Ramazanski Post

"O vjernici, propisan vam je post kao sto je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili" (El-Bekare:183)

Ramazanski post je muslimanima naredjen druge godine po Hidzri. Njegovu vaznost i tajnu covjek nije u stanju da u potpunosti shvati. Najveca potvrda vaznosti i uzvisenosti ove vrste ibadeta je sto Allah dz.s. posebno za njega nagradjuje.

Kategorije Posta:

Islamski ucenjaci dijele post na tri kategorije:

1. Obican post koji se sastoji od ustezanja od jela i pica i spolnog opcenja.

2. Posebni post koji bi se sastojao od ustezanja sluha, vida, govora, pokreta ruku, nogu i ostalih dijelova tijela od grijeha.

3. Sasvim specifican post, a to je post srca, oslobodjen od svih niskih pobuda i dunjaluckih razmisljanja, uz odbacivanje svega osim Uzvisenog Allaha. Ovo je stepen vjerovjesnika, iskrenih i bliskih ljudi Allahu dz.s.

Sto se tice posebnog posta, koji se sastoji od udaljavanja svih tjelesnih organa od grijeha, on bi se mogao nazvati postom dobrih i poboznih ljudi. On se postize kroz sest stvari:

a) Obaranjem pogleda od onoga sto je lose i pokudjeno, od svega sto zaokuplja srce i odvraca od sjecanja na Allaha dz.s., kao sto veli Muhammed a.s. u hadisu koga prenosi Huzejfe r.a.:

"Pogled je otrovna strijela Iblisova, Allah ga je prokleo. Ko ga ostavi iz strahopostovanja prema Allahu, Uzviseni ce mu Allah dati takav iman ciju ce slast osjetiti u svom srcu." (Prenosi Hakim i smatra sened vjerodostojnim)

b) Cuvanjem jezika od lazi, ogovaranja, potvaranja, napadanja i svadje, uz obaveznu sutnju i upotrebu jezika u zikru Allaha dz.s. i ucenju Kur'ana-Kerima. To je post jezika. Sufjan es-Sevri r.a. je rekao: "Ogovaranje unistava post", dok Mudzahir r.a. istice da su dva svojstva koja post unistavaju: ogovaranje i laz.

c) Izbjegavanje slusanja onoga sto je pokudjeno, jer sve sto je zabranjeno izgovarati, zabranjeno je i slusati. Otuda Allah dz.s. uporedjuje onoga koji slusa negativno sa onim koji jede zabranjeno:

"Oni mnoge lazi slusaju i rado ono sto je zabranjeno jedu." (El-Maide:42)

Sutnja prilikom ogovaranja je - haram, kao sto i Allah dz.s. veli:rekao:

"... inace, bicete kao i oni." (En-Nisa':140)

d) Sustezanjem ostalih dijelova tijela: ruku i nogu od pokudjenoga, kao i sustezanje stomaka od sumnjive hrane u vrijeme iftara. Naime, nije cilj posta ustezanje od halal-ishrane a onda iftarenje haramom, jer halal ne steti svojom vrstom nego pretjeranoscu, a cilj posta je minimalna upotreba hrane, jer je i halal lijek koji koristi ako se upotrebljava u razumnim kolicinama a steti u pretjeranom uzimanju.

Ebu Hurejre r.a. prenosi da je Muhammed a.s.

"Koliko postaca nema od svoga posta nista osim gladi i zedji ?!" (Prenosi Nesai)

Jedna grupa islamske uleme smatra da se to odnosi na iftar sa haramom, drugi kazu da je to suzdrzavanje od halal-hrane, ali iftarenje sa mesom Ijudi - ogovaranjem, a to je - haram, dok, opet, treca grupa Ijudi smatra da je to onemogucavanje organa od grijeha.

e) Umanjivanjem hrane za vrijeme iftara, jer je Allah dz.s. najmrza posuda koja se moze napuniti halalom pun stomak. Kakva je, onda, korist od posta ako sve preko noci namirimo sto nam je u toku dana proslo.

Cilj posta i jeste sprecavanje razbuktavanja strasti, jacanje bogobojaznosti, pa ako se to navece kroz hranu nadoknadi, ponovo ce ojacati nefs i razbuktati se strasti koje su tokom dana zahvaljujuci postu bile primirene. Slabljenje snaga koje su sredstva sejtanu u vracanju na zlo, postize se umanjivanjem hrane. Cak se ne preporucuje ni puno spavanja tokom dana, kako bi se osjetila glad, zedj i slabljenje snage - faktora koji rasplamsavaju vatru strasti i pohota.

f) Da postac poslije iftara bude zabrinut ziveci izmedu straha i nade, ne znajuci da li mu je post primijen ili odbijen.

Imami-Gazali citira neke islamske ucenjake koji kazu: Koliko je postaca koji mrse, a koliko je opet onih koji mrse, a - postaci su! Onaj koji mrsi, a - postac je, to je onaj koji cuva svoje organe od grijeha, ali - jede i pije, dok je postac, a mrsi, onaj koji gladuje i trpi zed ali ne cuva svoje organe od grijeha.

 Nekoliko aspekata Posta

Razmisllajuci o islamskom postu nedvojbeno nam se namecu neki njegovi osnovni aspekti:

1. Duhovni aspekt posta:

U postu je, prije i poslije svega, primjetan faktor potpunog predavanja Allahu dz.s. i upotpunjavanje robovanja Gospodaru, Vladaru i Opskrbitelju Ijudi. Post, koga je Allah dz.s. ucinio muslimanima obligatnom duznoscu, oslobadja covjeka iz kandzi njegovih strasti, iz zatvora njegovog tijela i priblizava ga melekima i duhovnim visinama.

Covjek, kada mu se umnoze blagodati, sve ih manje osjeca, i tek kada ih izgubi, pocinje ih cijeniti i pravilno shvatati. Tek potom se spoznaje vrijednost Allahovih blagodati dodijeljenih nama kroz hranu i pice. Otuda se prenosi da je Muhammed a.s. rekao:

"Nudio mi je moj Gospodar da mi ucini dolinu Mekke zlatnom. Rekao sam: "Ne, moj Gospodaru, nego ucini me dan sitim a dan gladnim, pa kad izgladnim da se obratim Tebi i da Te spomenem, a kad se zasitim da Ti zahvalim."
(Prenosi Tirmizi)

Post izuzetno jaca volju i odgaja postaca u strpljivosti. Postac gladuje, a pred njim je hrana koja ga izaziva, trpi zedj a na dohvat ruke mu je hladna voda, suzdrzava se od prilaska zeni a ona mu je veoma blizu... Nema u tome kontrolora izuzev Allaha dz.s., niti dokaza osim svoje savjesti i nista ga ne podrzava osim njegova svjesna i jaka volja. Imami-Ahmed r.a. prenosi hadis u kome Muhammed a.s. veli:

"Za svaku stvar se daje zekat. Zekat tjela je post a post je pola strpljivosti:"

Zna se da u covjeku postoje tri snage: snaga strasti kao ona kod zivotinja, snaga srdzbe kao kod zvijeri i duhovna snaga kao kod meleka. Tek dominacijom duhovne snage nad preostale dvije, postize se pola strpljenja. Postom vjernik pobjedjuje strasti stomaka i polnih organa i tako, zaista, post postaje pola strpljenja. Islam nije vjera slabosti i potcinjenosti, nego, naprotiv, vjera neprekidne borbe. Prvo u cemu se ogleda spremnost na borbu jeste strpljenje i cvrsta volja, pa ako se covjek ne bori sam sa sobom, onda je on daleko od borbe sa neprijateljem. Ko nije u stanju, npr. da trpi glad jednog dana, kako ce da podnese rastanak od porodice ili domovine radi postizanja nekog velikog cilja, koji trazi velike napore i zrtve?

2. Zdravstveni aspekt posta:

Nije samo prilika u postu da ojacaju dusa, volja i strpljenje, vec je u njemu prilika za jacanje i tijela. Mnogo je Ijudi koji su zadobili bolesti zahvaljujuci prekomjernom uzivanju hrane ili pica, prelazeci granice dozvoljenoga. Muhammed a.s. u hadisu koga prenose Tirmizi, Ibni Madzdze i Ibni Hibban preporucuje da se jedna trecina napuni hranom, druga vodom, a treca trecina naseg stomaka da ostane slobodna za normalno udisanje zraka. Post je posebna prilika da se ucini generalni remont naseg tijela. Kakve li mudrosti u rijecima Resulullaha s.a.v.s.:"Postite - bicete zdravi!"(Prenosi Taberani)

3. Socijalni aspekt posta:

Drustvene tajne posta se naziru u prisjecanju gladnih i ugrozenih, bez velikih govora ili tekstova, prisjecanje koje cini postac glasom svoga zeluca i jaukanjem praznog stomaka. Onaj koji nije osjetio muku gladnog ili gorcinu zednog, on misli da su svi Ijudi kao i on. Nije uopce cudo sto je Allah dz.s. post ucinio potpuno jednakim i bogatasu i siromahu.

Prenosi se da je Jusuf a.s. puno postio, a u svojim rukama je imao stovariste hrane i ogromno bogatstvo, pa kad je upitan o tome rekao je: "Plasim se, ako se najedem, da ne zaboravim glas siromaha."

Ovim primjerom Jusufa a.s. se potvrduje kontinuitet vjere, iste vjere koju su prenosili svi Allahovi poslanici, pa kao da je Jusuf a.s. slusao Muhammedovu a.s. poruku:

"Milostivi ce se smilovati milostivima . Smilujte se vi koji ste na Zemlji, smilovace vam se oni na Nebu."
(Prenose Ebu Davud i Tirmizi)

Ramazan je idealna prilika za otkrivanje tajni posta, duhovno uzdignuce, tjelesno ozdravljenje i zadobijanie Allahove dz.s. milosti. Molimo Allaha Plemenitog da tako i bude. Amin!

Ibni Huzejme bilježi od Selmana da je rekao: „Allahov Poslanik, a.s, održao nam je hutbu na kraju mjeseca ša’bana, rekavši: „Ljudi, dolazi vam velicanstveni mjesec, mjesec pun bereketa, u kome ima jedna noc vrjednija od hiljadu drugih mjeseci. Allah, dž.š, odredio je u tome mjesecu post kao strogu obavezu, a teraviju - namaz koji se obavlja u tim nocima - kao dobrovoljni vid ibadeta. Ko se Allahu, dž.š, približi kakvim dobrocinstvom, tretirace se kao da je obavio farz (strogu obavezu) u nekom drugom mjesecu. Ko obavi strogu obavezu (farz), tretirace se kao da je obavio sedamdeset farzova u nekom drugom mjesecu. To je mjesec strpljivosti, za koju je nagrada džennet i mjesec pomaganja kada se povecava opskrba vjernika. Ko u njemu priredi iftar i nahrani postaca, bit ce mu to oprost od grijeha i iskup od vatre, a dobit ce nagradu kao i postac, bez umanjenja njegove nagrade.’ Rekoše: 'Allahov Poslanice, nismo svi u mogucnosti nahraniti postaca.’ Muhammed, a.s, odgovori: 'Allah, dž.š, tu nagradu daje i onome ko ponudi postacu hurmu (datulu) ili ga napoji vodom ili gutljajem mlijeka.“

Muslim bilježi predanje od Ebu Hurejre: „Pet dnevnih namaza (namaz do slijedeceg), džuma do druge džume, a ramazan do drugog ramazana, brišu grijehe, ako se kloni velikih.”

Hakim bilježi da je Allahov Poslanik, a.s, rekao: „Uslišaj Bože!”, nakon što je melek Džibril rekao: „Teško onom ko doceka ramazan pa mu se (zbog ramazana) ne oprosti.”

Ko je duzan postiti?

Islamski ucenjaci su se slozili da obaveza posta pada na pametnog i punoljetnog, polno zrelog i zdravog muslimana, koji se nalazi kod kuce. A za zene je uvjet da su ciste od hajda i nifasa (tj. da nisu u menstrualnom ciklusu ili u periodu nakon porodjaja). Prema tome, obaveza posta ne odnosi se na nevjernika, ludjaka, dijete, bolesnika, putnika. Neki od ovih ne mogu ni imati obavezu posta kao sto je nevjernik i ludjak. Od nekih skrbnik ce traziti da posti makar neke dane, kao sto je dijete; nekima je naredjeno da ne poste ali poslije moraju napostiti, kao sto je slucaj sa zenom u hajdu i nifasu, a nekima ima olaksica da ne poste ali su duzni davati otkup - fidju, kao sto je slucaj sa iznemoglim starcem i staricom. Pojasnimo sve ove kategorije.

1. Kategorija onih koji ne moraju postiti (nevjernik, ludjak i dijete). Post je islamski ibadet i ne pada kao obaveza na nemuslimana tako da se on ne smije prisiljavati u islamskoj drzavi na post.

Ludjak ne potpada ni pod kakvu obavezu (teklif) jer ne posjeduje pamet koja je uvjet da bi na nekoga padala ta obaveza. Poslanik a.s. je kazao:“ Kalem - pero ne zapisuje djela trojici ljudi: ludjaku dok mu se ne povrati pamet, spavacu dok se ne probudi i djetetu dok ne dostigne punu zrelost „. (Hadise prenose Ahmed, Ebu Davud i Tirmizija). Sto se tice djeteta, iako mu nije obaveza da posti, ipak bi ga njegov skrbnik trebao navikavati na post.

2. Kategorija onih kojima se dozvoljava mrsenje uz obavezu davanje fidje (otkupa za post). U ovu kategoriju spadaju: starac, starica, bolesnik za koga nema nade za ozdravljenje, oni koji rade na teskim poslovima a nemaju drugi izvor prihoda za osnovne zivotne potrebe, osim taj posao, uz uvjet da im je taj post nepodnosljiv u svim godisnjim dobima. Svi ovi trebaju umjesto posta da nahrane po jednog siromaha za svaki dan koji mrse. U ovu kategoriju neki ubrajaju zenu koja je u drugom stanju i dojilju ako se plase da ce post stetiti njima ili njihovoj djeci. One se mogu po Ibni Omeru i Ibni Abbasu mrsiti i podijeliti fidju, tj. da za svaki dan koji nisu postile nahrane siromaha. Po hanefijskom mezhebu one treba da naposte u drugom vremenu, i ne vrijedi im, niti se trazi od njih otkup.

3. Kategorija onih kojima se dozvoljava mrsenje sa obavezom naposcenja. Dozvoljava se da se omrsi bolesnik koji se nada ozdravljenju, musafir- putnik, ali sa njih ne spada obaveza napastanja. Bolest u kojoj se dozvoljava mrsenje je ona koja se pojacava postom ili postoji bojazan da ce usporiti ozdravljenje. Sto se tice putnika, ucenjaci su se razisli u vezi sa pitanjem da li mu je je vrednije postiti ili mrsiti. Misljenje je Ebu Hanife, Safije i Malika da je vrednije i efdalnije postiti za onoga ko je snazan i moze izdrzati, a za onoga ko je slabiji, vrednije je mrsiti. Omer ibni Abdul-Aziz smatra da je vrednije ono sto mu je lakse, pa ako mu je lakse postiti a poslije tesko napostiti, onda mu je bolje postiti odmah.

4. Kategorija onih koji ne smiju postiti a moraju napostiti. Svi ucenjaci su se slozili da zena u hajdu i nifasu (u menstrualnom ciklusu i polsije porodjaja) ne smije postiti i post joj je haram, a ako bi i postila u tom stanju, post joj ne bi bio primljen.

Zena u obadva ova stanja ne smije postiti ali i mora napostiti poslije, cim joj se ukaze prilika.

Adabi Posta

Lijepo je da se svaki postac pridrzava sljedeceg muslimanskog ahlaka:

1. Rucak (sehur)

Cijeli islamski ummet se slaze stime da je mustehab rucati prije zaposcenja ali nema grijeha onome ko ga ostavi. Enes r.a. prenosi da je Poslanik a.s. rekao: „Rucajte, zaista je u rucku (sehuru) bereket“. Racuna se da je covjek rucao, odnosno ispunio formu makar popio gutljaj vode. Od Ebu Seida El-Hudrija r.a. se prenosi hadis: "U sehuru je bereket, ne ostavljajte ga pa makar pijenjem gutljaja jer Allah dz.s. i Njegovi meleki donose salavat na one koji ustaju na rucak". (Prenosi ga Ahmed). Vrijeme sehura je od polovice noci pa do pojave zore. Od Amr bin Mejmuna se prenosi: "Ashabi Poslanika Muhammeda a.s. nisu odugovlacili sa iftarom, a sehur su odgadjali do zadnjeg momenta". (Hadis biljezi Bejheki sa vjerodostojnim lancem prenosilaca). Ako se postac dvoumi oko pocetka zore, moze jesti i piti sve do momenta dok ne bude siguran da je nastupila zora.

2. Pozurivanje sa iftarom postacu je mustehab.

Pozuriti sa iftarom cim nastupi njegovo vrijeme. Od Sehl ibni Saâda se prenosi da je Muhammed a.s. rekao: "Ljudi ce biti na dobru sve dok budu pozurivali sa iftarom". (Hadis biljezi Buharija i Muslim). Iftar bi trebao da se sastoji od nekoliko hurmi (datula). Lijepo je da to bude neparan broj (3, 5, 7,) i sl. Ili isti toliki gutljaj vode. Od Enesa r.a. se prenosi da je Poslanik a.s. iftario sa nekoliko hurmi prije klanjanja aksama, a ako ne bi bilo toga, onda se mrsio uz nekoliko gutljaja vode. (Hadis biljezi Ebu Davud, koji ga smatra vjerodostojnim, kao i Tirmizi, koji ga smatra hasen hadisom). U ovom hadisu je dokaz da se lijepo iftari na ovaj nacin, a poslije obavljanja aksam namaza moze se nastaviti sa vecerom.

3. Dova za vrijeme iftara i u toku posta.

Ibni Medze prenosi od Abdullaha ibni Amra ibni El-Asa da je Muhammed a.s. rekao: "Postacu nece biti odbijena dova koju uputi Allahu dz.s.prilikom iftara". A Abdullah je ucio ovu dovu: "Moj Gospodaru, Tvojom Te miloscu, koja obuhvata sve, molim da mi oprostis". Spominje se i ova dova koja se uci prilikom iftara: "Moj Gospodaru, u Tvoje ime sam postio, u Tebe vjerujem, i iftarim se onim cime si me Ti opskrbio". "Allahumme leke sumtu, ve bike amentu, ve ala rizkike eftartu."

4. Ostavljanje svega onoga sto je u suprotnosti sa postom.

Postac se treba cuvati svega sto moze da pokvari post ili umanji vrijednost posta. Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik Muhammed a.s. rekao: "Nije post samo uzdrzavanje od hrane i pica nego i od bespotrebnog govora, svadjanja, a ako te neko vrijedja ili napada, reci: "Ja postim, ja postim." (Hadis biljeze: Ibni Huzeejme, Ibni Hibban i El-Hakim, koji ga ocjenjuju sa "vjerodostojan po Muslimovim kriterijima").

Muhadisi osim Muslima biljeze hadis kojeg prenosi Ebu Hurejre po kojem je Muhammed a.s. rekao: "Ko ne ostavi ogovaranje i postupanje po njemu , Allahu dz.s. nije potrebno to sto on ostavlja jelo i pice". Od istog prenosioca se navodi da je Muhammed a.s rekao: "Ima postaca koji od posta imaju samo glad"

5. Upotreba misvaka.

Lijepo je da postac upotrebljava misvak za vrijeme posta, i nema razlike u tome da li ga upotrebljava na pocetku ili na kraju dana. Analogno ovome, mustehab je za vrijeme posta prati zube cetkicom posto kod nas nema misvaka.

6. Darezljivost i provodjenje vremena uceci Kur´an.

Lijepo je biti darezljiv i baviti se ucenjem i izucavanjem Kur´ana a.s. u svakom vaktu a posebno u ramazanu. Buharija biljezi hadis koji prenosi Ibni Abbas r.a. : "Poslanik a.s je bio najdarezljiviji covjek, a najdarezljiviji je bio u mjesecu ramazanu kada mu je dolazio Dzibril. Dolazio mu je svake ramazanske noci da bi ga poducavao Kur´anu, tako da je Poslanik a.s. postajao blazi od blagog povjetarca u cinjenju dobra".

7. Pojacavanje ibadeta u zadnjih deset dana Ramazana.

Buharija i Muslim biljeze hadis koji prenosi Aisa r.a. po kojem je Poslanik a.s. obiljezavao noci zadnje trecine ramazana ibadetom, budeci zene i ustezuci se od polnog opcenja.

Sta je dozvoljeno postacu (Mubah)?

1. Postacu je dozvoljeno kupanje i rashladjivanje vodom.

Ebu Bekr ibni Abdurrahman prenosi da mu je neko od Muhammedovih a.s. ashaba rekao: "Vidio sam Poslanika a.s kako za vrijeme posta sipa vodu na glavu zbog zedji ili vrucine". (Hadis biljeze Ahmed, Malik i Ebu Davud sa vjerodostojnim lancem prenosilaca). Ako udje voda u zeludac bez namjere da se to desi, post nije pokvaren.

2. Podvlacanje surme i uporeba kapi za oci i sl.

Dozvoljeno je makar i osjetio okus toga u grlu jer oko nije prirodni put hrane u zeludac.

3. Poljubac postaca.

Od Aise r.a. se prenosi da ju je Muhammed a.s. ljubio dok je postio, a poznato je da je bio najsavrseniji covjek u samosavladjivanju. Od Omera r.a. se prenosi da je rekao: Poljubio sam svoju suprugu iako sam postio. Otisao sam Poslaniku a.s. i rekao mu: "Danas sam uradio uzasnu stvar, poljubio sam suprugu a postim". Muhammed a.s me je pitao: "Sta mislis o ispiranju usta dok postis?" "To ne smeta odgovorio sam mu." "Pa zasto onda pitas za ovo?" kazao mi je Allahov poslanik a.s." U hanefijskom mezhebu poljubac je mekruh samo ako izazove strast, ali u svakom slucaju za postaca je bolje ostaviti se toga. U istoj ravni je i doticaj rukom i zagrljaj.

4. Injekcija.
Dozvoljena je svaka injekcija pa cak i infuzija, bilo da se daje pod kozu ili venu. Iako to stize unutar tijela covjeka, ipak ne kvari post jer ne ulazi prirodnim putem.

5. Pustanje krvi.

Postacu je dozvoljeno pustanje krvi, osim ako to utice na fizicko slabljenje postaca. U tom slucaju pustanje krvi je mekruh. Davanje krvi za laboratorijske analize i sl. ima isti tretman, sto znaci da je dozvoljeno.

6. Ispiranje usta i nosa.

Dozvoljeno je ispiranje usta i nosa ali je mekruh u tome pretjerivati. Ebu Hanife i Malik su na stanovnistvu da onaj ko ispira usta i nos pa se omrsi tako sto mu voda ode niz grlo, makar i ne htijuci, post ce mu biti pokvaren. Ibni Kuddame smatra da to ne kvari post ako postac nije imao namjeru napiti se ili nije pretjerao u ispiranju usta.

7. Stvari od kojih se ne moze cuvati.

Vrijedi, kao i za ispiranje usta, i za stvari od kojih se ne moze cuvati, kao sto je pljuvacka, prasina koja je na putu ili od brasna, slina i sl. Ibni Abbas dozvoljava da se okusi kiselost hrane ili onoga sto se kupuje. Ibni Tejmija smatra da udisanje mirisa ne kvari post.

8. Dozvoljeno je u ramazanskim nocima jesti, piti i spolno opciti sve do pojave zore. Ko ima hrane u ustima, mora je izbaciti, a onaj ko polno opci sa zenom, mora prestati.

9. Postacu je dozvoljeno da osvane dzunup, kao sto je dozvoljeno zeni koja je bila u hajdu ili nifasu pa joj je prestalo krvarenje, da zaposti prije kupanja, a kupanje moze odgoditi do iza zore s tim da mora zanijetiti post, a kupanje mora obaviti prije isteka namaskog vremena.

Sta kvari Post

Radnje koje kvare post dijelimo u dvije kategorije: 1. Ono sto kvari post a sto uslovljava obavezno napastanje; 2. Radnje koje kvare post a uslovljavaju obavezno napastanje i kaznu.

Radnje koje kvare post za koje se uvjetuje obavezno napastanje

1. Jelo i pice.

 Jelo i pice spadaju u prvu kategoriju radnji koje kvare post a onome ko pokvari post jelom ili picem, duznost je napostiti propustene dane. Pod ovim se podrazumijeva namjerno jedenje i pijenje. Medjutim, ako bi jeo ili pio u zaboravu ili greskom, ne mora napostiti niti za to treba izvrsiti keffaret – kaznu. Od Ebu Hurejre se prenosi da je Poslanik a.s. rekao : "Ko zaboravi da posti pa pojede nesto ili se napije vode, neka nastavi sa postom, jer Allah dz.s. ga je nahranio i napojio". (Hadis biljezi sve sest hadiskih zbirki).

2. Namjerno povracanje.

Ako osoba povrati zbog toga sto je nadvladao nagon za povracanjem, ne mora napostiti niti ciniti keffaret. Od Ebu Hurejre se prenosi da je Muhammed a.s. rekao : "Koga nadvlada nagon za povracanjem, nije duzan napostiti, ali ako namjerno prouzrokuje povracanje, neka naposti taj dan".
(Hadis biljeze Ahmed, Ebu Davud, Tirmizija, Ibnu Madze, Ibnu Hibban, Darekutni i El-Hakim koji ga smatra vjerodostojnim).

3. Hajz i nifas.

Ako zena dobije menstruaciju ili se porodi pa makar se to desilo na trenutak prije zalaska sunca, post je pokvaren i nuzno ga je napostiti.

4. Namjerno izazivanje izlaska sjemena (ejakulacija).

Bez obzira da li je izazvano medjusobnim ljubljenjem bracnih drugova, grljenjem i upotrebom ruke, to kvari post i obavezuje pocinitelje da naposte pokvareni post. Ako je to izazvano samo pogledom ili razmisljanjem, post nece biti pokvaren niti je potrebno napastanje. Takodjer, post ne kvrai izlazak sluzi koja prethodi izlasku sperme.

5. Jedenje na prirodan nacin necega sto nije prirodna hrana kvari post, kao sto je npr. so i sl.

6. Onaj ko odluci da se mrsi, a posti, post ce mu biti pokvaren cak i kada ne bi nista pojeo ili popio, posto je post temeljni dio posta, i ako se pokvari, automatski se kvari post.

7. Ako bi postac jeo, pio ili polno opcio misleci da je nastupilo vrijeme iftara, ili da jos nije nastupila zora, pa se potom pokaze suprotno, mora se taj dan napostiti kod sva cetiri mezheba i nekih drugih imama.

Ono sta kvari post a uvjetuje obavezno napastanje i kaznu (keffaret)

Od stvari koje kvare post, samo polno opcenje kvari post sa obavezom napascanja i kazne (keffareta) kod vecine islamskih ucenjaka. Keffaret je iskupljivanje za namjerno pokvareni post na taj nacin sto ce pocinitelj osloboditi roba, ili postiti sezdeset dana uzastopno, ili nahraniti sezdeset siromaha, a onaj dan u kojem je pokvario post duzan je jos i napostiti. Ebu Hurejre prenosi da je dosao neki covjek Bozijem Poslaniku a.s. i rekao:
”Propao sam, Boziji Poslanice! - A sta te upropasti?" – upita ga Poslanik a.s. - Opcio sam sa zenom u Ramazanu. - Dali imas roba da ga oslobodis? – upitao ga Poslanik a.s. - Ne, odgovori - A da li imas sa cime da nahranis sezdeset siromaha? - Ne, odgovori. Potom je sjeo, a Poslanik a.s. otisao i donio kosaru hurmi, rekavsi mu: - Podijeli ovo kao sadaku. - Hocu li dijeliti siromasnijim od nas? Pa zar ima u kamenjaru Medine neko kome su ove hurme potrebnije od nas? – odvratio je Poslaniku ovaj siromasni ashab. Poslanik a.s. se nasmijao tako da su mu se sjekutici pokazali od smijeha, i rekao mu: - Idi i time nahrani svoju porodicu". (Hadis prenosi grupa poznatih muhadisa).

Hanefisjki mezheb je na stanovnistvu da svako namjerno kvarenje posta, pa bilo to polnim odnosom, jelom, picem i dr. povlaci za sobom obavezno izvrsavanje serijatske kazne.

Mezheb vecine ucenjaka je da su covjek i zena u istom polozaju sto se tice kazne (kefareta) ako namjerno polno opce, svojom voljom u ramazanu, a bili su pod nijjetom posta. Medjutim, ako se opcenje dogodilo u zaboravu ili nisu to uradili po svom izboru, nego su bili prisiljeni ili nisu nanijetili post, onda nema kefareta ni za jedno od njih dvoje. Ako je zena prisiljena od covjeka, ili nije postila iz nekog razloga, onda kefaret pada samo na njega. Safijski mezheb je na stanovistu da zenu ne obavezuje kefaret ni u kojem slucaju: niti kada to radi svojevoljno niti kada je prisiljena na to. A to je jedno od misljenja u Hanbelijskom mezhebu. Kefaret se po vecini islamskih pravnika uzima redoslijedno, kako je spomenuto u prethodnom hadisu. Ako nije u stanju da oslobodi roba, postit ce sezdeset dana uzastopno bez opravdanog prekida, a ako nije ni to u stanju, nahranit ce sezdeset siromaha.

Napastanje

Napastanje propustenih ramazanskih dana ne mora se vrsiti odmah,

niti iz dana u dan,  nego kada covjek stigne tokom godine.

Ako se desi da se nije napostilo, a dodje novi ramazan, onda se isposti ramazan, a potom se naposti ostatak iz proslog ramazana. Nema potrebe za otkup (fid’ja) bez obzira na to da li je u ovom slucaju odlaganja napostanja bilo sa opravdanjem ili ne. Ovo je misljenje hanefijskog mezheba i Hasana El Basrija. Imam Ahmed i autori Sunena prenose od Ibni Abbasa r.a. hadis: "Dosao je neki covjek Bozijem Poslaniku a.s. i rekao: "Poslanice, majka mi je umrla pod dugom posta mjeseca ramazana. Da li da napostim za nju?" Poslanik ga upita: "Da ti je majci ostao dug, bi li ga vratio za nju?" "Da," rece mu . "Pa, prece je da se vrati dug Allahu dz.s.",kazao mu je Poslanik a.s.

Kako se odredjuje duzina posta i predjelima i zemljama gdje su dugi dani i noci kratke ili obrnuto?

To se odredjuje analogno zemljama i mjestima umjerene duzine dana i noci kao sto je Mekka i Medina ili najblize zemlje normalne duzine dana i noci.

Mubarek Vam svaki Ramazan  i kabul Vas Post!