U nedjelju, 22. marta 2015. godine, u IKB-u je upriličena promocija romana “Hamza Gastarbajter” autora Suvada Ćehića, našeg vrlog džematlije i vakifa. Nakon nekoliko dosada napisanih proznih i poetskih djela, Ćehić nam svojim novim romanom na osebujan način dočarava slojevitu blisku historiju Bošnjaka na koncu 20. vijeka, u najturbulentnijim vremenima našega naroda.
Kroz lik Hamze, autor nas prvotno vodi u 60-te i 70-te godine prošloga vijeka, opisujući stanje u oskudnim ekonomskim prilikama tadašnje zajedničke države. U nedostatku zaposlenja, prije svega u provincijskim dijelovima Bosne i Hercegovine, naši ljudi se odlučuju u nepoznati svijet ekonomske migracije. Vođeni onom narodnom “trbuhom za kruhom”, uz jaku želju za ekonomski prosperitet svoje porodice, naš čovjek odlazi u Njemačku, Austriju i drugdje, te postaje “gastarbajter”. Vođen svojim ličnim iskustvom očeve odsutnosti, autor doživljenu “traumu” nedostatka roditelja u svome pisanom djelu veoma emotivno isprepliće te čitaocu pribiližava intimne momente doživljene dječije i porodične rascjepkanosti uvijek u žudnji za voljenom osobom. Nadalje nas autor vodi kroz godine razvoja i odrastanja njegovoga junaka Hamze, koji se snalazi u nepoznatom svijetu i u novonastaloj sredini. Životni putevi naših gastarbajtera “Bosna-švabe” bivaju znamenito dočarani, njihovi izazovi u domovini i inozemstvu, stalna ambivalentost dvaju svjetova te otuđivanje od samoga sebe i svoje porodice. Kako se stvari u domovini mijenjaju munjevitom brzinom, ratna dešavanja, agresija na državu, dolazak izbjeglih i prognanika, autor u drugom dijelu na veoma poučan način opisuje ratna dešavanja, vodeći nas kroz golgote logorske patnje njegovog Hamze, zatim spašavanje golog života i ponovni odlazak u nepoznati svijet, kako bi spasio sebe i svoje. Na vjetrometini povijesnih događaja, Hamza shvata i iznalazi sebe, ko je bio i šta mu je identitet, svjestan zablude prošlog vremena i lakomislenosti bošnjačke. Hamza kao da se ponovo nalazi, nalazi sebe kao patriotu BiH, sve čini da se planetarno zlo na njegovu domovinu odagne. U muhadžirluku je aktivan, organizira se kroz djelotvoran i humanitaran rad, pospješuje svakojake akcije za dobrobit i spas onih koji su u ratu. Pati zajedno sa svojim narodom, evocira uspomene na stare dane i bori se za bolje sutra. Ćehićev roman je kao bošnjačka retrospektiva jednoga života prosječnoga čovjeka u neviđenim iskušenjima jedne epohe jednoga naroda. Roman govori o dijaspori Bošnjaka, ljudi koji su uvijek sa puno žudnje u sebi nosili uspomene doma i stalne čežnje za onim što su ostavili. Fabula romana na svojevrstan način opisuje same nas, svakoga ponaosob, jer u likovima romana nalazimo sebe i svoje bližnje. Ovaj roman je štivo koje se čita u jednom dahu i pobuđuje najdublje emocije u čovjeku.
