Časnoj sestri Ancilli Vukoja -Nagrada za Integraciju 2017, pozdravni govor predsjednika našeg Centra

U srijedu 10.05. , na poziv zadužbine „Überbrücken“, predsjednik našeg Centra Meho T., održao je pozdravni govor u čast ovogodišnje dobitnice nagrade za integraciju, časna sestra Ancilla Vukoja iz Bosanskog Aleksandrovca nadomak Banja Luke, koja je zajedno za svojim sestrinstvom izgradila Centar za odvikavanje od narkotika Marjanovac, koji već duži niz godina pomaže ljudima da se oslobode ove pošasti modernog doba. Sama zadužbina je izrasla iz vrijednog rada udruženja Süd Ost Europa Kultur, koje je u ratnim i poratnim godinama pomoglo brojnim BH-izbjeglicama, prije svega terapijski, u savlađivanju posttraumatskih iskustava nakon rata i genocida. Zadužbina je od samog početaka etablirala i dodjelu nagrade za integraciju, koja je ove godine dodijeljena časnoj sestri Ancilli Vukoja, za njen neumoran angažman u radu i održavanju Centra Marjanovac.

Predsjednik naše zajednce je u pozdravnom govoru istakao slijedeće:

Draga sestro Ancilla Vukoja,
cijenjene dame i gospodo, dragi slavljenici,

evo došlo je vrijeme, prošle su dvije godine, nakon dodjele zadnje nagrade za integarciju zadužbine „Überbrücken“. I ovaj put, nagrada ide u moju Bosnu i Hercegovinu, ovaj put u Bosanski Aleksandrovac,  našoj sestri Ancilli, za njen neumoran angažman pri izgradnji i održavanju Centra za odvikavanje -  Marjanovac, u blizini drugog po veličini grada BiH, Banja Luke, koji je istovremeno i sjedište bh-entiteta RS. Vaš Centar je otvoren svim  ljudima, svakome ko traži pomoć i podršku.

http://ikb-berlin.de/sites/default/files/2017-05/Gru%C3%9Fwort%201.jpg

"Sve dakle što hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima: jer je to zakon i proroci" – kaže se u Evanđelju po Mateju.

Naše centre i savjetovališta otvaramo potrebnima i ljudima kojima je pomoć neophodna, ali je potrebno više, moramo otvoriti naša srca i pristupiti ljudima sa visokopoštovanjem, oslobođeno svakojakih predrasuda i predbacivajuće nadmenosti.

To u BiH nije uvijek tako jednostavno.

Draga sestro Ancilla, Vaš rad visoko cijenimo i veoma smo Vam na tome zahvalni. Veliko je herojstvo bivstvovati sve ove godine u Banja Luci, znajući svu težinu ratnog i poratnog vremena, to je ipak težak križ koji nosite. Ali Vaša vjera, predanost i prije svega ispunjavajuća kršćanska ljubav Vas osposobljavaju u dužnosti prema čovjeku, neovisno koje vjere i porijekla.

U muslimanskom narativu se kaže „čudan li je vjernik. Sve njegove prilike su dobre za njega (..) Kad mu se desi loše, strpi se, i to biva dobro za njega, i kad mu se dobro desi, zahvalan je, i to biva dobro za njega (Suhaib; Muslim)

I Vaše oslanjanje na Boga i beskrajana ljubav, su odlike vašeg angažmana i objašnjenje Vaših djela.

Naša Bosna je ratom teško pogođena  i podijeljena zemlja. Cijela generacija je nakon 1995. odrasla i odgajana, koja samo podjelu i rascjepljenost bh-društva poznaje. Ožiljci rata još uvijek prisutni i ne prerađeni, te uz to, pored svih nedaća se pridružuje i težina svakodnevnice i osiguranja jednostavnih životnih uslova. Mnogi, prije svega mladi ljudi, jedini izlaz vide u inozemstvu i u napuštanju domovine, pri tom posve rezignirano gledajući na budućnost BiH.

Aktuelne statistike pokazuju, da su oko 80 000  ljudi u posljednje dvije godine napustili BiH, prije svega i katolici Vaše biskupije, ali i sve druge vjerske i etničke grupe okreću leđa svojoj domovini i odlaze u nepovrat.

Tako da je paradoks povijesti, da je svim ljudima danas u BiH zajedničko, da teško žive  i da su izloženi teškim ekonomskim izazovima. Fragilna politička situacija posljednjih 20 godina nažalost ne obećava mnogo.

Vaš Centar nam svima pokazuje, da je nada u tome, da naša vrata širom otvorimo i da dobro činimo, pa i iz prkosa, unaoč svom zlu, neka dobrota i vjera u dobro bude oruđe za očuvanje čovječnosti.

Ova zaklada i ljudi okupljeni oko nje, dobro znaju šta rat može učiniti ljudima. Da su nevidljivi ožiljci rata ponekad teži od izgubljenog dijela tijela.

Moje lično izbjegličko iskustvo mi je pokazalo, da uvijek ima dobrih ljudi, koji u teškim vremenima čuvaju svoju ljudskost i neumorno čine dobro. Mnogi od njih su večeras ovjde okupljeni. Svima velika hvala za njihov angažaman. Jer se u današnjim vremenima ne podrazumijeva samo po sebi, ustati i  boriti se za dobro.

http://ikb-berlin.de/sites/default/files/2017-05/Gru%C3%9Fwort%202.jpgali

Mi u Bosni nismo nikad mogli pomisliti, da ćemo biti stratište ratova, eto postadosmo. Stoga moramo biti oprezni. Jer „nikad više“ je moralni imperativ naše generacije, koji moramo prenositi na buduće.

I kad zanijemi oružje, unutarni rat ostaje. Mnogo je nepravde jednostavnom čovjeku na Balkanu naneseno. U političko-teorijskim spisima čitamo, da je krivnja tih ljudi, što žive na „procijepu“ kultura te im se žrtve vrednuju kao kolateralna šteta. Kakva podruga ?! u bosanskoj poslovici se kaže: „uvijek su bogataši volove, a siromasi sinovi slali u ratove“.

Bosanski pjesnik Mak Dizdar je spjevao:

Došao si ovdje

Gdje je najnezahvalnije bilo doći

Ovdje gdje je najluđe bilo stići

Ovdje gdje je ipak najjunačkije bilo nići

Jer ovdje se ne živi samo da bi se živjelo

Ovdje se ne živi samo da bi se umrlo

Ovdje se i umire

Da bi se živjelo

Ljudi na Balkanu zaslužuju častan život. To su ponositi i radini ljudi. Ubijeđeni Evropljani, i mi ih moramo vezati za nas, a ne prepuštati ih nekom drugom, ko će ih njihovoj sopstvenoj kulturi htjeti podučavati.

Vi, sestro Ancilla, znate dobro šta znači ožiljke rata liječiti i izgubljeno povjerenje među ljudima vraćati. Za to Vam se srdačno zahvaljujemo, želeći Vam dug život i dobro zdravlje, nek Vas Bog mnogostruko za sve nagradi – Bog Vas blagoslovio.

Završiti želim ovo obraćanje s puno nade,

Naša sudbina je u našim rukama. Svi možemo mnogo toga pokrenuti, i to i činimo. Rad ove zaklade, ovi mnogi prekrasni ljudi i Vaš rad sestro Ancilla, će uvijek biti ogledalo, upravo političarima, kao zahtjev za sveopći boljitak društva. Naša budućnost je u našoj ujedinjenoj Evropi, gdje ljudi sa i bez religije, različitog porijekla, jezika i nasljedstva, zajedno ustaju za dobrobit svih, braneći raznolikost sukladno motu Vašeg Centra;

Prijateljstvo je nešto najljepše što se u Marjanovcu zajedno s tobom rađa. Dočeka te kad u njega ulaziš, prati te dok u njemu boraviš, i ne prestaje kad iz njega hrabro izlaziš u život. I zato

Sretno prijatelju

Srdačno Vam hvala

Meho Travljanin

 

Fotografije:@Hrvatski Glas Berlin