25. novembar, Dan državnosti Bosne i Hercegovine

Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a, na početku najvećeg političkog predstavnika, a kasnije zakonodavnog i izvršnog tijela BiH, ima poseban značaj u razvitku bosansko-hercegovačke državnosti.
Pozicija naroda BiH u vezi sa formiranjem Republike kao ravnopravne federalne jedinice u bivšoj Titovoj Jugoslaviji izražena je u Rezoluciji prihvaćenoj na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a održanom 25. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu, u kojoj je naglašeno da: Po prvi put u historiji BiH, predstavnici Srba, Muslimana i Hrvata BiH, ujedinjeni u narodno oslobodilačkom pokretu, stupili su na isti put donošenja političkih odluka koje će otvoriti put našim narodima da organiziraju svoju zemlju prema svojoj volji i interesima, na osnovama rezultata oružane borbe jugoslovenskih naroda i naroda Bosne i Hercegovine.
U Rezoluciji je dalje istaknuto: Danas narodi Bosne i Hercegovine kroz svoje političke predstavnike, žele svoju zemlju koja nije ni srpska, ni muslimanska, ni hrvatska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, žele živjeti u slobodnoj i bratskoj Bosni i Hercegovini u kojoj je garantirana potpuna jednakost i ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata. Narodi Bosne i Hercegovine će učestvovati na osnovama jednakosti sa drugim narodima, u izgradnji Narodne demokratske federalne Jugoslavije.
Već od svojeg prvog zasjedanja, ZAVNOBiH je u praksi funkcionirao kao vladin organ koji je dao temelje strukturi vlade Bosne i Hercegovine kao federalne jedinice.
Slijedeći Drugo zasjedanje AVNOJ-a na kojemu su organizirana najviša vladina tijela i na kojem je odlučeno da se gradi Jugoslavija na federalnom principu, na Drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a, održanom od 30. juna do 02. jula 1944. godine, u Sanskom Mostu, definitivno i legalno je potvrđena državnost Bosne i Hercegovine. Na ovom zasjedanju također je odobren rad BH delegacije na Drugom zasjedanju AVNOJ-a i proglašena je ravnopravnost Srba, Muslimana i Hrvata kao građana BiH, a ZAVNOBiH je proglašen najvišim zakonodavnim i izvršnim predstavničkim tijelom Bosne i Hercegovine.
BOSNA I HERCEGOVINA kao država, njen teritorij i njene granice imaju dugu historijsku tradiciju.
Bosanska država nastala je krajem 12. stoljeća. Teritorij BiH se u naredna dva stoljeća širio u svim pravcima. Bosanski kralj Tvrtko I vladao je u drugoj polovini 14. stoljeća ne samo teritorijem današnje Bosne i Hercegovine nego i mnogim okolnim zemljama.
Nakon pada srednjovjekovne bosanske države 1463. godine, Otomanska imperija je na njenom teritoriju osnovala Bosanski sandžak koji je 1580. godine prerastao u Bosanski ejalet ili pašaluk koji je tako postao najveća administrativno-teritorijalna jedinica u Otomanskom carstvu. Bosanski pašaluk obuhvatao je sve okolne zemlje koje je još kralj Tvrtko držao.
Time je održan političko-teritorijalni kontinuitet između bosanske srednjovjekovne države i BOSNE kao otomanske provincije.
Pred početak Berlinskog kongresa 1878. godine Bosanski vilajet se faktički i pravno podudarao sa granicama savremene BOSNE I HERCEGOVINE, a odlukom Berlinskog kongresa uprava nad Bosnom i Hercegovinom povjerena je Austro-Ugarskoj. Granice Bosne i Hercegovine ostale su netaknute i nepovrijđene tijekom svih četrdeset godina austrougarske uprave.
U tim je svojim granicama Bosna i Hercegovina u trenutku raspada Austro-Ugarske ušla u sastav Države Slovenaca, Hrvata i Srba.
U okviru ove nove jugoslavenske države teritorijalna cjelovitost i integritet Bosne i Hercegovine potvrđeni su i zaštićeni, prvo Senzermenskim ugovorom, a zatim Vidovdanskim ustavom.
Senzermenskim ugovorom iz 1919. godine ponovo se potvrđuje cjelovitost Bosne i Hercegovine, a Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca se obavezuje da Muslimanima Bosne i Hercegovine pruži punu zaštitu u svim njihovim vjerskim ustanovama, a posebno da im osigura da se pitanja koja se tiču njihovog porodičnog i ličnog statusa reguliraju po muslimanskim običajima.
Prvi Ustav Kraljevine SHS, iz 1921. godine sadržavao je i jedan paragraf kojim je određeno da Bosna i Hercegovina ostaje u svojim sadašnjim granicama, te da postojeći okruzi u njoj važe kao oblasti. Time je i ovim inače strogo unitarističkim ustavom formalno priznata i garantirana teritorijalna cjelovitost Bosne i Hercegovine.
Međutim, puni državnopravni subjektivitet Bosne i Hercegovine u ovom je stoljeću definiran na osnivačkom zasjedanju Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH), njenog ratnog parlamenta, koji se sastao u Mrkonjić Gradu 25. novembra 1943. godine. Bosna i Hercegovina je u svojim povijesnim granicama tada pravno konstituirana kao država ravnopravnih građana Srba, Bošnjaka (tada Muslimana) i Hrvata, čiji su predstavnici tada odlučili da zemlja kao federalna jedinica uđe u sastav Demokratske Federativne Jugoslavije, kao ravnopravna sa ostalih pet republika. Granice Bosne i Hercegovine su tada potvrđene i priznate kao rezlutat višestoljetnog političkog, kulturnog i demografskog kontinuiteta i razvitka.

Image