U subotu, 22. oktobra 2022. godine, u IKB-u je održana promocija knjige Moj životni put – sjećanja, svjedočenja, dokumenti, autorice Bisere Turković, aktuelne ministrice vanjskih poslova Bosne i Hercegovine i zamjenice predsjedavajućeg Vijeća ministara Bosne i Hercegovine. Autorica nam je upriličila izvanredan uvid u svoj privatni život i porfesionalni put, koji je uvijek bio vezan za našu domovinu.
Nakon provedenog djetinjstva u Zagrebu, slijedi život i rad u Sarajevu. Bremenita vremena osamdesetih godina nisu je mimoišla, te je i ona bila predmetom islijeđivanja u toku procesa muslimanskim (bošnjačkim) intelektualcima 1983. godine. Tad je imala krug prijatelja koji su bili izvan svoga vremena i prostora te koji su Bosnu i Hercegovinu drugačije zamišljali, stremeći ka slobodnom društvu i slobodi misli, što je u jednopartijskom sistemu svakako nailazilo na osudu.
Nakon tih iskustava, slijedi „bijeg“ u Australiju, ka majci. Nastavlja profesionalnu karijeru, dovršava studije kriminologije i radi na naučno-istraživačkom radu pri Melburnškom univerzitetu.
Nadolazeći crni oblaci nad Bosnom i Hercegovinom joj ne daju mira. Aktivno radi na organiziranju bošnjačke dijaspore u Australiji, drži kontakte sa domovinom, propagira političko djelovanje našeg naroda te na prvim višestranačkim izborima aktivno učestvuje u formiranju političke partije Bošnjaka.
Pred sami rat se sa djecom vraća u Bosnu i Hercegovinu te se svojim stečenim iskustvom i uticajem stavlja na raspolaganje domovini, ubrzo i odbrani Bosne i Hercegovine.
Brutalna agresija na našu domovinu je sa djecom zatiče u Sarajevu. Nespremna, kao i svi ostali, dočekuje prva granatiranja i snalazi se kako zna i umije u novim i nemogućim okolnostima. Medijskim radom i uspostavom TV-kanala, radi na aktivnom promicanju istine o dešavanjima u Bosni i Hercegovini, jer se i tad, 1992. godine, vodio strašan medijski rat protiv Zemlje i njenih međunarodno priznatih institucija.
Autorica Turković zatim 1993. godine biva postavljena za prvog bilateralnog ambasadora BiH uopće u Zagrebu te tako uspostavlja diplomatske odnose sa susjednom Hrvatskom, zemljom, kako će se pokazati, najbitnijom u toku agresije na BiH, jer s istom imamo skoro 1.000 km dugu granicu. Sukobi u toku 1993. godine, umnogome će pogoršati prilike i odnose između dvije zemlje, a samim tim i dotok pomoći ratom pogođenoj Bosni i Hercegovini. Ogroman broj izbjeglica, politička borba za Bosnu i Hercegovinu i borba za opstanak, biće svakodnevnica narednih godina u ambasadi Bosne i Hercegovine u Zagrebu.
U svome djelu pokazuje i dokazuje generaciju ljudi, koji su dali i stavili sve na kocku, kada je borba za Bosnu i Hercegovinu u pitanju. Čitajući njene dokumente, transkripte, izvještaje i sveukupne dokaze iz tog vremena, vidimo da je opstojnost naše domovine jedino bila moguća uz nadljudski napor ljudi, koji su dali sebe, da bi Bosne i Hercegovine bilo. Koliko smo mi spremni dati za svoju domovinu, pitanje je koje je uvijek iznova aktuelno i svima nama imperativ u svakom novom dobu. Jer borba za Bosnu i Hercegovinu traje uvijek iznova.
