija za sve vjernike koji hode putem Poslanika, a.s. Na tom putu njega i njegove ashabe krasila su tri svojstva kojima su postigli deredžu najbolje generacije koja je ikada došla na svijet:
ITKAN – tačnost i preciznost u svim poslovima,
ISBAT – čvrstina i odlučnost u svim djelovanjima,
DEVAM – izdržljivost i ustrajnost u svim aktivnostima.
Na tom našem putu njihovog slijeđenja učimo dovu:
“Nema Boga osim Tebe. Ti si Uzvišen, a mi smo od onih koji su se ogriješili. O Allahu, Molimo Te za oprost za ono za što smo Ti ranije oprost tražili pa se tome ponovo vratili. Tražimo oprost od Tebe za sve što izaziva Tvoje nezadovoljstvo i za sve što smo volili raditi, a Ti sa tim nisi bio zadovoljan. Molimo Te za oprost od grijeha koje znaš samo Ti, koje vidiš samo Ti i koje može obuhvatiti samo Tvoja milost i od koje nas može spasiti samo Tvoj oprost i tolerancija. Molimo Te da nas obaspeš Svojom milošću koja obuhvata sve. Ne ponizi nas Svojom kaznom, već nam podaj ono što Te molimo i što tražimo od Tebe, jer nama je uistinu potrebna Tvoja pomoć, Tvoja zaštita, Tvoja milost, o Najmilostiviji. Evo, prema Tebi su naša lica okrenuta i prema Tebi su naše ruke ispružene, i tako Ti moći Tvoje veličine, saslušaj molbu – dovu našu, i tako Ti plemenitosti, ne potopi lađe naših nada i očekivanja. O Ti za čiju pomoć se ne treba čekati, oprosti nama, koji osim dove nemaju Ti šta dati, ta uistinu, Ti činiš ono što želiš.
O Ti čije ime lijek krije, i čije spominjanje zdravlje je!
O Ti kome pokoriti se znači osloboditi se, oprosti onima koji kada Tebi dođu, napuste sve, ali ne i nadu i da ono što traže dobiju. Njihove suze oni od Tebe ne kriju! Allahu naš, ako nas naši grijesi dovedu do beznađa, neka nam lijepo mišljenje o Tebi bude utočište! O Vrelo iz kojeg samo dobro teče! O Svjetlo u mraku usamljenih i nesretnih! Poslušaj ove vapaje, pogledaj ove dove i potrebe, čuj ove jecaje, smiluj se ovim uzdasima, ustabili slomljena srca, o Allahu, o Bože naš, mi drugog boga osim Tebe nemamo, nećemo i ne treba nam, i mi se nikom drugom, do Tebi ne obraćamo i ne molimo!
O Ti koji, kada mu se štogod na čuvanje povjeri, to na najbolji način sačuva i izvrši, ostavljam Ti na čuvanje ono što mi je nepoznato kao i ono što mi je poznato – sve što imam; sačuvaj mi to, o Ti kod koga ulozi ne propadaju!
O Ti koji si zadržao ruku Ibrahimovu kada je htio sina kurban učiniti dok su se jedan drugom povjeravali, pa je sin govorio: «Postupi blago oče!», a Ibrahim dodao: »Strpi se na odredbu našeg Gospodara, sine moj!»
O Ti koji si odredio da karavan bude od pomoći Jusufu kada se našao u pustom kraju i na dnu bunara, da bi ga kasnije, nakon ropstva, postavio za upravitelja!
O Ti koji si čuo šapat Zennunov u trima tminama!
O Ti koji si Jakubu vid povratio i tugu njegovu u veselje pretvorio!
O Ti koji si se smilovao suzi Davudovoj i koji si odagnao bolest Ejubovu!
O Ti koji se odazivaš dovi nevoljnika kada Te moli, i koji izbavljaš od nevolje onoga koji Te zamoli i u Tebe nadu gaji!
O Ti koji si jedini istinski Stvoritelj i Gospodar kome se ibadet čini!
O Ti koji poučavaš, povećaj moje znanje koje će odgovarati vremenu, prostoru i događajima kojima sam svjedok!
O Ti, koji sve što imamo, daješ, podari mi da moje znanje bude vodilja mojih djela! O naš Bože, pomozi nas, nauči nas da znamo se brinuti za našu djecu. Pomozi nam da ih školujemo, da ih pripremimo za život, da čuvaju svoj vjerski identitet i da ga nikada i nizašto ne prodaju.
O Ti koji čuješ molitvu tihu, koji otklanjaš svaku nevolju! Molim Te, blagoslovi Tvoga odabranog vjerovjesnika i roba kojim si zadovoljan, Muhameda, a.s., njegovu porodicu i drugove, a mene sačuvaj od svega što me u brigu baca i od mene odagnaj tugu moju, o Najbolji, od koga se svako dobro traži, o Najčasniji u koga se nada gaji, o Najmilostiviji, čija milost se moli, podari mi dobro koje si samo Ti dostojan podariti! O Najmilostiviji! Nema promjene niti snage bez Allaha, Uzvišenog, Velikog. Dovoljan mi je Allah, divan li je On gospodar, divan li je On Zaštitnik!”
MUBAREK NEKA VAM JE 1434. HIDŽRETSKA GODINA!!!
