Usnio sam san, da razgovaram s mudracem.
“Dakle, ti bi zelio razgovarati sa mnom?” rece mudrac. “Ako imas
vremena” rekoh.
Mudrac se nasmijesi. “Moje vrijeme bas u to najradije koristim”.
Sto si me kanio pitati?”
“Sto te najvise iznenadjuje kod ljudi?”
Mudrac odgovori:
“Sto im je djetinjstvo dosadno. Zure da odrastu, a potom bi zeljeli
ponovo biti djeca.
Sto trose zdravlje da bi stekli novac, pa potom trose novac da bi
vratili zdravlje.”
Sto razmisljaju tjeskobno o buducnosti, zaboravljajuci sadasnjost.
Na taj nacin ne zive ni u sadasnjosti ni u buducnosti.
Sto zive kao da nikada nece umrijeti, a onda umiru kao da nikada nisu
zivjeli.”
Mudrac me primi za ruku Ostadosmo na trenutak u tisini.
Tada upitah:
“Kao roditelj, koje bi zivotne pouke zelio da tvoja djeca nauce?”
Osmjehujuci se, mudrac odgovori:
“Da nauce da nikoga ne mogu prisiliti da ih voli. Mogu samo voljeti.
Da nauce da nije najvrijednije ono sto posjeduju, nego tko su u svom
zivotu.
Da nauce kako se nije dobro usporedjivati s drugima…
Da nauce kako nije bogat onaj covjek koji najvise ima, nego onaj kojem
najmanje treba.
Da nauce kako je dovoljno samo nekoliko sekundi da se duboko povrijedi
voljeno bice, a potom su potrebne godine da se izlijeci.
Da nauce oprastati tako da sami oprastaju.
Da spoznaju kako postoje osobe koje ih njezno vole, ali to ne znaju
izreci niti pokazati.
Da nauce da se novcem moze kupiti sve, osim srece i zadovoljstva.
Da nauce da dvije osobe mogu promatrati istu stvar, a vidjet je
razlicito.
Da nauce da je pravi prijatelj onaj koji zna sve o njima…, a ipak ih
voli.
Da nauce kako nije uvijek dovoljno da im drugi oproste,moraju i sami
sebi oprastati.”
Ljudi ce zaboraviti sto si rekao.
Ljudi ce zaboraviti sto si ucinio.
Ali nikada nece zaboraviti kakve si osjecaje u njima pobudio!
Na pitanje ”ŠTO RADIŠ? ” odgovaram sa ”ŽIVIM”.
Što je to živjeti?
Tumarati zemljom kroz nekoliko godina sa suputnicima koji su se slucajno
našli na istom brodu vremena i prostora.
ŽIVJETI-znaci rasti iznutra, rasti iz sebe.
Rasti citav,u razumjevanju,u osjecanju,u stvaralaštvu…
Covjek raste izgrdadjujuci sebe.
Život je stalno izgradjivanje.
Postoje razni životi, ubitacni i dosadni, poletni i snažni.
Život koji se odrekao rasta nije život. To je tobožnji život,paraživot
ili životarenje.
Tko je postavio granice svom duševnom rastu i nece ici dalje od njih,
reskira da životari.
Tko misli da je dosta narastao da se više ne treba razvijati taj se
udaljuje od života.
Tako i onaj koji napušta kreativnost i ogranicava se na reproduktivnost
ide u smjeru protivnom od života.
Tko raste ne zna za dosadu i tko izgradjuje ne pozna monotoniju.
Dok je u tjelesnom smislu rast zakljucen s dobi, duhovni rast nije njome
omedjen…
Covjek može rasti dok živi i obrnuto: neživi dok raste, stvaralacki
rast!
Neživot je postavljati na život takve zahtjeve da smo uvijek
nezadovoljni životom.Neživot je kada necemo sadašnju dionicu života primiti kao život, kad ne
ubrajamo svoje dane, tjeskobu i radosti u životni staž, vec se stalno
spremamo za život;
kad smo stalno pripravnici za život.
Neživot je ako ne umijemo voljeti sebe i druge…
Uživati život znaci koristiti se životom,upotrebljavajuci život,uživati
u sebi
(ne uživati zatvoren u sebe),radovati se svojem i tudjem životu.
Ljubav je davanje života, sebi i crugima.
Davati svoj život tako da se time promice rast i život drugoga to znaci
davati život iz dana u dan.
Kao što se i živi iz dana u dan.
Stoga, umrijeti sutra, isto je tako dobro kao i umrijeti bilo kojeg
drugog dana.
Svaki je dan bio za život, ili za napuštanje svijeta.
“Budite radosni kad god vam se za to pruža mogucnost, i kad god za to
nalazite snage u sebi, jer trenutci ciste radosti vrijede više nego
citavi meseci našeg života provedeni u mutnoj igri naših sitnih ili
krupnih strasti i prohtjeva.
(Njihova propinjanja su cudljiva i nezdrava, njihova nezadovoljenja
nesigurna i kratkotrajna, sam sebi cilj i svrha!)
A minut ciste radosti ostaje u nama zauvjek, kao sjaj koji ništa ne može
zamraciti.
Što ne boli – to nije život, što ne prolazi – to nije sreca.”
Ovoga dana, kada me je moj Gospodar, Allah, vidio, a uvijek me vidi i
cuje,
zamislio sam da me pita:
“Moj slabasni robe, koja je tvoja danasnja najveca zelja ? “
Odgovorio sam:
“Moj Allahu, čuvaj osobu koja ovo čita i onoga koji ovo slusa, i njegovu
porodicu i njegove prijatelje.
Oni to zasluzuju i ja ih jako volim”.
Bozja ljubav je kao okean, vidis joj početak, ali ne i kraj.
Meleki postoje, ali ponekad ih, ne vidimo, posto svi nemaju krila,
a zovemo ih PRIJATELJI.
Raduj se svakom svojem danu, zivi kreativan zivot u njemu i dijeli rado
svoje dnevne radosti sa prijateljima, oni to zasluzuje.
