- Allahova srdžba. Allah kaže u kudsi hadisu:”Ja sam Allah i nema božanstva osim Mene.Kad mi je neko pokoran, Ja sam zadovoljan, a kad je griješan, Ja sam srdit, a kad se rasrdim, onda proklinjem, a Moja kletva doseže do sedmog djeteta”!
- Prezir od strane vjernika. Imam eš-Šafi’i kaže:“Treba se dobro čuvati kletve vjerničkih srca, koja se ne može osjetiti! Neko je upitao kako vjernička srca proklinju, a da se to ne osjeti, on reče:“Griješi prema Allahu, a Allah u srca vjernika ulije prijezir prema griješniku“!
- Uskraćenje rizka. Rizk inače silazi s neba, a uskraćuje se usljed grijeha čovjeka.
- Beskorisnost znanja. Imami Malik jednom reče imamu eš-Šafiji:“Vidim da ti je Allah lice obasjao svjetlom znanja, pa ga na gasi griješenjem“! Neko se požalio nekom alimu na teško pamćenje Kur’ana i znanja uopšte, pa reče:“Požalih se Weki’u na loše pamćenje, a on mi ukaza na čuvanje od grijeha, reče mi da je znanje svjetlo, a Allahovo svjetlo nije dar griješniku“!
- Žestina iskušenja i nevolja. Ali, r.a, kaže:“Svaka nevolja dolazi zbog grijeha, a nestaje zbog teobe”!
- Praznina i hladnoća spram Allaha. Griješnika uništivaju i razdiru stalne i razne sumnje i nikad da dođe do zadovoljstva spoznaje. Namaz mu je teret, kao i svi ibadeti uostalom.
- Odbojnost sredine. Griješnik se osjeća nepoželjnim u sredini u kojoj živi. Neko je rekao vrlo lijepu misao:”Kad pogriješim, ja osjetim posljedicu grijeha kod žene, djeteta i konja. Žena me ne sluša, dijete me ne poštuje, a konj mi je nemiran. Sve zbog grijeha”!
- Smrknuto lice i mračno srce. Ibnu Abbas kaže:»Dobro djelo obasja lice, osvijetli srce, povećava rizk, daje snagu duhu i tijelu i priskrbi naklonost stvorenja. Grijeh čini lice smrknutim, srce tamnim i praznim, tijelo slabim, rizk umanjenim, i poveća mržnju stvorenja»!
- Nepokornost Allahu. Čovjek zanijjeti obaviti namaz ili biti pokoran, ali ga uvijek nešto spriječi. Neda mu se. Uzrok: učinjeni grijeh.
- Jedan grijeh izaziva novi i tako u nedogled.
- Bezvrijednost kod Allaha. Muslim je Allahu drag i vrijedan, a kad griješi postaje nevažan i bezvrijedan.
- Poniženje u srcu. Allah kaže:»Ko želi ponos i dostojanstvo, pa sav ponos i dostojanstvo su kod Allaha»! (Fatir, 10. ajet).
- labost razuma. Neki alim kaže:»Ko griješi, gubi oštrinu razuma i ne može je vratiti do sudnjeg dana».
- Loš kraj i rezultat. Allah kaže:» Pojavio se fesad i na kopnu i na moru, jer su to ljudske ruke napravile, da bi im omogućio da okuse ono što su radili, nebi li se opametili». (er-Rum, 41. ajet). Takođe Allah kaže:»Mi im nismo zulum učinili, već su zulum sami sebi napravili»! (Hud, 101. ajet).
- Griješnik će zakazati kad mu bude najpotrebnije. Grijesi mu mogu paralizirati jezik kad mu nastupi agonija. Željeće izgovoriti šehadet, ali neće moći. Nekad će poželjeti sedždu, ali je neće moći učiniti.
