Uposlenica Instituta za islamsku tradiciju Bošnjaka, hafiza dr. Sumeja Ljevaković-Subašić je u petak, 22. marta 2024. godine prije iftara održala predavanje za žene u Islamskom kulturnom centru Bošnjaka u Berlinu, koji je priređen od strane Foruma žena IKB-a. Ovo je tradicionalno ramazansko okupljanje članica Foruma i ovaj put je gošća bila uvažena hafiza dr. Sumeja Ljevaković-Subašić. Ovom druženju se odazvao i Hor IKB-a, koji je izvedbom ilahija dodatno uljepšao ovaj ramazanski ambijent.
Predavanje je imalo za cilj da podsjeti na poruke Kur’ana i emanet Uzvišenog Allaha koji je ostavio cjelokupnom čovječanstvu u pogledu brige za žene. Analizirajući poruke Kur’ana, predavačica je dala i osvrt na današnje stanje Bošnjakinje i muslimanki u drugim muslimanskim društvima pokušavajući dati odgovor na pitanje kako je islam bio revolucionaran u pogledu afirmacije položaja žene i kako su muslimani vremenom iznevjerili poruke Kur’ana i emanet dragog Boga koji nas je obavezao brigom za žene.
Dr. Ljevaković-Subašić je osvrtom na način objavljivanja kur’anskih ajeta pokušala pojasniti kako nas Kur’an uči da je temelj za promjenu položaja žene u društvu potrebno prvo promijeniti uvjerenje, tj. pogled na jednaku vrijednost žene i muškarca, a potom izgraditi zakonodavstvo, odnosno dati prava ženi. Kroz predavanje je također pokušala pokazati kako je muslimanska zajednica bila nezrela za promjenu uvjerenja u jednaku ljudsku vrijednost muškarca i žene te da su, kao posljedica toga, muslimankama stoljećima oduzimana njena, bogomdana, prava.
Ona je pojasnila kako je Kur’an objavljivan postepeno, u skladu sa zrelošću zajednice muslimana. U tom smislu, u prvom periodu islama, dok su muslimani bili u Mekki, objavljivani su ajeti koji mijenjaju pogled na prirodu žene i naglašavaju njenu ljudsku dimenziju. To su ajeti o stvaranju ljudi od jednog čovjeka i jedne žene, o stvaranju žene od iste vrste kao i muškarca te ajeti koji ističu da razlika između ljudi nije u spolu već u bogobojaznosti. Također, u ovom periodu objavljeni su ajeti koji kroz historijske narativne o suprugama Vjerovjesnika, njihovim majkama i drugim ženama koje su imale historijsku ulogu pokazuju kako Kur’an uvažava ženu i vraća joj ljudsku vrijednost i dostojanstvo. Ajeti o zabrani ubijanja ženske djece kao i ajeti o vrijednosti ženske djece objavljeni su, također, u ovom periodu a svi oni imali su za cilj promijeniti uvjerenje o (bez)vrijednosti žene kao ljudskog bića.
Selidba muslimana iz Mekke u Medinu, naglasila je dr. Ljevaković-Subašić, bila je ključna za dobijanje prava žena obzirom da je žena-ensarijka u Medini, za razliku od žene u Mekki, bila prisutna i angažirana u društvu. Ona je svojim djelovanjem, traženjem prava, učešćem u svim društvenim aktivnostima i javnim dešavanjima odigrala najveću ulogu u sticanju prava žena u ovom periodu. Ovim periodom zaokružena je kur’anska poruka kojom Uzvišeni Allah vraća ženi i ljudsku vrijednost i prava koja su joj stoljećima oduzimana.
Naposljetku, dr. Ljevaković-Subašić istakla je razloge koji su doveli do degradiranja žene u muslimanskim društvima nakon što su joj Poslanik, a.s., i medinska zajednica muslimana vratili dostojanstvo i prava koja joj je Uzvišeni Allah odredio. Ona je naglasila da ključni razlog leži u činjenici da muslimani nisu sazreli ni civilizacijski ni intelektualno za revoluciju koju je islam donio u pogledu žene jer u prvom redu nisu mogli promijeniti uvjerenje da žena ima istu ljudsku vrijednost kao i muškarac pa su, samim tim, ostali bezuspješni u osiguravanju prava koja je dragi Bog ženama vratio. To se vidi iz činjenice da su muslimani vrlo brzo nakon smrti Poslanika, a.s., ženu proglasili ‘fitnom’, nakon čega su joj sva prava jedno po jedno ograničili ili oduzeli pod izgovorom preventivnog djelovanja, odnosno zatvaranja puteva koji vode haramu. Tako je ženi zabranjeno školovanje, odlazak u džamiju, uvjetovana sloboda kretanja, ograničeno upravljanje imovinom preko wakila, ograničeno društveno i političko djelovanje, oduzeta sloboda javne riječi itd.
U zaključku, dr. Ljevaković-Subašić je kazala da se mora prihvatiti činjenica da je žena na Zapadu inspirirala i podstakla djelimično vraćanje prava žena u islamu te da muslimanke na Zapadu, zbog sredine u kojoj žive i djeluju, danas imaju ulogu koju je imala ensarijka u vrijeme Poslanika, a.s., u pogledu afirmacije prava žena u islamu.
