u subotu 16.06., u Islamskom kulturnom centru Bošnjaka u Berlinu, upriličena je komemorativna akademija u povodu 17. godišnjice od genocida u Srebrenici. Program je počeo intoniranjem srebreničkog inferna s prikazom fotografija Srebrenice i ratnih snimaka genocidnog dejstva. Kroz ilahiju, pisanu riječ i svjedočenja, prikazani su količina bola za mučno ubijenim, nevino stradalim ljudima. Isto tako je opisan rasplet događaja koji je usljedio nakon 11. jula u Srebrenici. Zločinačke krvoločne horde su presretanjem i zarobljavanjem bježećih ljudi dokazivale krvavim pirom svoju genocidnu zamisao. Hapšenjem prestrašenih ljudi, odvozeći ih na različite lokacije, počelo je sistematsko ubijanje i uništavanje svega što je bošnjačko pod sivim srebreničkim nebom 1995. godine. Ljudi su odvođeni na razna stratišta, da bi potom bili pogubljeni strijeljanjem a pri tom bi im vezivali ruke i oči, posljednji čin “hrabrih” dželata, da nevinoj žrtvi ne gleda u oči kad joj uzima život. Svuda naokolo oko Srebrenice i Podrinja u danima jula 1995., vršena su ubistva i mučenja Srebreničana. Često odmah po pogiblji, leševi bivaju u već pripremljene masovne grobnice pokopani. Pod pritiskom međunarodne javnosti i količine nanesenog zločina u Srebrenici, počela je istraga i potraga za ubijenim i nevino stradalim ljudima. Porodicama poginulih je ipak najteže. Iščekujući povratak najmilijih, oči ostadoše ukočene zureći i nadajući se povratku voljenih osoba. Kako tad tako i danas, nada u očima blijedi a izvjesnost donose kosti, posmrtni ostaci nađenih srebreničkih šehida razasutih diljem Podrinja u sekundarnim i tercijarnim grobnicama. Ostaje nam da naše šehide držimo u pamćenju i sjećanju, da utjehu pružimu porodicama i prijateljima i da u životu držimo ono što nam se desilo, da nikad ne zaboravimo krvavo srebreničko ljeto. Šehidima vječiti rahmet i smiraj, pordicama lijepi sabur.
